Za Narod.hr govori Barbara Knežević, kandidatkinja DP-a za gradonačelnicu Zaprešića
Uoči lokalnih izbora u Zaprešiću razgovarali smo s Barbarom Knežević, kandidatkinjom Domovinskog pokreta za gradonačelnicu, a čiju su kandidaturu podržali i Projekt domovina i Most. Upitali smo je o njezinom dosadašnjem radu u Gradskom vijeću, izbornom programu i onome što zamjera aktualnoj HDZ-ovoj vlasti u Zaprešiću.
Narod.hr: Kandidatkinja ste Domovinskog pokreta za gradonačelnicu Zaprešića, a Vašu kandidaturu podržali su i Most i Projekt Domovina. Do sada ste obnašali dužnost zastupnice u Gradskom vijeću. Možete li nam se ukratko predstaviti – čime se bavite, što Vas je dovelo u politiku i kakva su Vaša iskustva rada kao gradske zastupnice?
Barbara Knežević: Hvala na pitanju, evo pokušat ću ukratko sažeti ono osnovno o sebi. Rođena sam u Zaprešiću u kojem sam se i školovala te potom upisala i završila Filozofski fakultet, Pedagogijske znanosti. No, kako život znade biti nepredvidiv, zaposlenje sam našla u odvjetničkom uredu u kojem i danas radim, te sam uz rad završila i Pravni fakultet. Tako sam zaokružila svoje dvije teme od interesa – brigu za djecu i pravo. Naime, briga za najslabije mi je oduvijek u prvome planu, ne mogu ne pomoći kome i kada treba. Slijedom navedenog, unazad dvije godine postala sam i ponosna i sretna udomiteljica.
U politiku ulazim prije četiri godine na poziv g. Mate Baruna, potaknuta sporim i pogrešnim razvojem mojeg grada, usmjerenim isključivo na ostvarivanje interesa nekolicine obitelji i pojedinaca. Razočarana u odnos gradske uprave prema gradu, građanima, poduzetnicima, kao i prema gradskim vijećnicima, odlučila sam se za borbu. Borbu za mlade ljude, djecu, branitelje, gospodarstvenike, umirovljenike, ugostitelje, radnike i sve one koji traže svoj glas, svoj bedem i svoju zastupnicu.
Sam rad u Gradskom vijeću, za one koji su doista tamo došli doprinijeti razvoju grada, nije niti malo jednostavan. Velika je to količina materijala i propisa koje valja proučiti i, ako treba, na njih podnijeti amandmane. No s vremenom sam shvatila da amandmani koji dolaze od oporbe, bez obzira koliko bili kvalitetni, nikada, ali baš nikada ne bivaju usvojeni. Takav način vođenja politike mi se jako zamjerio no nije me pokolebao, samo me potaknuo da radim još više i da pronađem neke druge načine kako ishoditi ono što građani žele. U tu svrhu stavljala sam potrebne peticije, prigovore i zahtjeve od kojih je većina i usvojena, kao što sam sudjelovala na raznim javnim uvidima isključivo kao podrška građanima, pravna ili moralna. Za ove „izvannastavne aktivnosti“ nisam nikada primila nikakvu naknadu niti bih istu tražila jer mi je to ispod časti te mi takve tričarije nisu motiv koji me tjera naprijed.
I mogu Vam reći da sam ponosna na protekle 4 godine kao što sam i ponosna na ljude s kojima sam surađivala. Pokazalo se da su vijećnici Domovinskog pokreta, Mosta i Projekta domovina tvrd orah za vladajuće, čvrsti i nepotkupljivi, te smo im zadali dosta glavobolja jer nisu znali što bi sa nama takvima. Nismo se dali niti potkupiti niti zastrašiti i kao takvi smo potpuna nepoznanica vladajućoj strukturi, no potpuno bliski i razumljivi običnim građanima kojima je već dosta političkih igrica i privatnih dogovora.
Narod.hr: Što biste istaknuli kao najvažnije točke svog programa?
Barbara Knežević: Naš program koncipiran je tako da su nam polazna točka bili ljudi, a ne građevine. Prethodno smo utvrdili potrebe naših stanovnika, a potom smo krenuli u razradu infrastrukturnih projekata koji bi pridonijeli ostvarenju tih potreba.
Stoga su najvažnije točke skrb o djeci kroz predškolske i školske ustanove, briga za studente i osposobljavanje istih za tržište rada kroz program pripravništva u gradskim tvrtkama i ustanovama, olakšavanje položaja umirovljenicima i obogaćivanje njihova života mogućnostima besplatnog korištenja gradskih kulturnih i sportskih sadržaja. Naglasak je i na braniteljima čije udruge su trenutno nepovezane i razdvojene, te ih treba objediniti i pružiti im mogućnost sudjelovanja na poslovima održavanja grada kako bi sami stekli potrebna sredstva za provođenje svojih programa. Ovo je važno upravo stoga jer su se dosadašnjom politikom grada za sredstva morali obraćati upravo gradonačelniku koji ih je takvom politikom i zavadio.
Potres koji je zadesio Zaprešić ostavio je 100 obitelji bez krova nad glavom, te je rješavanje tog pitanja definitivno prioritet.
Poduzetnici su posebno osjetljiva priča jer je Grad u razvoj poduzetništva do sada ulagao svega 1 posto proračuna, a i od tih sredstava većina je bila namijenjena za gospodarski sajam koji se održava jednom godišnje. Stoga nam je prioritet odrediti gospodarske zone, opremiti ih infrastrukturom i donijeti odluke koje će olakšati položaj dosadašnjim poduzetnicima kao i privući nove. Time će grad povećati prihodovnu stranu proračuna, kao i smanjiti rashodovnu jer više neće biti potrebe za silnim subvencijama ZET-u za radnički pokaz, budući će biti posla i u samom Zaprešiću.
Nadalje, svi ističu kako je Zaprešić odlično prometno povezan, a ispada im iz vida da unutar samog grada imamo upravo takav problem, nepovezanost centra s prigradskim naseljima. Kako smo omeđeni Savom i Krapinom, jedina mogućnost širenja grada, a da se zadrži ista kvaliteta života, jest upravo usmjerena na naša naselja. Zato ih moramo infrastrukturno dovesti najbliže moguće razini sadržaja koji postoje i u samom gradu. To je ta šira slika koju do sada nitko nije uspio sagledati, sva ulaganja i gradnja bila je usmjerena isključivo na centar i naravno da je došlo do zagušenja prometa, manjka mjesta u vrtićima i svemu ostalom što dolazi sa evidentnim neredom u urbanističkim planovima Zaprešića.
Ima toga podosta, no mi smo to spremni učiniti. Naša vizija je Zaprešić kao idealan grad za udoban i lijep život, razvoj pametnih tehnologija, čistog okoliša, obnovljenih Novih Dvora. Vidim grad pun dječjeg smijeha na lijepim i modernim igralištima, grad prijatelj životinja, grad u kojem ima i posla te koji će svi ostali uzimati za primjer.
Narod.hr: Što biste izdvojili kao trenutne najveće probleme Grada Zaprešića? Obično se u javnosti kao velik problem ističu milijunski krediti Grada podignuti u razdoblju prije proteklih izbora, a koji nisu utrošeni za planiranu svrhu…
Da, spomenutim kreditima nisu izvršene sve planirane investicije koji je bilo desetak, već su iskorišteni za financiranje samo dva tri projekta od kojih su neki, s obzirom na početnu cijenu, preplaćeni dvostruko, a uz to predstavljaju samo još dodatan trošak gradu i ne donose nikakav prihod. Aktualna vlast dovela je grad do točke kada više kredit niti ne mogu dobiti budući je dosegnut zakonski limit, te će svaki izvanredni i nepredviđeni trošak biti poseban izazov.
Zaduženost će nas usporavati, no po meni još su veći problem javne i jednostavne nabave. Naime, u Zaprešiću gotovo sve poslove obavljaju dvije-tri iste tvrtke, a ti poslovi redovito bivaju preplaćeni. Da bismo tome doskočili uvesti ćemo potpunu transparentnost javne nabave i javnih troškova, kao i još nekoliko novina, koje su u svijetu zapravo već pravilo. Rješenja postoje, samo ih nitko do sada nije htio implementirati. Mi nemamo takvog straha, mi ćemo to učiniti.
Ujedno ćemo funkcionalnost gradske uprave podići na najvišu moguću razinu. Želimo biti u doticaju sa građanima, poduzetnicima, investitorima, mladima s njihovim idejama. Cilj je da Grad prije svega postane suradnik i prijatelj svima njima, uvijek na raspolaganju za savjet i uputu, a ujedno i brz i efikasan prilikom rješavanja svakodnevnih birokratskih poslova. Moramo ubrzati procese, pratiti tehnološka dostignuća i prilagođavati se vremenu u kojem živimo. Moj san je da jednoga dana Zaprešić bude predvodnik i uzor ostalima, a ne neki tamo gradić koji uvijek kaska za drugima, ali politika to malo uljepša pa se čini da je sve zapravo u redu.
Narod.hr: Nedavno ste na jednom predizbornom sučeljavanju rekli da bi Vam prvi potez kao gradonačelnice bilo ukidanje 7 savjetnika za turizam koje ima aktualni gradonačelnik. Zašto je bio potreban toliki broj savjetnika?
Barbara Knežević: Gledano sa strane interesa samoga grada, taj savjet uopće nije bio potreban. Nije bio potreban niti jedan jedini savjetnik, a kamoli 7, jer Zaprešić ima svoju Turističku zajednicu kojoj je ionako primarna zadaća vođenje brige o turističkoj potrebi grada.
Ali ako gledate sa političke strane i interes gradonačelnika, taj mu je savjet očito bio potreban u svrhu očuvanja krhke većine koju je imao u gradskom vijeću. Pa su tako redom pripadnici stranaka koje su ga u tom vijeću podržavale bili ujedno i savjetnici za turizam. Tako da se tu našlo i umirovljenika, i medicinskih sestara u mirovini, i direktor komunalnog poduzeća… Općenito gledano, nitko ne kaže da netko tko je u mirovini ne može imati sjajnih turističkih ideja za ponuditi. No, s obzirom da od ovog savjeta nije proizišla niti jedna jedina ideja, a s druge strane svaki savjetnik je dobivao bruto po 4.410,00 kn mjesečno, mislim da je i laiku jasno o čemu se ovdje radi.
Narod.hr: U svojem programu najavljujete u ulaganje u demografske mjere, među ostalim i uvođenje mjere roditelj-odgojitelj. Možete li nam reći nešto više o tim planovima?
Barbara Knežević: Razvoj i rast grada nije bio popraćen potrebnim infrastrukturnim sadržajima, te smo trenutno u situaciji kada u dječjim vrtićima nema dovoljno mjesta za svu djecu čijim je roditeljima takva usluga nužno potrebna. Dio roditelja ima mogućnost korištenja „baka servisa“ ili preferira druge načine čuvanja djece, no nemaju svi tih mogućnosti. Najavljena izgradnja novog vrtića trajat će još neko vrijeme, koštati milijune, a kasnije dolaze troškovi novog osoblja i održavanja. Pametan grad bi iskoristio tu činjenicu i ponudio roditeljima naknadu u visini vrtićke subvencije. Time bi bez dodatnih troškova kratkoročno rasteretio vrtićke kapacitete, a dugoročno potencijalno uštedio na višemilijunskoj investiciji.
Narod.hr: Glavni zaštitni znak Grada Zaprešića svakako su Novi Dvori Jelačićevi koji već desecima godina stoje neobnovljeni i zapušteni. Aktualna vlast je najavila obnovu te je bilo i nekih radova na dvorcu, no on svejedno do sada nije stavljen u funkciju, štoviše, ponovno je u lošem stanju i trenutno nema nikakvih radova na njemu. Jeste li kao gradska zastupnica pratili događanja vezana uz Nove Dvore – kakvi su bili planovi za obnovu i za koju svrhu bi se dvorac trebao koristiti? Kako biste Vi, ukoliko postanete gradonačelnica, dalje rukovodili obnovom?
Barbara Knežević: Novi Dvori su umjesto predivnog kompleksa dostupnog našim građanima i turistima pretvoreni u igralište na kojem se vrze kolo nečijih privatnih interesa. Pa je tako dio zimskog vrta grofice Anke Jelačić Grad dao na besplatno upravljanje komunalnom društvu Zaprešić. To isto društvo taj vrt iznajmilo je restoranu „Batak“, a dio livade i golf igrališta također je okupiran postavljenim šatorom za svadbe.
Sam golf klub Zaprešić vodi predsjednik gradskog vijeća te je u istom tom području dobio u najam prostor od 60-tak kvadrata za sitnih 400-tinjak kuna mjesečno.
Vršilnica je obnavljana nekoliko puta od strane istog izvođača, te u konačnici ponovno predana na besplatno upravljanje, ovaj put Turističkoj zajednici grada Zaprešića. Uz neka kulturna događanja sami smo svjedoci kako istu koristi i gradonačelnik za svoje predizborne svrhe.
Muzej Matije Skurjenija još se nekako i drži, no sa jedne strane istoga je padina i treba ga osigurati od mogućnosti urušavanja.
Dvorac još nisam niti spomenula, upravo zato što ga se nije niti taklo u ikakvom konkretnijem smislu. Još je k tome i ta građevina stradala u potresu te je potrebna ponovna procjena stanja.
Richterova zgrada zarasla je u gustiš, nema niti prozora niti vrata, išarana je grafitima i puna smeća. U istom stanju su i ostale zgrade, a konjušnica je gotovo do temelja srušena.
Kada pogledate sve navedeno mogu vam samo reći da definitivno ne bih upravlja obnovom na način kako je to do sada rađeno. Kontaktirala bih struku, poslušala što mi govore i krenula raditi, jer je crtanja i projekcija planova na papiru već svima preko glave.
Narod.hr: Koju biste poruku uputili građanima Zaprešića uoči nedjeljnih izbora?
Barbara Knežević: Aktualna je vlast predugo obmanjivala ljude, ali ne ide to dovijeka. Lijep letak na 40 stranica sa sličicama obećanja gledali smo i prije 4 godine, i 4 godine prije toga…ako ih usporedite vidjet ćete iste sličice, ista obećanja, a na terenu isto stanje kao i prije. Za čuvanje djece potreban je vrtić od cigle, ne sličica. Za rješavanje gužvi potrebna je cesta, ne sličica. Nama je dosta sličica. Mi ne crtamo, mi gradimo. Mi ne dijelimo ljude, mi ih spajamo.
Ako je pošten odnos prema svakome, radniku, građaninu, umirovljeniku, djetetu, branitelju, promjena, onda upravo mi nosimo takvu promjenu.
Ako je izvršavanje i provedba projekata promjena, i takvu promjenu ćemo vam donijeti.
Kad bi se ulaganja u poduzetnike i gospodarstvenike nazivala promjenom, vjerujte, mi bi predvodili takvu promjenu.
To zapravo ne bi trebale biti promjene, to bi već trebalo biti pod normalno, ali nije…još.
Od 16. svibnja bi moglo biti. Sad sve ovisi o vama.