Foto: fah

Ante Tomić, novinar i književnik, kojeg je Hrvatsko novinarsko društvo dva puta nagradilo – za najbolju reportažu 1996. i kolumnu 2004. godine – teško se nosi sa činjenicom da su partizanski zločini, masovna ubojstva stotina tisuća Hrvata nakon završetka Drugog svjetskog rata, konačno, nakon 25 godina demokracije, počeli izlaziti na vidjelo te da je jednom dijelu žrtava, onima iz Hude jame i Barbarinog rova, konačno odana počast – na žalost, za sada tek na njihovom stratištu – u Sloveniji.

U maniri velikosrpskih propagandista – Tomić tumači čitateljima svoje kolumne kako je „Hrvatima jednom u prošlosti ubijanje srpskih ratnih zarobljenika, u Domovinskom ratu, bilo pravo“… da, dobro ste pročitali. Svim Hrvatima, kaže nam Tomić… otvarajući novi priču o odgovornosti cijelog jednog naroda za pojedine zločine počinjene tijekom obrane Hrvatske i oslobađanja hrvatskog teritorija. U nastavku te teze, Tomić stotine tisuća ljudi koji su ubijeni ili, mnogi, živi bačeni u jame gdje su ostavljeni da umru – naziva „gnjilim kostima“.

“Cvetnić, u čije književne i moralne sudove viđeni hrvatski domoljubi bez ostatka vjeruju, a koji se od zakašnjelog prvijenca neviđeno razmahao, došao, jebote, kao neki poremećeni skriboman što je u devetnaest godina objavio cijela dva nova naslova, bio bi krasan gost kod Hude jame. Zamislite koja bi to smijurija bila da je o gnjilim truplima iz Hude jame Ratko Cvetnić napisao štogod šaljivo kako samo on umije, da se obijesno šegačio kako su partizani “preštepavali” domobrane, ili kako su uhvaćene ustaše borci Prve proleterske razrezivali “što bi narodna pjesma rekla, od učkura pa do grla bijela”.”, napisao je Tomić u svom komentaru u Jutarnjem listu.

Hrvatima je jednom u prošlosti ovo bilo sasvim pravo, a mnogi ni danas ne vide ništa krivo ako su u prošlom ratu kojega uhvaćenog Srbina naši momci na Miljevcima nožem lišili njegovog bijednog života“, opisuje Tomić.

Kritika dr. Željke Markić

Opisujući što misli o navodnom atentatu na predsjednika HND-a Sašu Lekovića predsjednica udruge U ime obitelji, dr. Željka Markić, u svom Facebook statusu dotaknula se i Ante Tomića.

“AKO JE NA SAŠU LEKOVIĆA IZVRŠEN ATENTAT, TO SIGURNO NIJE ZATO ŠTO POŠTENO I HRABRO OBAVLJA SVOJ POSAO

Saša Leković, Slavica Lukić i ekipa iz vrha Hrvatskog novinarskog društva jučer su pažnju sa Hude jame – masovne grobnice u koju su partizani, nakon završetka rata, bacali tisuće ubijenih i živih civila i ratnih zarobljenike – preusmjerili na otpadanje šarafa sa Lekovićevog kotača. Pri čemu su brojni uzori novinarstva Lekovićevo viđenje situacije – odmah – bez ikakvih logičnih pitanja ili policijske istrage – proglasili točnim. Svi oni znaju da je automehaničar dobro procijenio da se radi o atentatu – i to je to. Takvi su oni, lakovjerni. Kad im se sviđa što netko tvrdi. A ovo im se sviđa. I nije to bilo samo otpadanja kotača Lekovićevog auta, bio je to, kažu oni, pokušaj da se skinu šarafi sa kotača svih njih, hrabrih, koji su proteklih godina, ne pokleknuvši, držali štangu Zoranu Milanoviću i njegovoj vlasti, korumpiranim ministrima kulture, poljoprivrede i šire. I pojurili su, ti visokoobrazovani, politički neovisni novinari, koji sami sebe u krug nagrađuju unutar HND-a – tu strašnu istinu o Hrvatskoj – odmah, bez provjera – javiti i međunarodnim novinarskim institucijama – tumačeći im kako svi oni imaju problema u Hrvatskoj, jer dobro obavljaju svoj posao.

Ne znam je li netko pokušao atentat na Sašu Lekovića, ali sigurno znam da ga nitko nije pokušao ubiti jer pošteno i hrabro obavlja svoj posao. Jer to, po mom sudu, ne čini. Ako ga je netko pokušao ubiti na ovako čudan način iz nekog drugog razloga – očekujem, za razliku od Lekovića, da policija otkrije krivce i kazni ih. Opet, ako se pokaže da ga nitko nije pokušao ubiti – zanima me tko će odgovarati za širenje laži o cijeloj Hrvatskoj u inozemstvu – jer, priča da se u Hrvatskoj ubija novinare koji hrabro obavljaju svoj posao – može imati loše posljedice za zemlju kojoj najveći dio BDP-a donosi turizam.

U međuvremenu, bilo bi lijepo kad bi predsjednik i desna mu ruka, gospođa Lukić, kad se prestanu baviti svojom vlastitom ugroženošću – stigli pozabaviti svojim poslom – ugroženošću profesionalnih standarda u novinarstvu i govorom mržnje svojih ( od HND-a) nagrađivanih članova… jer dok se oni bave šarafima – Gall je Zlatka Hasanbegovića usporedio sa psom, a Ante Tomić ubijene u Hudoj jami nazvao “gnjilim truplima”, pa onda Hrvate kolektivno optužio za podržavanje ratnih zločina protiv Srba u Domovinskom ratu… Možda bi i to moglo zanimati međunarodne novinarske institucije? Ili, ipak, ne?”

Nije trebalo dugo čekati i već u novoj kolumni, ovaj put u Slobodnoj Dalmaciji, Ante Tomić odgovara.

“Što Željki smeta”

Novu kolumnu Ante Tomić naslovio je “Što Željki smeta”, te kroz cijeli tekst opravdava se što je u stvari mislio.

Detaljnije možete vidjeti ovdje:

Hoće li Hrvatsko novinarsko društvo pokrenuti postupak protiv svog člana i laureata? Ili će nam opet potpredsjednica HND-a, tumačiti kako su za govor mržnje i širenje netrpeljivosti u Hrvatskoj odgovorni samo političari – naravno, ne oni koje osobno, odlično poznaje – već neki drugi?

Izvor: narod.hr