Andrijanić o austrijskoj teologinji koja je napala kardinala Puljića: ‘Umjesto katarze, imamo one koji rade teološki okvir za ratne zločine’

Foto: Gordan Andrijanić/Facebook, snimka zaslona Fotomontaža: narod.hr

Goran Andrijanić, novinar niza hrvatskih i poljskih medija komentirao je otvoreno pismo koje je austrijska teologinja i povjesničarka Anna Maria Gruenfelder uputila kardinalu Vinku Puljiću. Pismo je uputila povodom održavanja mise zadušnice za žrtve Bleiburga koja je će se održati 16. svibnja u Sarajevu, a u njemu je kritizirala kardinala Puljića te ustvrdila da žrtve nisu bile nevine, nameće im krivnju i otvara prostor za opravdavanje poslijeratnog pokolja koji su počinili jugoslavenski komunisti.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

“Austrijska teologinja piše pismo sarajevskom kardinalu, a cijela nakana toga uratka jest ponuditi teološku potporu (zlo)duhu one izjave koju je Vesna Pusić svojedobno dala o Bleiburgu, a koja glasi: Oni ubijeni bez suđenja nisu nevini, nego im samo nije dokazana krivnja.

Pomalo težak zadatak, je li, teologizirati nad ratnim zločinom i to na takav način da se zločincu osigura opravdanje, a žrtvu osudi i to u svjetlu Božje pravednosti. Prilično dijaboličan posao, ali nema takve zadaće kojoj kombinacija progresivne teologije i dogmatskog pristupa povijesti (sve na nevjerojatan način objedinjeno u osobnosti dotične) nije dorasla.

A.M. Gruenfelder poziva kardinala Puljića da „razlučuje duhove“ i već u idućoj rečenici pojašnjava mu, za svaki slučaj, kako bi to trebao činiti. A trebao bi na takav način da nevinost neke žrtve ne smije, jadan on, određivati po katoličkom načelu neotuđiva dostojanstva čovjekova života pred Bogom i ljudima, nego po okolnostima u koje ga je Povijest (shvaćena valjda u nemilosrdno hegelijanskom značenju) bacila na neko od stratišta.

>Podrška bošnjačke književnice kardinalu Puljiću: ‘Katolički pastiri nikada nikakve zločince nisu blagoslivljali, za razliku od Pravoslavne crkve’

Ako si Hrvat i ako si živio u državi koja je služila kao logistička potpora „krvavom ratu protiv SSSR-a“ (zanimljivo je kako je teologinji najveći krimen NDH-a „rat protiv SSSR-a“, čak i veći nego progon Židova i Srba), pa si se našao na Bleiburgu, nisi nevin, bez obzira što si u tom Drugom svjetskom ratu zapravo radio. Možda će ti austrijska teologinja i priznati da si među „zabludjelima, zatupljenim i izdanim”, ali ti svakako neće priznati da si i takav s Bleiburškog polja trebao otići živ. Jer, kako kaže Pusić, a hegelijanskom nemilosrdnošću elaborira Gruenfelder, „nisi nevin nego ti se samo nije sudilo“. Ali, ne samo da ti teologinja neće priznati pravo na ovozemaljsku pravednost, nego ti neće priznati i pravo da se Crkva kojoj si pripadao moli za pokoj tvoje duše. Čini mi se da više milosrđa pokazuju američke fundamentalističke sekte nego ovi novovjekovni progresivni teolozi upregnuti u ideološke obrasce.

Upute kardinalu nastavlja teologinja s tezom o tome kako ne postoji „pravedni rat“, kako je to zastarjela teološka koncepcija i kako bi kardinal trebao, posljedično tome, odustati i od koncepta nevinosti. Ovo je upravo ogledan primjer gore navedenog – progresivne teologije u službi ideologije.

Pa onda kroz nevjerojatan obrat teološko redefiniranje nauka o pravednom ratu, koje se doista trenutačno događa i iza koje stoje određene pacifističke tendencije u katoličkoj teologiji (po meni – pogrešne), postaje prigoda da se opravda ratni zločin jugoslavenskih partizana. Pročitajte još jednom taj dio teksta, to je doista maestralno, ta teološka transformacija pacifizma u apologetiku zločina. Nema pravednog rata, što znači da nema pravednosti za ratne zarobljenike, pa niti za civile.

Ali, ne zavaravajmo se, pravednosti posebice nema ako si Hrvat. Jer, ne zaboravimo, teologinja nam dolazi iz zemlje koja si je za predsjednika svojedobno izabrala nekadašnjeg časnika Wermachta. Za Austrijance, eto, povijest koja nemilosrdno gazi preko tijela hrvatskih žrtava, ipak nije tako bešćutna. Može li se biti ciničniji, bezobzirniji i arogantniji od ovakvih istupa? Ali, sami smo si krivi da dopuštamo sebi takva dociranja.

Možemo se postaviti na glavu, ali priča o ustašama i partizanima neće završiti za nas sve dok jednom zauvijek ne priznamo dostojanstvo svim nevinim žrtvama, sa svih strana. I ta priča još nije niti počela, niti nakon skoro 30 godina neovisne države. Umjesto katarze, imamo one koji u otvorenim pismima kardinalima rade teološki okvir za ratne zločine. Dug je put pred nama”, zaključuje Goran Andrijanić.

Goran Andrijanić diplomirao je novinarstvo na FPZG i pisao je nizu hrvatskih i poljskih medija. Bio je glavni urednik Bitno.net, izvršni urednik tjednika Fokus i novinar u Jutarnjem listu. Sada piše za poljski portal Wpolityce.pl i tjednik Sieci. Piše o religiji, politici i popularnoj kulturi. Oženjen, otac troje djece – Antonine, Jana Josipa i Ruže Hanne.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr