„Termoelektrana na ugljen snage 800 MW izvor je ogromnih onečišćenja okoliša. Ta onečišćenja bitno, trajno i sve više dovode do srozavanja kvalitete života i ugroze ljudskoga zdravlja”, kazao je za narod.hr, prof.dr.sc. Stanko Uršić, fizikalni kemičar, pojasnivši najvažnija i najopasnija, no ne sva, onečišćenja i posljedice za Pelješac, deltu Neretve, makarsko primorje, Korčulu, Hvar te šire područje Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije te gospodarske i financijske aspekte: promašeni projekt i za Hrvatsku i za Ploče.
ŽIVA
TE na ugljen snage 800 MW u Pločama trošila bi oko 2 milijuna tona ugljena godišnje. Iz dimnjaka bi moglo izlaziti godišnje nekoliko stotina kilograma (200 do 300 kg) žive. Kad bi bila primijenjena najbolja tehnološka rješenja koja postoje danas, opet bi u okoliš dospijevalo preko 10 kg žive. Ta količina žive dovoljna je da ugrozi proizvodnju hrane na površini od najmanje 800 četvornih kilometara (onečišćenje od preko 12.5 mikrograma žive po četvornom metru, prema američkim standardima). Svake od (najmanje) 30 godina. Delta Neretve ima jedva 120 četvornih kilometara. Nikakva jamstva čak ni za te standarde nisu niti spomenuta od strane promotora ovog čudovišnog projekta.
Živa i osobito metilživa koja je posljedica djelovanja određenih mikrooganizama na živu u tlu, imaju teške učinke na zdravlje ljudi (i životinja), ponajprije na središnji živčani sustav (CNS, mozak itd.) i na niz drugih organa; stoga svako povećanje koncentracije žive u tlu, vodama i zraku ugrožava zdravlje ljudi i osobito djece, i trajno srozava kvalitetu života i okoliša.
TEŠKI METALI
Osim žive, ogroman problem predstavljaju i drugi teški metali koji izlaze iz dimnjaka termoelektrane neprestano, desetljećima (sigurno preko 30 godina, vjerojatno i dulje). Većina od tih teških metala kancerogena je, tako uran (svi su izotopi urana radioaktivni) berilij, arsen, kadmij, krom, dok je štetnost olova, kobalta i drugih notorna u medicini (radi se o čitavom nizu oboljenja i vrlo štetnih utjecaja, primjerice, utjecaj žive i olova i drugih na kognitivni razvoj i funkcije, motoriku itd.) Posebno opasni aspekt pri tome jest činjenica da onečišćenje teškim metalima ide preko submikronskih čestica u dimu. Takvih otrovnih čestica može u jednom jedinom prostornom metru dima biti stotine, pa i više od tisuću milijardi. Ta vrsta čestica kad uđe u pluća više ne izlazi iz organizma. Vjetar i uobičajena zračna strujanja nose takve čestice na vrlo velike udaljenosti.
DIM
TE na ugljen ispuštala bi u okoliš najmanje četrdeset milijardi prostornih metara dima, najmanje sto milijuna dnevno. To odgovara volumenu omeđenom dužinom od deset, širinom četiri i visinom jednog kilometra. Kao što je navedeno, dim je glavni nositelj teških onečišćenja koja su kod takvog pogona posve neizbježna. Taj dim bitno bi degradirao sadašnje stanje relativno čistog i vrlo čistog okoliša u pogođenom području, dok bi ionako nezavidno stanje u samom gradu Pločama bilo bitno pogoršano, s golemim posljedicama za zdravlje pučanstva.
TROSKA (šljaka) I PEPEO
Svake godine, radom 800 MW TE na ugljen Ploče nastala bi gomila od 300 000 tona (radioaktivne) šljake i pepela, devet milijuna tona kroz prvo eksploatacijsko razdoblje. Do sada nikakav scenarij odlaganja i sprječavanja štetnih utjecaja te ogromne količine onečišćene toksičnim tvarima nigdje nije ni spomenut. Teško onečišćene ocjedne vode i čestice nošene vjetrom golem su ekološki zdravstveni problem.
Gospodarski i financijski aspekti: promašeni projekt i za Hrvatsku i za Ploče
Hrvatska od takvog projekta imala bi, u odnosu na veličinu neizbježnih šteta i gubitaka i veličinu samog pogona zanemarive lokalne koristi, dok bi ukupna nacionalna bilanca bila katastrofalno na gubitku. Razlozi postaju razvidni uzme li se u obzir sljedeće činjenice:
VRLO PRLJAV (ENERGETSKI) POGON u izvanredno vrijednom prostoru, trajno će srozati vrijednost prirodnog (nacionalnog) kapitala u neposredno pogođenom području, ali i u širokom obližnjem području. Dovoljno bi bilo procijeniti gubitak na vrijednosti zemljišta pa da to postane očito. Većina prostora izvanredno je očuvana što predstavlja neprocjenjivu vrijednost koja se samo dijelom ogleda u turističkim i poljodjelskim potencijalima. Suludo je i sramotno da još nitko nije objavio odgovarajuće račune procjene tih gubitaka koji su nesumnjivo u desetcima milijarda kuna.
VRLO VELIKI ZDRAVSTVENI TROŠKOVI koji će svi pasti na leđa kako lokalnog pučanstva tako i državnog proračuna. Notorno je koliko više karcinoma, koliko više kardiovaskularnih i ostalih oboljenja treba očekivati kao posljedicu rada takvog pogona. Poznato je da se oko četrdeset posto karcinoma u SAD pripisuje radu termoelektrana na ugljen, kao i da sedamdeset dva posto žive ispuštene godišnje u okoliš dolazi od tih termoelektrana. Poznato je također i da SAD nastoje što više smanjiti broj takvih termoelektrana. Od 2009. četvrtina je prešla na plin, planira se u sljedećem razdoblju ukloniti još trećinu.
CIJENU PROIZVEDENE STRUJE diktirat će strani investitor, Hrvatska će biti prinuđena izgraditi prijenosnu infrastrukturu koja njoj u ovom obliku uopće ne treba. Cijena struje nije objavljena, ali uzme li se u obzir cijena ugljena, prijevoza, kapitalni troškovi i tražena zarada, pitanje je bi li uopće mogla biti niža od one koju sada Hrvatska plaća za uvezenu struju. Efektivno, to bi bio uvoz iz stranog postrojenja na vlastitom teritoriju (potpuno strana investicija, gorivo, prijevoz, nadzor); zauzvrat Hrvatska i Ploče i okolna područja dobivaju zdravstvene probleme i troškove, u nepovrat devastiranu nemjerljivo vrijednu prirodnu baštinu, uništenje poljodjelstva u Neretvi, Pelješcu, Korčuli i dalje, trajnu degradaciju neprocjenjivog prirodnog nacionalnog kapitala, srozavanje vrijednosti turizma i ugrožavanje egzistencije svih koji sada žive od poljodjelstva i turizma.
Radi se o suicidalno suludom i katastrofalno štetnom projektu koji trenutno treba odbaciti i pokrenuti sve nacionalne snage da se to bezumlje zaustavi i raskrinka da se više nigdje ne ponovi. Nikako ne bi trebalo zaboraviti niti koliko nepotrebnih ljudskih patnji uzrokuju ovako štetni pogoni; o tome bi trebalo misliti prije svega ostalog, zaključio je za narod.hr Uršić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
