Slovenija je prije manje od 15 godina mogla kupiti hrvatski maloprodajni lanac Konzum za 50 milijuna dolara, ali se Mercatoru i bankama to činilo preskupim, tvrdi slovenski burzovni posrednik Igor Štemberger, suvlasnik tvrtke Ilirika, u komentaru na kritike da hrvatski “tajkuni” preuzimaju slovensko tržište umjesto da je obrnuto.
“Hrvatski fond za privatizaciju molio me 2002. da nađem kupca za Konzum, a očekivali su oko 50 milijuna dolara. Kucao sam na više vrata, ali se to svima činilo preskupo”, kazao je za ljubljansko “Delo” Štemberger, izražavajući čuđenje kako u Sloveniji u to vrijeme nije bilo smisla za investicije koje bi povećale slovenski udio na susjednom tržištu jer su ga, među ostalima. odbili i banke i tadašnji Mercatorov direktor Zoran Janković.
Umjesto da Slovenija uloži u mrežu koja je bila generator rasta Todorićeva Agrokora, na kraju se dogodilo da je lani najveći slovenski trgovački lanac kupio upravo Todorić, izazvavši političke reakcije i žalopojke kako se stvara kanal za prodaju hrvatske hrane, od čega će štetu imati slovenski dobavljači, pojašnjava jedan od najistaknutijih slovenskih poslovnih ljudi i burzovnih posrednika.
On je ispričao da se sličan obrat dogodio i kad je Tedeschijeva Atlantis grupa preuzela Kolinsku, najveće slovensko prehrambeno poduzeće, koje je uništeno kad ga je preuzeo holding Istrabenz kojim je upravljao dugogodišnji političar Igor Bavčar.
Hrvati su kupili važnu slovensku tvrtku, a zagrebačka Pliva je Iliriku prije petnaestak godina angažirala da joj nađe kupca za program Cedevita kojega se željela riješiti, a tražila je 20 milijuna dolara, sjeća se Štemberger.
“Molili su me da ih spojim s tadašnjim direktorom Kolinske, ali se on samo nasmijao kad sam mu rekao cijenu i od toga nije bilo ništa”, ispričao je Štemberger u razgovoru za “Delo”, podsjetivši kako je sve završilo: Todorić, koji je kupio Mercator i Tedeschi, koji je preuzeo Kolinsku, pokazali su se pametnijim i strpljivijim i danas kontroliraju slovenski prehrambeni sektor.
“Na žalost, imali smo lošu politiku i izvršnu vlast, a imali smo priliku kupiti najbolje hrvatske tvrtke jer je Hrvatska tada bila otvorena za slovenske investicije, osim onih u bankarstvu – zbog slučaja Ljubljanske banke i stare štednje”, ispričao je Štemberger.