Analiziramo: Kako država utječe na medije? Na oglašavanje dali 1,7 milijuna eura!

Ukazuje li afera Mreža na to kako je državno oglašavanje zapravo način na koji vlast može kupovati medije? Naime, država je od kolovoza prošle godine do danas na oglašavanje u medijima izdvojila preko 1,7 milijuna eura.

Afera Mreža skrenula je među ostalim pozornost javnosti i na to da u financiranju medija putem oglašavanja ne sudjeluju samo privatne tvrtke, nego i država.

Državno oglašavanje u medijima

Podsjetimo, posebni savjetnik ministra Jurica Lovrinčević ponudio je Mreži TV pogodovanje pri sklapanju posla, gdje bi za oglase državnih institucija i tvrtki dobili iznos od preko 200.000 eura od kojeg bi Lovrinčeviću pripala polovica.

Kako je oglašavanje uopće jedan od glavnih izvora prihoda medija, često se postavlja pitanje, koliko je uređivačka politika slobodna od utjecaja oglašavača? Štoviše, pitanje postaje utoliko zaoštrenije ako je oglašavač država.

Koliko su, naime, mediji, u čijim prihodima država ima značajni udio, slobodni od utjecaja i interesa one političke opcije koja državu vodi?

Treba li pretpostaviti kako država kao oglašavač ne nameće svojim poslovnim partnerima u medijima i to da promiču uže interese stranki koje su u danom trenutku na vlasti?

Prije nego ponudimo neke odgovore, pogledajmo koliko država izdvaja za oglašavanje u medijima i koje medijske kuće su ove godine sklopile najunosnije poslove s državom.

Koliko tko dobiva?

Kako prenosi Jutarnji list, država je od kolovoza prošle godine do danas na oglašavanje u medijima izdvojila preko 1,7 milijuna eura.

Najviše iznose izdvojio je Fond za zaštitu okoliša gdje je upravo Lovrenčić bio član upravnog odbora.

Fond je na različite oblike oglašavanja u medijima, od kolovoza prošle godine do danas, potrošio, ili će u skladu sa sklopljenim ugovorima, tek potrošiti 957.140 eura. Najviše je novca namijenjeno Novoj TV – blizu 180.000 eura. Gotovo 60.000 eura već im je isplaćeno za kampanju u 2022., a za ovu i iduću godinu planirani budžet je gotovo 120.000 eura.

RTL je dobio 135.500 eura, a HRT nešto više od 78.000 eura. Od svih lokalnih televizija, Mreža TV dobila je najviše – ukupno više od 73.000 eura, tek nešto malo manje od javne, nacionalne televizije.

Sve televizije i radiostanice u prošloj i ovoj godini dobile su, ili će dobiti, 577.191 eura, dok je 379.949 eura na javnom natječaju ove godine dobila agencija Akter public.

Očigledno, posrijedi su značajni iznosi, a prisutnost bivšeg savjetnika Lovrinčevića čini, u svijetlu nedavnih događanja, situaciju dodatno dubioznom. Međutim, pitanje koje se također nameće jest i to, na koji način se zakonski osigurava transparentnost poslovanja države i medija?

Elektronički mediji

Predstavnici medija, strukovne udruge i nevladine organizacije često ističu kako je zakon takav da pogoduje određenim vrstama medija.

Naime, kako prenosi Jutarnji list, Zakon o javnoj nabavi, kod zakupa medijskog prostora na televizijama i radijskim postajama predviđa iznimku od primjene Zakona o javnoj nabavi. Ako se hoće zakupiti prostor u tiskanim medijima u iznosima većima od 26.544,6 eura mora se provesti postupak javne nabave, dok bilo koje državno tijelo televizijama može mimo natječaja plasirati novca koliko želi.

Dodajmo kako su, prema Zakonu o elektroničkim medijima, državna tijela obavezna utrošiti 15% od ukupnih sredstava za oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i radija. To već i samo po sebi otvara dodatni prostor za situacije nalik onoj koja je isplivala u aferi Mreža.

Očigledno je, dakle, kako država ulaže velike svote na oglašavanje u elektronskim medijima, koje je afera Mreža posebno stavila u fokus.

Međutim to nipošto ne znači kako su tiskani mediji isključeni iz poslovanja s državom.

Tiskani mediji

Primjerice, jedan način na koji oni zarađuju državno sponzorstvo su konferencije koje podupiru državne institucije, agencije i tvrtke, kako ističe Ivica Marijačić, glavni urednik Hrvatskog tjednika, u podcastu ’55 minuta kod Željke Markić”.

Marijačić tvrdi kako:

“(…) tiskani mediji dobivaju novac poreznih obveznika tako da na primjer organiziraju konferencije. Recimo, na temu turizma, poljoprivrede i sl. Dođu ministri i različiti stručnjaci. A iza njih vidite imena raznih državnih firmi kao sponzora. Prema mojim informacijama po takvoj konferenciji dobili bi 5 milijuna kuna.”

Marijačićevoj tvrdnji ide u prilog, recimo, popis sponzora konferencije i dodjele nagrada Večernjeg lista i Poslovnog tjednika Gospodarstvenik godine, koji se jasno vidi na panou iza leđa govornika. Konkretno, ove godine tu možemo pročitati imena nekih sponzora: Hrvatske elektroprivrede (HEP), Hrvatskih autocesta (HC) i Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD).

Konferencija kao reklama

Premda državno sponzorstvo konferencije na kojoj nagrade dobivaju i govore drže predstavnici vlade, od premijera na niže, nije oglašavanje u istom smislu kao i ono koje se postiže kupovinom oglasnog prostora u elektroničkim medijima, teško je sporiti kako je tu riječ o odnosu međusobne podrške.

Primjerice, ove godine je kao gospodarski događaj godine izabran ulazak u eurozonu, a nagradu je preuzeo premijer Andrej Plenković.

Bez namjere da se stavlja u pitanje odluka stručnog žirija o tome što je događaj godine, kao ni da se tvrdi kako to nije ulazak u eurozonu, promatrač koji gleda premijerov govor mora primijetiti kako mu se iza leđa nalaze imena državnih agencija i tvrtki koje su sponzori nagrade koju je upravo primio.

Afera Mreža izbacila je na svjetlo dana podatnost državnog poslovanja s medijima za koruptivne radnje.

Međutim, to nije sve što se iz tog slučaja dade naučiti. Naime, to što je jedan zaposlenik Vlade Republike Hrvatske, po svemu sudeći, pokušao ostvariti dobit na osnovi položaja, još nam ne kaže ništa o strukturi odnosa države i medija.

Ona može biti sasvim u skladu sa zakonom, a opet sistemski osiguravati kontinuirano oblikovanje medijske slike stvarnosti po mjeri vlasti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa