U ovo vrime
Krajon godine
Kad se dani skrate u jednu dičinju šaku
Vrime je onoga bršljana u bunji ukraj ponistre
I kršćene vode u čašan
Posrid tole
Izmiša mi se svega
Navrpa se u redove i zdile
I bajama gorčika
I slatkoga šipka
Sakupi se
Sve što ti se trevilo dobroga i lošoga u ovoj godini
Izmišaju se nekako suze od radosti
I suze od žalosti
Koje gutaš
Su pismon
Kroza zavezani grkljan
Zgnječenoga srca
I prociđenoga
Zacakljenoga pogleda
U ono davno
U ono nekad
U ono
Od prije
Napune se teste
Zbiju se trgovi
I ispraznu zadruge
Blišći sve okolo tebe
U onin crivin trče svitlo
Po teracan
Pa žmirka
I namigiva
U svakoj boji
Namigiva
Dici, koja trkon selo oblazu
Kupuju se konče za kolača
Petarde
I koštradina
Suve smokve bilu se od cukra
I rogač i mak smiju se
Na onomu svitlu prskalica
Pa unda u svakoj kući imaš isana koji vrlo voli mirluš bakalara
I isana koji rastvara sve živo
Ne bi li smrad od njega iz kuće izaša
Pobiga priko ponistre
Kako u kući
Tako i u državi
Jednima mirluši
Dok drugima smrdi
Što je nekomu baš po guštu
Drugomu vrlo škodi i smeta
Poklopili mi se ovi dana Očići,
Župna ispovid
Blagoslov kuće i obitelji
Dolazak čovika
I
Dičinje priredbe
Badnjak i Božić
Uto i dični
Stipan dođe
Stipan
Stipe
Eeeeeee
Pa nekako i nisan uspila povatat šta, ‘ko, kome, zašto i k’liko ove ture
Skontala san tek kako nan se Predsjednica posvadila su nekin svojin savjetnikon, kako se k’o vele spajdila su Plenkijon
I kako je za savjetnice dovela onu Hrgu
Dašta
Na svo troje
Nekakav moj koncizan komentar
Bijo bi
Svaštatićeš
Nu
Razumin ja kako ona brez stranke ne more na nove izbore
Ae
Ne more
To je najbolje referendum pokaza’
Ako nemaš Plenkija i stranku uzase
Nema te
Uvik se pobroji onako kako stranki paše
Ae
A stranka je, ovi tren, koncentrirana sva u jednomu čoviku
Stranka je Plenki
To se znade
Koga on ne voli, ne trpi
Toga na političkoj karti niti nema
Ni na polu
Ni na ekvatoru
Prikrižen je uduplo
I podnevnicin i usporednican
Nema te lole koja bi se njemu usprotivila
Na način kako bi mu katrigu iti zere ozbiljnije zaljuljala
To se sve nešto ževće
Učinkovito
K’o ćuko na misec
A naš Plenki je svjestan
Poslušnosti velike oni’ iz čiji kuća
Su primatelji kreditića za stanove i bazene, zaposlenja i karijere
Redon sve skućeno priko stranačke iskaznice
Osigura se on utvrdo
I do daljnjega
Katriga mu je brokvon desetkon zakucana o tle
Nu
Ni Predsjednica iznimka ne more bit
Ajde kontan
Taj dijo velike, iznenadne ljubavi
Njega i nje
Spajdi se su njin
Dobij stranku uza se
Osvoji drugi mandat
A unda moreš šta oćeš
Morebit i tako bude
Samo t’liki optimist nisan
Ni čut
Jerbo njemu ni oraja iz ruke ne bi
I sklonija san onoj
‘Ko s javlon tikve sadi, o glavu mu se obijaju
Nego, ne kontan nikako
Šta je njojzi Hrga tribala?
Ona savjetnica?
Šta, pokrivat će savjetima rećemo jug Hrvacke?
U tomer je stručna nema šta
Tako se komodno moglo metnit i Pernara za savjetnika po pitanjima vjere i branitelja ili Bernardića po pitanjima demografije i vanjske politike
Meni njezino područje savjetovanja manitošćina žešća
Ona će nju kažu svitovat
Šta i kako su Vladon i Saboron
Šta su strategijon politike
Šta se sotin oće reć’
Nije mi jasno
‘Oće se reć’ kako je ona bolja su Jandrokovićon i Plenkijon od ikoga?
Moguće!
Al’ to joj nije na diku
Nikako
Ona će savjetovat kako sunjima na lipe i na tanane
Unda
Kako se meni čini
Sotin se
‘Oće reć kako je sav sukob do sada zaprave i bijo jerbo Predsjednica samo nije znala pričat su ta dva krasna i uključiva čovika kako toka
Ae
Pa sad našla neku kojoj je baš to struka
Pa će ona privest kako triba
Čudo jedno
Nu
Ljuta san k’o ćuko
Eto
I savjetnik očito more bit’ svak
Pa i ona gospoja koja misli i motri kako naš Tompa zarađuje na domoljublju, promiče fašizam i truje mlađariju manitošćinan
I njoj, savjetnici, od svega baš naš Marko smeta
A ja baš priko njega ponajbolje skontan
Koji sve čovik nije moj
U jedan vakat naša nova savjetnica čudon se čudila šta jedan Dubrovnik ima su našon Državon
Predsjednice naša draga,
Šalji Hrgu lipo u Imocki na savjetovanje
Trkomice bi mi njojzi objasnili i Tompu i Dubrovnik
Savjetnici vašoj pod itno savjetovanje triba
Plenki se čujen osokolijo pa kirija i po špici u Zagrebu
Spustijo ćale na dno nosa
Cereka se priko nji’
A di ne bi
Sve mu iđe pa ga toka cerekat se
Priko ćala se čudon čudi kako je Radeljić ispa’ plačko
Ima Plenki i pravo
Šta Radeljić brez veze kmeči!?
Našega Plenkija su znali i šćipat po Evropi pa ni glasa pušća nije
Stisnijo zube za sve nas i muča
Sve stojički podnijo i smijuljio se
Za svakoga opravdanje naša
To je reć’ pravo muško
Nikad se taj ne žali i ne pripada
Redon sve na njega se ugledat triba
Njega toka bit savjetnik za sve i svašta
Jednoga dana kad
U mirovinu s mista Predsjednika Vlade ode
Nego
Pratri nan ovi dana tumaču šta je zaprave Božić
Svake godine po istomu
Kako Božić nije okićeni bor
A ni mesina na toli
Kako nije opijanje u gostijoni
A ni skalini puni kolača
Taće jadni pratri
Tumaču uvik isponova puku koji u komunizmu nije ima vjeronauka k’liko je tokalo pa i danas imaju zburljano po glavi šta je od svega tek naš običaj a šta je naša vira zaprave
Ne moreš ljudima
Izokrenit ono na što su krivo naučeni
Nikako
Zato meni vrlo drago što naša dica uču vjeronauk i u školi
Toga baš nikad dosta
Mene pravomu Božiću naučilo davno
Naučili me moji u kući
I jedan
Stipe
Gastarbajter Bejo
Čovik naše Katice
Zaja on jedne davne godine mojima zeru maraka
Pa kad je doša’ za Božića
Moji mu tili pošteno vratit
Bejo nije da’
Reka’ je mojima neka dici kupe mesa
E
I nema Stipandana da se toga ne sitin
Nema
Božić je rodjendan
Isusa Krista
Al’ je i dilo
Stipe
Beje Gastarbajtera
Koji je umro a da sazna nikad nije kako me i on naučijo Božiću
Naučijo me
Kako se zavezani grkljan od tuge
Najlašnje zaliči tako
Što nekomu spružiš ruku
Unda, kad te najviše triba
Bejo moj,
Nadan se kako odmaraš svoje umorne kosti kod Boga
I sritan ti tvoj imendan
Sritan ti imendan od jednoga diteta iz
Anđina busa
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa