Kupujemo li lažno ekološko voće i povrće? Kako se certificiraju ekoproizvodi? Tko je varao na potporama za ekološku proizvodnju? Zašto je Ministarstvo oduzelo licenciju za dodjelu ekoloških certifikata Prvoj ekološkoj stanici iz Zagreba? Neka su to od pitanja urednika i voditelja Mislava Togonala na HRT-u koje je sinoć postavio svojim gostima. U emisiji su gostovali pomoćnik ministra poljoprivrede Krunoslav Karalić, Marin Fucijaš iz Prve ekološke stanice, novinar Večernjeg lista Miroslav Kuskunović i vlasnik OPG-a EKO Hujić Senad Hujić.
Senad Hujić vlasnik je OPG-a. On i njegova žena sa sezonskim radnicima proizvode sezonsko ekološko voće i povrće. Mi sadimo sezonsko što u tom trenutku može uspjeti. Sad sadimo rajčice paprike, lubenice i dinje. Višak proizvoda prerađuju. Na pitanje kako se štite od nametnika, Hujić odgovara kako je proizvođač 70 % posla se napravio ako napravio preventivu. No ne koriste pesticide već imaju prirodnu tehniku. Salatu posadimo 10 sorti. Jednu napadne voluharica. Ona napadne najslađu sortu ostale ne dire. Onda ostale mi prodajemo. Isto je sa puževima koji jedu papriku. One koje napadnu prerađujemo ostale prodajemo. Hujić je pojasnio i kako varaju trgovci koji svoje proizvode etiketiraju oznakom „eko“. Kad trgovac koji radi časno dođe na Zelenu tržnicu kupi prvu klasu i ona ga košta možda 15 kuna. Onda dolaze oni koji nisu časni, među njima i kumice s placa. Oni za par kuna kupuju ono što nije htio kupiti častan trgovac i onda te ostatke prodaju pod etiketom “eko”. Na pitanje kako se kupci mogu zaštiti odgovara kako je svaki proizvođač organske hrane na upit kupca dužan pokazati certifikat.
OPG Hujić nadzire Prva ekološka stanica. Hujić je kazao kako je proteklih godina razmišljao da ode od njih. Previše su rigorozni. Oni od nas traže da imamo sjeme ekološko, onda organska gnojiva, onda voditi dnevnik proizvodnje… Imamo jako puno papirologije. Prva ekološka stanica Zagreb ovlaštena je od strane Ministarstva poljoprivrede da u svojstvu kontrolnog tijela provodi stručne kontrole i potvrđuje odnosno certificira ekološku proizvodnju. No nedugo joj je Ministarstvo tu licenciju i oduzelo. Marin Fucijaš iz Prve ekološke stanice tvrdi da se radi o političkom pritisku. Nakon 17 godina tog poštenog rada kad vi taknete u nečije interese onda vam se tako nešto može dogoditi. Problemi su kaže nastali u listopadu prošle godine kada nisu htjeli izdati potvrdnicu za uljanu repicu u Slavoniji i od tad, tvrdi, Ministarstvo ih upozorava da u njihovom radu ima problema. Nismo dali potvrdnicu u Slavoniji za uljanu repicu jer je ona završavala u silosima PPK Valpova gdje se miješala s neekološkim proizvodima. Trgovci su uzeli robu bez potvrdnica, našli su drugo kontrolno tijelo koje im je dalo potvrdnicu za to i ta roba je otišla u Njemačku gdje su našli pesticide. Robu su im blokirali, napravili su istragu.
No priča ima i drugu stranu. Iz Ministarstva poljoprivrede tvrde kako se ne radi o pritisku već da je u radu Prve ekološke stanice kontinuirano uočen niz nepravilnosti. Te nepravilnosti nisu utvrđene od jučer nego u kontinuitetu, kazao je sinoć pomoćnik ministra poljoprivrede Krunoslav Karalić. Dostavljani su i nevjerodostojni podaci o broju subjekata. Zatim izvješća o tijelu koje je trebalo naložiti nisu dostavljene na vrijeme. Kontrolna stanica nije uzimala dovoljan broj uzoraka. Trebali su uzeti 5 % svih uzoraka i poslati ih na kontrolu. To se nije provodilo. Izdano je i odobrenje za sjeme koje je nedopušteno za ekološku proizvodnju. Administrativna kontrola uvidjela je da je dio izdan na zemljišta a ne na proizvode. Činjenica je da apsolutno nije dopušteno izdavati certifikate za površine, već samo za proizvode. No Fucijaš tvrdi da sva kontrolna tijela u hrvatskoj izdaju kontrolnice na hektare. Ovo sve što je rečeno u tom rješenju po kojem se to ukida to ne stoji. Ovdje se radi o nakaradnom sustavu.
Što se tiče poljoprivrednih poticaja novinar Večernjeg lista Miroslav Kuskunović ne vidi puno pozitivnih primjera. Poticaji u Hrvatskoj su u domeni mešetarenja. Postoji mogućnost da imate neki pašnjak i dobivate potporu za to. Tu imate prostor za mešetarenja. Sve je počelo, tvrdi, ulaskom u Europsku uniju jer je time prihvaćena zajednička poljoprivredna politika. Europska unija ima sistem da ne veže poticaje uz proizvodnju već sa hektarima. Mi smo prije imali po količini. U trenutku kad smo rekli da mi to više ne moramo počelo se to događati. Poticaji su danas shvaćeni kao nekakav dohodak, a istovremeno ne proizvodimo dovoljno hrane, zaključio je Kuskunović.
