“Iako je vrijeme vrlo kratko Kolinda Grabar Kitarović mogla bi se nametnuti kao odlučujući čimbenik u predstojećem preslagivanju karata na hrvatskoj političkoj sceni.
Prikladnim, ali iskrenim političkim manevrom ona bi mogla ostvariti pobjedu u drugom izbornom krugu predsjedničkih izbora, a da istovremeno njezina pobjeda olakša postizanje cilja onima koji snažno priželjkuju Plenkovićev unutarstranački poraz.
S njezine strane to ne bi bilo ni malo nekorektno jer ju je upravo Plenkovićevo prisiljavanje na prihvaćanje njegove politike, što je značilo okretanje leđa većini njezinih birača, dovelo na rub poraza na predsjedničkim izborima.
Kolinda Grabar Kitarović bi ovaj manevar mogla izvesti bez ikakve opasnosti po svoje političke izglede, zato jer ona ne samo da više ne ovisi o Plenkoviću već joj je on postao glavni i nepremostivi politički uteg. Svako distanciranje od njega i njegove politike progresivno bi povećavalo njezine izglede za pobjedu u drugom krugu”, objavio je u svojoj analizi predsjedničkih izbora, mandata predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kao i analizu mogućih ishoda drugog kruga izbora te odnosa između Grabar-Kitarović i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, bivši glavni tajnik HDZ-a, za vrijeme dr. Franje Tuđmana, Drago Krpina.
Njegovu analizu prenosimo u cijelosti:
“Uoči drugog kruga predsjedničkih izbora: Kvadratura hrvatskog političkog kruga
Rezultati 1. kruga predsjedničkih izbora pokazali su da izrazita većina hrvatskog biračkog tijela ne želi na mjestu predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, mnogo agresivniju i bahatiju ljevičarsku inačicu Ive Josipovića.
Međutim, ta ista većina duboko je podijeljena u dva tabora. Jedan pod svaku cijenu, makar to značilo i omogućavanje pobjede Zorana Milanovića, uskraćivanjem glasova Kolindi Grabar Kitarović, želi kazniti politiku koju je posljednjih godina vodilo aktualno čelništvo HDZ-a na čelu s Andrejom Plenkovićem.
Drugi dio je spreman bezuvjetno glasovati za Kolindu Grabar Kitarović, bez obzira na sve zamjerke koje imaju na Plenkovićevu politiku. Zbroj glasova ovih drugih, pak, ni blizu nije dovoljan za njezinu pobjedu i spriječavanje ljevičarske okupacije Pantovčaka.
Rješenje aktualne kvadrature hrvatskog političkog kruga sad u svojim rukama drži Kolinda Grabar Kitarović. Pitanje je ima li ona dovoljno političke odvažnosti i političke zrelosti da to rješenje i ponudi. (???)
GENEZA GUBITKA POTPORE KOLINDI GRABAR KITAROVIĆ
Do 2018. Kolinda Grabar Kitarović je prema politici A. Plenkovića imala izraženi kritički stav. Upravo ta činjenica omogućavala joj je u dugom razdoblju status najpopularnijeg političara (političarke) u hrvatskoj čiji je rejting prema svim anketama daleko nadmašivao onaj što su ga imali Plenković i njegova „politika novog kursa“ koju je, služeći se izrazito nedemokratskim metodama, nametnuo HDZ-u.
Kritičnost Kolinde Grabar Kitarović prema Plenkovićevoj politici rezultirala je u javnosti čak i nagađanjima da ona namjerava preuzeti vodeće mjesto u HDZ-u.
Međutim, u jednom trenutku ona je učinila posve neočekivani politički zaokret i svoju politiku posve uskladila s Plenkovićevom.
Prešutnom potporom ratifikaciji Istanbulske konvencije, neoglašavanjem o Vladinoj opstrukciji dvaju referenduma (o Istanbulskoj konferenciji i izbornom zakonodavstvu) te potporom prihvaćanju Marakeškog sporazuma, Kolinda Grabar Kitarović započela je proces potpunog usklađivanja svojih političkih stajališta s Plenkovićevim. Ovaj proces kulminirao je u prosincu 2018. kad je ona, pod očitim Plenkovićevim pritiskom rekonstruirala svoj kabinet.
Dok u toj rekonstrukciji nitko nije osobito žalio zbog smjene Mate Radeljića, primjerice, imenovanje Mirjane Hrge, bivše novinarke Nove TV, Al Jazeere Balkans i RTL, ni manje ni više nego savjetnicom ZA STRATEŠKE POLITIKE I ODNOSE S HRVATSKIM SABOROM, u javnosti a osobito u članstvu i biračkom tijelu HDZ-a izazvalo je golemo iznenađenje, čuđenje pa i zgražanje.
Potpunim usklađivanjem svoje politike s Plenkovićevom, Kolinda Grabar Kitarović svoj je politički ugled i političku sudbinu posve poistovjetila s percepcijom njegove lijevo liberalne politike koju je, mimo osnovnih standarda političke i demokratske kulture, podmetnuo pod „firmu“ HDZ-a, pri čemu su mu od goleme pomoći bili poltroni, oportunisti i karijeristi kojima se okružio, eliminirajući istovremeno svakog tko mu je i pokušao oponirati.
Odgovor članstva i biračkog tijela HDZ-a na Plenkovićev lijevo-liberalni redizajn HDZ-a nije trebalo dugo čekati. Izborni rezultati HDZ-a za Europski parlament, u svibnju 2019., jasno su pokazali što članovi i birači HDZ-a misle o takvoj politici i kakvi se izborni rezultati mogu očekivati na predstojećim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Sve negativnija percepcija Plenkovićeve politike u HDZ-ovu biračkom tijelu automatski se očitovala i u kontiuiranom padu potpore Kolindi Grabar Kitarović.
Ostalo je donekle nejasno je li ona odlučila uskladiti svoju politiku s Plenkovićevom zato što je iskreno promijenila svoja prijašnja uvjerenja ili se radilo tek o pragmatičnom razlogu – dobivanju HDZ-ove kandidature za predstojeće predsjedničke izbore. Vjerojatnije je da je riječ o ovom drugom razlogu.
NESHVATLJIVE POGREŠKE
Ne treba smetnuti s uma da su lošem izbornom rezultatu Kolinde Grabar Kitarović u prvom krugu predsjedničkih izbora, uz vezivanje za Plenkovićevu politiku, doprinijeli i neki njezini posve nerazumljivi i kompromitirajući postupci:
– Podjela novinarima teksta njezina nastupnog govora s didaskalijama u kojima su joj date upute kad se treba nasmijati, kad povisiti ton, kad udariti šakom po govornici …. što je u javnosti izazvalo masovno podsmijehivanje pa i izrugivanje a nju samu prikazalo posve nevjerodostojnom figurom kojom manipulira netko iz pozadine (nejasno je je li u ovom slučaju bilo riječ o podvali ili i postupku neodgovornih neznalica i amatera).
– Potpuno nerazumljivo inzistiranje na pokazivanju „pjevačkih sposobnosti“ a napose na rođendanu Milana Bandića, koji je, uz sve druge negativne konotacije, opterećen višestrukim sudskim procesima i političko koruptivnim postupcima.
– Javno obećanje da će Milanu Bandiću, završi li ponovo iza rešetaka, u zatvor nositi kolače.
– Površno naklapanje o radnim mjestima s plaćama od osam tisuća eura za što je već, navodno postigla neke „dogovore“.
Svi navedeni kompromitirajući postupci u najširoj javnosti, osobito na društvenim mrežama, izazvali su masovno omalovažavanje pa i ismjehivanje Kolinde Grabar Kitarović i stvorili predodžbu o njoj kao neozbiljnoj osobi koja nije dorasla odgovornom obnašanju dužnosti predsjednice Repubilike.
USPON SUVERENISTA
Stavljanje Kolinde Grabar Kitarović pod Plenkovićev politički kišobran rezultiralo je priklanjanjem velikog dijela nezadovoljnog HDZ-ovog biračkog tijela, pa i članstva, političkoj platformi SUVERENISTA.
Ta je činjenica bila posve očitom nakon izbornog debakla HDZ-a na izborima za EU Parlament na kojima su SUVERENISTI ostvarili izvrstan rezultat.
Isticanjem, u javnosti dobro etabliranog, Miroslava Škore za svog predsjedničkog kandidata, i ciljanom kritikom HDZ-u neprirodne Plenkovićeve lijevo liberalne politike, SUVERENISTI i Miroslav Škoro intenzivirali su „preotimanje“ HDZ-ova biračkog tijela.
Veliki broj glasova koje je dobio Miroslav Škoro, koji je za dlaku ušao u drugi izborni krug, ne govori toliko o uvjerenju birača u Škorine izvanredne državničke domete već o ljutitom odgovoru na Plenkovićevu, izvornom HDZ-u stranu, politiku, poduprtu od klijentelističkog HNS-a, Pupovčeva remetilačkog, destruktivnog i antihrvatskog SDSS-a , Bandićevih korumpiranih „žetončića“, osumnjičenika Sauche i doskorašnjeg zatvorenika Čačića.
PLENKOVIĆ KAO POLITIČKI UTEG
Odlučivši se na savez s Plenkovićem, Kolinda Grabar Kitarović uspjela je dobiti njegovu potporu za predsjedničku kandidaturu ali je time istovremeno sebe pozicionirala kao medij preko kojeg će birači kazniti njega, Plenkovića. Naime, to je svakom, imalo politički pismenom i informiranom, jasno; veliki dio biračkog tijela i članova HDZ-a, odbijajući dati glas za Kolindu Grabar Kitarović, odbili su dati glas Plenkovićevoj politici.
KLIMAVA RAČUNICA
Pretpostavka da će se u drugom izbornom krugu Škorini glasovi automatski preliti u korist Kolinde Grabar Kitarović, posve su neutemeljeni. Najizglednije bi moglo biti da se taj dio biračkog tijela rasloji u tri dijela. Jedan dio će odabrati apstineciju. Drugi dio će (teško je reći koliki), u namjeri da ipak spriječi Milanovićevu pobjedu, unatoč gorčini koju osjeća, svoj glas dati Kolindi Grabar Kitarović. Treći dio će, kako bi kaznili Plenkovića i njegovu politiku, iz čistog revolta, svoj glas, unatoč tomu što im Milanović nije ni malo prihvatljiv, ipak njemu dati glas. Tako će se dogoditi da će i uskrata glasova desnih birača Kolindi Grabar Kitarović i zaokruživanje Milanovića, zapravo biti u funkciji kažnjavanja Plenkovića.
Ukoliko se dogodi navedeni scenarij, koji je vrlo izgledan, Milanovićeva pobjeda u drugom krugu mogla bi biti gotovo sigurna.
ZA PLENKOVIĆEVO MICANJE NIJE NUŽAN KOLINDIN PORAZ
Takav ishod moguć je i zato što veliki dio članstva i biračkog tijela HDZ-a smatra da bi izborni poraz Kolinde Grabar Kitarović istovremeno značio i siguran Plenkovićev poraz na predstojećim unutarstranačkim izborima. Drugim riječima, prema ovakvim razmišljanjima, postoji spremnost da se proguta i Milanovićeva pobjeda ako će ona poslužiti kao mehanizam za Plenkovićev unutarstranački poraz.
U ovoj igri Kolinda Grabar Kitarović zapravo bi bila posve nevažan igrač i ona bi bila tek kolateralnom žrtvom obračuna s Plenkovićem. Svi oni koi žele odlazak Plenkovića s čela HDZ-a, očito su to postignuće spremni platiti porazom Kolinde Grabar Kitarović.
Međutim, ta opće prihvaćena jednadžba nije jedina moguća opcija.
I POBJEDA KGK MOŽE POSLUŽITI PLENKOVIĆEVU UNUTARSTRANAČKOM PORAZU
Iako je vrijeme vrlo kratko Kolinda Grabar Kitarović mogla bi se nametnuti kao odlučujući čimbenik u predstojećem preslagivanju karata na hrvatskoj političkoj sceni.
Prikladnim, ali iskrenim političkim manevrom ona bi mogla ostvariti pobjedu u drugom izbornom krugu predsjedničkih izbora, a da istovremeno njezina pobjeda olakša postizanje cilja onima koji snažno priželjkuju Plenkovićev unutarstranački poraz.
S njezine strane to ne bi bilo ni malo nekorektno jer ju je upravo Plenkovićevo prisiljavanje na prihvaćanje njegove politike, što je značilo okretanje leđa većini njezinih birača, dovelo na rub poraza na predsjedničkim izborima.
Kolinda Grabar Kitarović bi ovaj manevar mogla izvesti bez ikakve opasnosti po svoje političke izglede, zato jer ona ne samo da više ne ovisi o Plenkoviću već joj je on postao glavni i nepremostivi politički uteg. Svako distanciranje od njega i njegove politike progresivno bi povećavalo njezine izglede za pobjedu u drugom krugu.
ŠTO BI KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ TREBALA UČINITI
Ukoliko svoju pobjedu u drugom krugu želi učiniti imalo izglednom Kolinda Grabar Kitarović bi morala napraviti iskreni i stvarni otklon od lijevo liberalne gubitničke politike Andreja Plenkovića i to na način:
Da se iskreno i javno ispriča:
– što nije otvoreno podržala većinsko raspoloženje svojih birača, Katoličke crkve i hrvatskih kulturnih institucija koji su se protivili ratifikaciji Istanbulske konvencije.
– što se nije usprotivila Plenkovićevu bezobzirnom opstruiranju i i onemogućavanju referendumskih inicijativa u svezi s Istanbulskom konvencijom i izbornim zakonodavstvom
– što se nije distancirala od višestruko pravomoćnog optuženika Milana Bandića i što je neoprezno pristala sudjelovati na njegovim rođendanskim proslavama a napose zbog obećanja (makar je to možda bila i šala) da će mu u zatvor nositi kolače
Da javno i iskreno potvrdi:
– da ne podržava lijevo liberalne ideologije koje se nastoje nametnuti većinskom dijelu hrvatskih građana čiji su pogledi ukorijenjeni u kršćanskim svjetonazorskim, obiteljskim i socijalnim vrijednostima
– da će, nasuprot nekritičnom prenošenju sve većeg broja suverenih prava hrvatskog naroda na nadržavne institucije, ustrajati na pravu hrvatskog naroda i njegove države da o najbitnijim pitanjima svog opstanka brani i obrani svoj nacionalni i državni suverenitet
– da će svoj predsjednički autoritet maksimalno upotrijebiti za ostvarenje cilja pojednostavljivanja referendumskih inicijativa i provođenja referenduma na nacionalnoj i lokalnoj razini, po uzoru na najdemokratskije europske zemlje
– da će o ukidanja kune i možebitnom uvođenju eura u Hrvatskoj inzistirati da se o tom pitanju odluči na nacionalnom referendumu
– da će se dosljedno protiviti ulasku Srbije u EU sve dok ona ne preda sve informacije o nestalim hrvatskim braniteljima i civilima i dok ne prestane s neprijateljskom politikom prema Hrvatskoj
– da će ustrajati u daljnjoj izgradnji Hrvatske vojske na tradicijama Domovinskog rata, uključujući i ustroj i obuku pričuvnog sastava bez kojeg nije moguće organizirati možebitno potrebnu obranu Hrvatske od vanjske ugroze
– da će inzistirati na izgradnji profesionalnog sustava nacionalne sigurnosti u kojem ne će biti moguća njegova zloporaba u dnevno političke svrhe i u kojem će biti isključena svaka mogućnost koruptivnog djelovanja
– da će, po uzoru na Tuđmanovu vanjsku politiku, ustrajati u multipolarnoj hrvatskoj vanjskoj politici koja će Hrvatskoj omogućiti da ne ovisi samo o jednom centru moći iz kojeg se ona onda može ucjenjivati
UKRATKO
Želi li Kolinda Grabar Kitarović osigurati pobjedu u drugom izbornom krugu, i poštedjeti Hrvatsku petogodišnje vladavine agresivnog ljevičara Zorana Milanovića, ona mora u nastavku svoje kampanje napraviti ozbiljan zaokret:
1. Napraviti stvarni, uvjerljivi i iskreni otklon od lijevoliberalne politike koju Andrej Plenković, kao dominantnu politiku nastoji inaugurirati u Hrvatskoj pod zaštitnim znakom HDZ-a.
2. Ispričati se za počinjene pogreške i propuste.
3. Napraviti radikalni otklon od kontraproduktivne estradizacije predsjedničke dužnosti i u javnim istupima i djelovanju posvjedočiti državnički diskurs.
Postupi li Kolinda Grabar Kitarović na predloženi način, držim da bi od strane onih koji razmišljaju o apstinenciji u drugom izbornom krugu, ili, još gore, o osvetničkom glasovanju za Milanovića, bilo odgovorno da preispitaju svoja stajališta.
ZAKLJUČNO
Istinskim i iskrenim političkim zaokretom Kolinda Grabar Kitarović postigla bi za Hrvatsku dva podjednako važna i kapitalna politička cilja:
1. Pobjedu u drugom izbornom krugu predsjedničkih izbora što bi značilo zaštitu hrvatskih građana od petogodišnjeg Milanovićeva ljevičarsko anarhoidnog maltretiranja kojemu smo svjedočili za njegova četverogodišnjeg mandata predsjednika Vlade.
2. Otvaranje nezaustavljivog procesa kadrovskih i ideoloških promjena u HDZ-u čime bi ova stranka vratila ugled i sposobnost dominantnog političkog čimbenika u očuvanju i ostvarivanju sadašnih i dugoročnih hrvatskih nacionalnih interesa.
26. prosinca, 2019.
Drago Krpina”
*Drago Krpina jedan je od utemeljitelja HDZ-a koji je zbog kritike vodstva stranke po pitanju ratifikacije Istanbulske konvencije bio smijenjen s mjesta predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a Zadarske županije. U listopadu ove godine zatražio je razrješenje s dužnosti zamjenika predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a “Dr. Franjo Tuđman”. Oštro kritizirao vrh HDZ-a na čelu s Plenkovićem nakon izbora za Europski parlament, poručivši da je “bahati pokušaj promjene svjetonazorskog identiteta HDZ-a dobio odgovor biračkog tijela”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa