Bio sam i do sada svjestan da u Hrvatskoj vlada veliko neznanje i da naš obrazovni sustav kada je riječ o međunarodnim odnosima nije se niti malo odmakao od zaglupljujućeg sustava koji je vladao u Hrvatskoj u vrijeme komunističkog sustava. No, večars sam ostao zapanjen i šokiran teškom neznanju, glupostima i očiglednom nedomoljublju nekih sudionika u emisiji “Otvoreno”, koju je vodio Mislav Togonal. Tema emisije bila je odluka Vlade Republike Hrvatske da, na traženje Europske unije, primi nešto više od petsto azilanata, uglavnom iz raspadajućih zemalja na Bliskom istoku.
U emisiji su sudjelovali Pavle Kalinić, Nebojša Kirigin, pomoćnik ministra u MUP-u, Tea Vidović iz Centra za mirovne studije te europarlamentarka Ruža Tomašić. Jedini je Pavle Kalinić bio dorastao temi o kojoj se razgovaralo i jedini je bio svjestan opasnosti koju ezilanti predstavljaju za Hrvatsku u vremenu kad Hrvatsku u desetinama tisuća napuštaju mladi o obrazovani Hrvati.
Nebojša Kirigin izjavio je kako uopće nije problem što ljudi odlaze iz Hrvatske, jer je Hrvatska sada članica EU i da će na njihovo mjesto doći ljudi iz drugih država. Prema Kiriginu to je nešto sasvim najnormalnije i nešto što treba prihvatiti kao migraciju unutar Hrvatske. Još je strašnije priznanje tog Ostojićevog pomoćnika kako će se svi ti ljudi vratiti za godinu dvije dana. Je li uopće ikada pogledao statistiku koliko se hrvatskih isljenika vratilo u Hrvatsku kad su dobili posao i počeli se kućiti u zemljama u koje su emigrirali. Niti pet post posto. Kiriginu nije pomogla niti činjenica da je nekoliko godina studirao u SAD-u. To su, kao što znamo, u smislu njihovog potencijala i doprinosa u izgradnji hrvatskog društva, potpuno izgubljeni i beskorisni ljudi tj. neznalice. Uistinu izjava Nebojše Kirigina samo potvrđuje moj veliki strah da sadašnja ljevičarska vlada u Hrvatskoj sustavo radi, uz pomoć režimu sklonih medija, na iseljevanju Hrvata i potkopavanju hrvatske državnosti.
Hrvatska je država hrvatskog naroda
Na to zastrašujuće razmišljanje Nebojše Kirigina izvrsno je reagirao Pavle Kalinić izjavom, kako u tom slučaju nema nikakvog smisla postojanje hrvatske kao samostalne i nacionalne države. “Hrvatska je država hrvatskog naroda i mi se moramo pobrinuti da Hrvati mogu dostojno u njoj živjeti, a ne iz nje masovno iseljavati zato što u njoj nemaju uvjeta za život”, rekao je Kalinić.
Tea Vidović iz Centra za mirovne studije, bila je puna poznatih ali ispraznih fraza koje koriste ljevičarski intelektualci u zapadnim državama kako se Hrvatska mora pobrinuti za ezilante – naučiti ih hrvatski jezik, dati im posao itd. Ti hrvatski ljevičari i globalisti kao da su slijepi i ne vide da ako Hrvatska, koja ima vrlo malu populaciju u odnosu na broj stanovnika iz kojih ti azilanti dolaze, otvori vrata azilantima ona sebi potkopava budućnost i stvara uvjete za velike kulturne, vjerske i civilizacijske sukobe u hrvatskom društvu.
Više od dvadeset godina sam živio u multikulturalnom društvu u Australiji u kojoj su ljevičarski intelektualci inzistirali na dolasku što većeg broja azilanata. Danas u Australiji, iako to još uvijek nije nešto o čemu se svaki dan javno govori, postoje tako veliki društveni problemi koji su vezani uz različite kulture, vjersku pripadnost i tradicije, da se anglosanksonski članovi društva sve više boje za njihovu budućnost. U velikim australskim gradovima kao što je Melbourne naglo je porastao kriminal nakon dolaska azilanata i doseljenika iz afričkih zemalja.
Nažalost, i Ruža Tomašić je pokazala elementarno neznanje iz tog područja iako je živjela u Kanadi. Nudila je uistinu jako smiješna i neostvariva rješenja. Vidjelo se da se ona može nositi s manje obrazovanim ljudima u Hrvatskoj, ali da ima preveliku rupu u njezinom znanju kad je u pitanju međunarodna politika, s kojom se nije nikada bavila.
Od svega je najstrašnije što je malo tko u studiju, osim Pavla Kalinića i eventualno Mislava Tonogala, bio svjestan ili se usudio reći da su velike europske zemlje zbog njihovih imperijalističkih politika i ponašanja u prošlosti najodgovornije za današnje stanje u Africi. Sada te svoje teške pogrješke i nemilosrdnu politiku moći iz prošlosti nastoje ublažiti, ne kroz priznanje tih pogrešaka i plaćanje cijene za njih, nego kroz traženje da sada s njima teret tih pogrešaka snose manje države kao što je Hrvatska, koja to ne može dugoročno izdržati.
Sve znaju, osim što “ne znaju tko je ucrtao kukasti križ na Poljudu”
Nije čudo što se Hrvatska nalazi u tako teškom tj. katastrofalnom političkom i gospodarskom stanju, kad ju vode totalne neznalice poput onih koje sam sinoć gledao u “Otvorenom”. Sve sam više siguran da oni koji danas vode hrvatsku državu jedino su sposobni u svojoj nesposobnosti otkriti tko je uistinu taj koji je Hrvatskoj podmetnuo kukasti križ na Poljudu. No, teško je otkrivati i na sud izvesti nekoga tko radi za tebe. Naravno, vrlo su sposobni u marksističkoj dijalektici tj. propaganda i laganju, kao što su pokazali kroz pokušaj prevare hrvatske javnosti da je Europska komisija prihvatila izgradnju Pelješkog mosta i osigurala financijska sredstva za taj za Hrvatsku možda i najvitalniji project od stvaranja samostalne hrvatske države 1991. godine.
*Autorovi stavovi ne odražavaju nužno stavove uredništva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa