“Ili su ljudi koji sjede u vladi i koji su odgovorni za državne financije i navedeni deficit izrazito neinteligentni, nestručni i neodgovorni ljudi koji ne bi smjeli zauzimati ni mjesta srednjeg menadžmenta u maloj tvrtki, kamoli da obnašaju ovako odgovorne državne funkcije. Ili se radi o ljudima koji jednostavno lažu, pri čemu su posljedično vrlo zlonamjerni prema svojim biračima i građanima Hrvatske. Nema trećeg objašnjenja za činjenicu da obnašatelji ovih funkcija tek 3 mjeseca nakon ulaska u novu godinu spoznaju da postoje neke nove metode izračuna deficita i da tek sada iznenađeno doznaju da određene stavke ulaze u deficit. Ako su oni to tek sada zaista saznali onda nam se loše piše u 2015. i 2016. godini jer imamo diletante koji nam mogu samo dodatno naštetiti” ističe u svom komentaru proračuna, deficita i novih ekonomskih mjera vlade, za narod.hr Marko Jurčić, stručnjak na području direktnih stranih ulaganja, međunarodne trgovine i povezivanja poslovnih i institucionalnih subjekata na međunarodnom nivou.
Promašaj za 50%
Krajem prosinca 2014. godine ministar Lalovac, praćen sa podrškom i pohvalama na račun njegove stručnosti i umješnosti od strane svojih kolega iz vlade, suvereno je tvrdio kako će deficit iznositi samo 12 milijardi kuna. Ovo se mnogima činilo predobro da bi bila istina, no uz sve dodatne upite i iskazano nepovjerenje Lalovac je ustrajao na navedenim rezultatima. Iza njega su stali svi vladini ministri, te su ga posebno hvalili potpredsjednik Grčić i premijer Milanović. Prezentirali su taj rezultat kao veliko postignuće svoje vlade i kao jedan od najjačih dokaza njihovog planiranog i sustavnog pristupa mjerama oporavka hrvatskog gospodarstva.
Nepošteno i neodgovorno prebacivanje odgovornosti na DZS
Niti četiri mjeseca kasnije situacija se drastično mijenja. Već u ožujku se naziru pukotine u priči o navedenom deficitu, a sa strane Europske unije dolaze znakovi nezadovoljstva vladinom politikom i načinom upravljanja državnim financijama. Ubrzo nakon toga cure prve informacije o konačnom deficitu za 2014. godinu, te se naglašava utjecaj jamstva za zračnu luku Pleso na nove negativne iznose. Ministar Hajdaš Dončić nepošteno i neodgovorno prebacuje odgovornost na DZS iako istovremeno priznaje da je riječ o metodologiji izračuna deficita koja se primjenjuje u EU i koju smo obavezni primjenjivati i mi.
Konačno se jasno govori o deficitu koji iznosi preko 18 milijardi kuna, tj. 50% više od onoga sa čime se Vlada hvalila prije samo tri mjeseca. Sada se u toj brojci traže dežurni krivci i izgovori u vidu novih metodologija, načina izračuna, pa u konačnici u nekim starim kreditima koji danas utječu na toliki deficit, a naravno krivnja za te kredite leži na nekoj bivšoj vladi.
Nakon svih ovih priča možemo zaključiti jednu od dvije stvari. Ili su ljudi koji sjede u vladi i koji su odgovorni za državne financije i navedeni deficit izrazito neinteligentni, nestručni i neodgovorni ljudi koji ne bi smjeli zauzimati ni mjesta srednjeg menadžmenta u maloj tvrtki, kamoli da obnašaju ovako odgovorne državne funkcije. Ili se radi o ljudima koji jednostavno lažu, pri čemu su posljedično vrlo zlonamjerni prema svojim biračima i građanima Hrvatske. Nema trećeg objašnjenja za činjenicu da obnašatelji ovih funkcija tek 3 mjeseca nakon ulaska u novu godinu spoznaju da postoje neke nove metode izračuna deficita i da tek sada iznenađeno doznaju da određene stavke ulaze u deficit. Ako su oni to tek sada zaista saznali onda nam se loše piše u 2015. i 2016. godini jer imamo diletante koji nam mogu samo dodatno naštetiti.
Recesijske i anti-ulagačke mjere
Da se zaista radi o diletantima i političkim oportunistima pokazuju i mjere, ako se najavljene aktivnosti uopće mogu nazvati mjerama, koje će vlada poduzeti kako bi svela deficit na razinu koju od nas zahtijeva Europska Unija.
Umjesto da pokrenu aktivnosti i poduzmu mjere koje će sa jedne strane riješiti rupu u budžetu, a sa druge predstavljati generator snažnijeg gospodarskog razvoja u ovoj i narednim godinama, vlada je odlučila poduzeti mjere koje će dodatno gurnuti gospodarstvo prema dole. Tako imamo uvođenje novih trošarina, o kojima se već dovoljno pisalo. Trošarine će, usprkos promašenoj teoriji ministra Marasa kako ih građani neće uopće osjetiti, smanjiti kupovnu moć građana. Pričekajmo još da vidimo kakve će efekte proizvesti te trošarine (prvenstveno misleći na gorivo) na druge cijene u gospodarstvu.
Štedi se – na wc papiru
Dalje – imamo smanjenje materijalnih troškova, nabava i sličnih troškova u okviru proračuna. Prevedeno ide se štediti na wc papiru, a znamo da je to zadnja promašena linija obrane u bitki sa troškovima koja se na taj način može samo izgubiti.
Ono što posebno upada u oči je mjera povlačenja dobiti javnih poduzeća u iznosu od oko 600 milijuna kuna. Ovo ukazuje na dvije stvari. Prvo na činjenicu kako je ova mjera totalno neplanirana, jednokratna i bez ikakve dugoročne strategije i vizije. Koriste zdrav novac kako bi pokrpali oboljele dijelove budžeta. Ovdje nema plana, nema predviđanja i uskraćuje i tvrtkama kojima se sredstva uzimaju svaku priliku i mogućnost planiranja razvoja svog poslovanja.
Mrtav kapital koji se ubacio u rupu bez dna
Drugo – ukazuje kako vlada uopće ne stoji iza svojih deklarativnih stavova o poticanju ulaganja i strategiji gospodarskog razvoja putem ulaganja. Kad već nisu u stanju privući kvalitetna greenfield ulaganja, onda su mogli potaknuti ulaganja bar iz ovog javnog sektora. Ovim potezom odustaju i od toga. Kapital koji je mogao dovesti nove investicije, pa možda i multiplikativni efekt ovim potezom postaje mrtav kapital koji su bacio u rupu bez dna.
Konačno glasno najavljuju i spajanje i gašenje nekih državnih agencija, i naravno rezanje plaća onima koji su navodno preplaćeni. No ovo je tema koja zaslužuje poseban osvrt koji će se pokušati dati u nekom drugom tekstu.
Uz ova kretanja i događaje je teško zadržati pozitivnu perspektivu, barem dok su na vlasti diletanti i nestručni ljudi koji svojim potezima određuju kvalitetu našeg života i standarda.