Na ulazu u Petrinju prvog dana Oluje 4. kolovoza 1995. poginuo je u 26-godini života Predrag Matanović, zapovjednik 2. bojne 2. brigade Hrvatske vojske.
Predrag Matanović – ratni put junaka
Predrag Matanović (Sisak, 29. siječnja 1969. – poginuo pred Petrinjom 4. kolovoza 1995.) brigadir Hrvatske vojske, ratni zapovjednik u Domovinskom ratu.
U prosincu 1990. godine dragovoljno se prijavljuje u postrojbe MUP-a RH. Osnivanjem Postrojbe za posebne namjene Policijske uprave Sisak u veljači 1991. godine postaje njen pripadnik. U Sisku je ustrojena od dijelova Postrojbe za posebne namjene PU Sisak 10. lipnja 1991. godine 2. pješačka bojna tadašnje 2. “A” brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske (2. gardijska brigada “Gromovi”). Predrag Matanović zbog već pokazane profesionalnosti, hrabrosti i moralnih odlika biva raspoređen na dužnost zapovjednika 1. pješačke satnije 2. pješačke bojne, a uskoro i na dužnost zamjenika zapovjednika bojne.
Prva borbena iskustva 1991.-e stječe na najtežim bojištima Banovine: na području Gline, Dragotinaca, Kozibroda, Komareva, Blinjskog Kuta, Slane i Glinske Poljane.
Tijekom Domovinskog rata od 1992.-1995. sudjeluje u borbenim oslobodilačkim operacijama na dubrovačkom (operacija Tigar), zadarsko-novigradskom (obrana dostignutih pozicija u operaciji Maslenica) i ličkom bojištu, te konačno u vojno-redarstvenoj operaciji »Oluja«.
Tijekom napada na neprijateljske borbene položaje na dubrovačkom bojištu u operaciji Tigar 1992. godine biva teško ranjen, ali se nakon liječenja vraća u postrojbu i uskoro postaje zapovjednik 2. pješačke bojne. Tijekom svih bojnih akcija i na svim bojištima isticao se nevjerojatnom hrabrošću, a njegova svaka borbena akcija bila je iznimni borbeni pothvat ili junački čin. Bio je istinski i cijenjeni vođa, izuzetno hrabar čovjek koji je volio pravičnost.
Pogibija u Oluji – u sjećanje na Predraga, njegovo ime nosi vojarna u Petrinji
Bio je moralna vertikala i uzor svakom ratniku. Uvijek u prvim redovima 2. gardijske brigade. Završio je temeljnu, a prije “Oluje” i naprednu časničku školu na Hrvatskom vojnom učilištu »Petar Zrinski« u Zagrebu.
Poginuo je u vojno-redarstvenoj operaciji »Oluja« 4. kolovoza 1995. godine vodeći svoju postrojbu na jednom od pravaca napada 2. gardijske brigade “Gromovi”, u mjestu Koloniji, na ulazu u Petrinju. Toga dana, u teškim borbama za svaki metar, nakon prvog ranjavanja u ruku, drugo ranjavanje bilo je smrtonosno.
Po oslobođenju Petrinje, petrinjska vojarna u kojoj je bila smještena i njegova 2. gardijska brigada, nazvana je njegovim imenom.
