Više od pola godine živimo nekakvo novo normalno
Svit je obojan razmakom
Bez osjetila okusa, mirisa
Neutraliziran
Sa spektrom boja koji se tek tu i tamo uspije probiti kroz maske
Maska je postala obavezna zaštitna oprema
Nitko se više niti ne zamara time koliko je zapravo učinkovita
Nebitno je postalo
Što je zapravo svrha
Moraš je imat na sebi u sve više situacija i na sve više lokacija
Rođeni policajci i prokazivači napokon došli na svoje
Dica Stožera doživljavaju svoji pet minuta slave
Gutaju svaku novu mjeru i vode računa o svakoj slipoj provedbi
Iskristalizirala maska nekoliko vrsta ljudi
Potvrdila one nemarne koji nose maske
Potrpane i zgužvane u rubove džepova
Skrivene na dnu torbi i novčanika
Istakla one koji nose višekratne, uredno oprane i izglačane za sve dane u tjednu
Pa onda iđu oni koji imaju čak i markirane i stilski usklađene maske s ostakom odjeće
Političari nabavili maske s dubokim političkim porukama
Logom stranke ili pokreta
Izbori su tek za nama
No, promidžbe nikad viška
Dičurlija nosi omiljene crtane likove
Mlađarija sportaše, glumce i pjevače
Mislim kako spadam u neuredne ignorante
Moje su one kupljene na pakete
Bezlične
Potrošne
Odbijam i’ zaminit trajnijima
Konstantno i’ zaboravljam
I nosim i’ počesto naopako okrenute
U žurbi često niti ne provjerim di je ona famozna žica
Pa se sama sebi smijem
I želim potpuno zaboraviti
Ovo vrime
Kojem je simbol wc papir i suvi kvasac
Ignoriram do daljnjeg
K’o da će baš to izminit stvarnost
I vratit nas u staro normalno
A neće
Novo normalno ne volim
Nekako je previše histerično za moj ukus
Danas se više strahuje za vlastiti život nego što se strahovalo devedeseti u jeku najžešći’ ratni razaranja i stradanja
Rat je u odnosu na ovo imao nekakvo dostojanstvo
Dicu se tada štitilo
Nije se u njih upiralo prstom
I označavalo ih se kao glavni problem
Oduvik spadam u ljude koji valjda podsvjesno viruju kako će samo od sebe nestati sve ono što se uporno ignorira
No, ne ide to baš tako
Ono što igroriraš
Po nekakvom uvrnutom zakonu
Postaje još prisutnije
Sačeka te baš u svakom, mračnom kutku
I uvali ti se u krvotok
Sićam se k’liko smo manje, više svi bili prestravljeni na samom početku
Bombardiralo nas se brojevima
Zaraženi
Oboljeli
Preminuli
Izluđivali smo na poraznu statistiku
Slobodni respiratora po broju stanovnika
Manijakalno smo stvarali zalihe i čekali redove ispred ljekarnica i samoposluga
Onda smo nekako otupili
Logično i prirodno
Pred koji dan mediji su moj Imotski nazvali
Hororom
Kovid hororom
No, je li baš tako bilo?
Imotski vam je mala sredina
Socijalno iznimno snažno isprepletena
Zezala sam se još litos i pitala
– Kako vi znate tko vas je točno zarazio? Kako za tren navedete sve kontakte? Kad bi se meni, u mojem Imotskom dogodio pozitivan test, teško bi mogla znati od kuda mi točno virus!
I tako vam je sa svima ovdje
Dica nam pohađaju više škola
Trenira se više sportova
Ide se na utakmice i na svete mise
Komunicira se na dnevnoj bazi s masu ljudi
Svi se od nekud poznaju
Poznanici, prijatelji, kumovi
Svi sa svima nekakav dodir imaju
Ili se radi zajedno
Ili se zajedno fešta i gradela
S kovid testiranjem srila sam se prvi puta ovo lito
Posredno
Bila sam tek pratnja osobi koja se testirala za potribe operacije
Bez ikakvih simptoma
Tribali smo zapravo tek onaj papir na kojem piše
Negativan
Ništa više
Smetala nas tada tek vrućina
Sve ostalo bilo je na razini
Zgrada našeg higijenskog zavoda gdje se obavljalo testiranje nova je i iznimno funkcionalna
Testiranje se organiziralo kroz prozorske otvore
Bez ulaska u samu zgradu
Ljudi su poštivali razmak
I jedni drugima davali potrebne informacije
Nije bilo gužve
I baš sve išlo je kao podmazano
A onda smo osvanuli u medijima prošli tjedan
Naslovnice su skričale
U samo par dana dogodio se
Ogroman skok broja zaraženi na našem području
Tih dana opet sam bila isprid famozne zgrade
I na moje čuđenje
Iako je gužva bila daleko veća nego litos
Postojao je opet red
I poštivao se razmak
I dalje je baš sve funkcioniralo
Čak se spontano radila i svojevrsna trijaža ekipe sa simptomima i onih bez simptoma
Oni vični organizaciji za tren su prokljuvili kako ekipa koja stiže sa zdravstvenim iskaznicama, a bez crvenih uputnica
Kako je baš ta ekipa zapravo prava “simptom ekipa” i kako takvima triba dati drugi, sjeverni prozor
Dakle, nastojali su ovaj svojevrsni Woodstock razvrstati po nekakvom prioritetu
Onima bez simptoma odredili su istočni prozor
Onako, između sebe
Kako bi ubrzali i olakšali
I upalilo je
Na samom testiranju jako se dobro moglo vidit ‘ko je u svom životu ipak iskusio nekakve čari bolova
A ‘ko nije
Zorno se vidilo
Kome je i danas zubar pojam najžešćega jada
Tako je nekima kovid testiranje bilo
– Ništa me ne pitaj, užas živi! Rađe umrit, nego ponovit! Utralo mi majkemi oni šćap za čistit uši skroz kroz nos do možđana! Ajmeee
Dok je drugima
– A šta ja znam, ne boli ti to. Ne boli. Samo ja ti ne volin kad mi se prčka po nosu i gotovo. Eto, smeta mi. Nije sad da me baš bolilo, nego mi baš smeta
U onome danu kad sam gori bila, bilo je na testiranju pola Runovića
I pola Prološca
Ostalo sa svi mista po zeru
Kašnje
Spušćala sam se niza skaline
A priko mene putova je zrakom dogovor za kavu
Cura se s balkona higijenskog dovikivala sa svojom ekipom na polovici gornjega parkirališta
– Jeste to vi već gotovi? Evo i mi ćemo brzo, samo što nismo, di se unda na kavu iđe?
Smij se orio
Sami sebi su se smijali
I sebi i situaciji u kojoj smo se manje, više svi to jutro našli
Jer zna se, kako nakon testiranja imaš pravo samo kući
Imaš pravo samo čekati nalaze
A tvoj nalaz uvik nekoga, nekako uvridi
Jedne ljuti zašto si se uopće testira
Time si po njima posta’ sluga novoga svickoga poretka
Gore od toga samo je da takvima objaviš kako postoji cjepivo i kako si se već cjepio
Ljute ih čak i tuđi simptomi
Druge silno živciraju oni koji kažu kako su pozitivni
Jer naravno, njima je kovid izmišljotina živa
Ne postoji, ljude su samo hipnotizirali
Pa od gripe misle kako imaju nekakav kovid
Žive u hologramu nekakav Matrix bez Keanu Reevesa
Prijepor je veliki čim se čuje kako si bio na higijenskom
I zato je najbolje šutit
Nikome svoje posle ne kazivat
Nismo zvizde, a niti političari, pa da javno svoje fanove i birače moramo obavijestit o stanju u svojem zdravstvenom kartonu
Jesmo li ili nismo razvili simptome
Najbolje je sa sebon u grob odnit
Mislim kako pravo stanje stvari ionako svatko od nas ispriča samo svojim logističarima
Onima koji će nam u nevolji osigurat
Kruv, voće, likariju
Život iđe dalje
Kakav horor Gospodo
Ovo je Imotski
Mala Sparta naseljena
Ljudima koje se gnjavi zbog Mačkara
Ljudima koje Slobodanka s Mosora svako malo gnjavi zbog nekakvih Srba kojima se kao ne damo vratit
Mo’š mislit, mi im kao nešto ne damo
Ne bi da su se nama javljali i pitali nas dopuštenje kad su odlazili
Pa sad kao za povratak baš naše dopuštenje i blagoslov tribaju
Svašta
Što tim Srbima koji kukaju po Slobodanki svako malo, netko napokon ne objasni kako se u ovoj Državi zapravo pita Pupovca i Miloševića, a ne Imoćane
Nas se ne pita ništa
Imamo pravo šutit, radit i eventualno iselit
Al’ imamo svoje sitne gušte
Ni’ko nam planiranja i dogovore oduzet ne more
Ovaj naš duh zarobljen između silni jezera nikakav šišmiš virus satrat ne zna
Na Stožeru je posa’ da smišlja nove zabrane
Na Imoćanima je pronać rupu u svakoj zabrani
I gledat priživit baš svaki simptom
Skačuć s grane na granu
Priko grane
Nekako
I sve je kako triba dok svak svoj posa odrađuje
Jerbo družba je družba, a služba je služba
Onako kako je to davni dana moja prijateljica graničnom policajcu u Vinjanima rekla
Još unda dok su nam na putu za Posušje Trokut policajci nekom čudnom otopinom polivali gume od auta
A ta otopina nas kao štitit tribala od ‘tičje gripe
Likarija za gume naplaćivala se deset konvertibilni maraka
Eto, moglo bi se takvo nešto uvest i za kovid
Čisto me čudi kako se Trokut policajci nisu i ove ture nečega takvoga dositili
Mislim kako Nobelovu nagradu za medicinu zaslužuje onaj koji mojem svekru i uopćeno našim umirovljenicima uspije objasnit kako izolacija znači i to da se u Hercegovinu ne može do daljnjega
Oni izolaciju po Imotskom nekako i pri’vate
Al’ to, da se ne more priko grane
To umirovljenik jedinici nikako zaleglo nije
Malo ‘ko se više boji korone i izolacije
Sad je svakome glavno samo da u bolnicu ne završi
Staro i mlado kod nas samo od
Splitski Firula i Križina preda
I baš nekako kad je Imotski saša s naslovnica
Na naslovnice stiga’ užas u Nici i Poljskoj
Pokazala se tek dva lica istoga zla
U Nici odrubilo glavu katolkinji nakon molitve
Odrubio joj glavu zeleni fašist
Kvazi izbjeglica
Dakoće
Pa nisu oni ovamo došli radit, nego rovarit
To je jasno svakomu
Osim antifama polupanima koje im organiziraju svečane dočeke
Došli su nas pobit
Redom
Samo to malo ‘ko na glas govori
Predstavnik vjere mira odrubio glavu ženi koja se molila u crkvi
Zaurlao slavu svome Bogu, pa ljude pobio
Kažu kako se to događa jerbo zeleni nikako ne vole satiru koju Francuzi vrlo vole
Ajde to razumin
Nisu od tak’e šale
Samo mi nikako nije jasno zašto ateističku i agnostičku satiru glavon plate baš katolici
Nami katolicima takva satira mila nije
Da je tim zelenima vidit kakvoj agnostičko/ateističkoj satiri smo tek mi Hrvati i katolici izvrgnuti u vlastitoj Državi
O vlastitom trošku
A nikad nikome zbog toga lipe a kamo li dlake s glave falilo nije
Stoički podnosimo
Patnja nam je u opisu vjere
Ae
Nije lako katolik bit
Zamanta ti se do desete godine
Od silnog okretanja drugog obraza
I od kamenja kojima te itaju oni koje si uvik samo kruvon gađa
U Poljskoj se pojavile crvene munje
I gori kako mi se čini
Na veliko grmi i siva
Ne razumin tek čemu munje
Čemu ta loša kamuflaža
Kad bi ih daleko najbolje crvene petokrake opisale
Naime
Ti moderni sljedbenici boljševika i nacista bore se u prosvjedima na tlu Poljske protiv odluke Ustavnoga suda vezane uz najnovije restrikcije u pogledu namjernog i legalnog pobačaja
Eto, zgodno im se poklopilo s prvi sto godina ozakonjenja nji’ovog sotonizma
Mislim kako je dostatno znati ‘ko je ženama darova to kvazi dostojanstvo i tu kvazi slobodu kroz legaliziran, namjerni pobačaj
Pa da ti postane jasno
Kako je legalan, namjerni pobačaj
Nešto u čemu ničega dostojanstvenoga a niti slobodnoga nema
Kad ti dar na pladnju daruje jedan Staljin i jedan Hitler
Legitimno je zazirati od takvoga dara
Naravno, naši pozeri i aktivisti opće prakse niti ovaj put se nisu propustili ukrcati u crveni vlak
Teoretske šanse nema da bilo di, s bilo kojeg željezničkog kolodvora krene nekakav crveni vlak, a da oni ne skoče bezglavo u njega
Prvi
Argumetnacija im porazna poslovično
Prosvjedovati tijekom bogoslužja u crkvi
Njima je opravdano
Bore se protiv odluke Ustavnoga suda
Na način da podržavaju pljačku i palež sakralnih objekata
Predstavljaju pobačaj kao osnovno ljudsko pravo
Posvađani su pri tom s elementarnim činjenicama
Negiraju pravo na život kao istinsko ljudsko pravo
Prikazuju namjeran pobačaj kao ultimativni humanizam koji oslobađa majku i dijete od trenutne i svake buduće patnje
Smislili su eto univerzalan lijek za svaku patnju
Ubiti dijete u utrobi majke
Onemogućiti u začetku i preventivno
Bolest
Glad
Nesreću
Nji’ovi šizofreni, agresivni prosvjedi
Ono ludilo u nji’ovim očima i užasni slogani na nji’ovim transparentima zapravo su zrcalni odraz konflikta koji žive sami unutar sebe
Smišćali bi ćukenja u dičije vrtiće
Ne bi ili jaja, jer su to mali pilići koji pate
Obilježavaju svjetske dane svih poznatih i nepoznatih bolesti
No
Istodobno se bore za gole fašističke metode eliminacije bolesne djece iz društva
Na način da ih onemoguće da se tako manjkavi uopće rode
Kažu kako spašavaju žene od sadistički zakona
Zanimljivo
Čini se kako je ipak do kuta iz kojega se gleda
Meni je sadistički ubiti dijete zato što nije zdravo
Sadistički mi je ubiti dijete
Zato jer nije planirano
Željeno
Sadistički mi je ubiti dijete
Kako bi dijete kaznili za grijeh njegovog oca
Većega sadizma nema od ubijanja djeteta u utrobi majke
To je Gospodo sadizam
Nikakav zakon tu konkurirati niti ne može
Jako se srde na sve nas koji to ubojstvom nazivamo
Umjesto da se srde na sebe zato što su licemjeri
Jer
Samo licemjeri mogu namjerni pobačaj nazivati pravom na izbor
Pa pri tom pričati o gladi u 2020.g.
Na tlu Europe
Ne ubijaju se nerođeni zbog gladi
Ubijaju se zbog komoditeta
A upražnjenu zemlju su nam došli preuzeti ovi koji glave otkidaju
Samo polupana, šizofrena antifa može vrištati o pravu svoje maternice i svojih organa, dok se priča o začetom djetetu koje nije začela sama sa sobom i koje nije njen klon
Feministice su čudo prirode
No, čak niti one ne razmnožavaju se kloniranjem
Ne razmnožavaju se sporama
I najzagriženija feministica treba za dijete i mušku spolnu stanicu
Makar ona u epruveti bila
Dijete nije tek organ svoje majke
Nova je osoba s novim dnk
Srde se na vjernike
I KC
A zapravo ih je znanost satrala u ovih njihovih sto godina
Znanost
Ona ista koja je meni na satu biologije kao početak života označila začeće
Ne na satu vjeronauka
Nego na satu biologije
Još u Jugoslaviji
Učili su nas kako život počinje začećem
Samostalan život djeteta ništa nema s tim
To polupana ekipa ne shvaća
Ne možeš ubiti dijete zato jer je nesamostalno
Jer i ono nakon poroda počesto treba topli krevetić, inkubator
Pa nitko ne misli kako zbog svoje nesamostalnosti ne zaslužuje život
Ne idu u prilog njihovim zaostalim teorijama najnovije fotografije i snimke otkucaja srca novog čovjeka
Nije horor Gospodo
Imati kovid
Nije horor kad rapidno raste broj zaraženih na bilo kojem području
Virus se širi
Raste
Pa umre
Ovako ili onako
Stavi ga se pod kontrolu
Horor je u dvadeset prvom stoljeću slušati
Šizofrenu argumentaciju slugana boljševizma i nacizma dok se grčevito bore za svoje Sotonske zakone
Gospodo
Gubite taj rat polako, ali sigurno
Trideset i dvije države potpisale su zaštitu nerođenog djeteta i obitelji
Meni je istinski žao što moja Hrvatska nije stala uz sestrinsku Poljsku i SAD
No
Hoće
Jednom
Naš voljeni Poljak, Papa Ivan Pavao II rekao je kako nacija koja ubija svoju djecu nema budućnosti
Nema
A ja baš vas vidim kao one koji na sve moguće načine gledate ubiti našu budućnost
Našu naciju
Kao one koji žele ubiti kršćansku Europu
Tako vidim vas, crvene munje
Jadne su žene za čije dostojanstvo se vi borite
Kukavna je sloboda koju vi u svojoj crvenoj munji kroz palež crkvi donosite
Nije prvi puta kako to radite
I nije prvi puta kako ćete rat s KC izgubiti
Jer
Niti ne shvaćate
Kako rat protiv KC dobiti ne možete
Sve da iznova počnete svećenike trovati i paliti
Vjernike zatvarati i ubijati
Ne prolazi vam dugoročno
Tu je naša KC već dvije tisuće i dvadeset godina
Vaš Sotonski zakon tu je tek sto godina
I neće još dugo
Otopit će se
Onako kako se svaka crvena munja
Otopi
U običnu, zgaženu, boljševičku petokraku
*Barbara Jonjić, piše na ikavici, diplomirana je pravnica te mama četvero djece. Autorica je knjige Iz ImoCkog s ljubavlju, zbirke s 48-tjednih kolumni objavljenih u razdoblju od prosincu 2016. do prosinca 2017. na portalu Narod.hr. Priče su to pune ljubavi prema obitelji, rodnom zavičaju, jeziku, običajima, vjeri, ljudima, domovini Hrvatskoj, Bogu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa