Kaže se kako je s internetom svijet u punom smislu riječi postao jedno globalno selo. Informacije su nam dostupne trenutačno, događaje možemo pratiti uživo, takoreći iz prve ruke. Sami birate što vas zanima, ali i sami možete kreirati sadržaj, bez posrednika. “Pet minuta slave” danas je svakom dostupno uz dva klika mišem. To je danas uobičajena stvar, ali se radi o nečem doista revolucionarnom, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Još od početaka civilizacije informacija nije putovala brže od brzine kojom čovjek može trčati. Bila je to rijetka i dragocjena roba. I danas slavimo mučenika Filipida koji je trčao 42 kilometra da Atenjanima javi da su porazili Perzijance. Ako ste bili Skit i vješti s konjima bili biste jači od Hrvatske pošte. Tek sa željeznicom se čitava stvar pomakla s mrtve točke, da bi dobila na ubrzanju s autima i avionima u prošlom stoljeću.
Internet je stvorio zajednicu vremena i mjesta
Međutim, tek je internet sve one koji to žele uspio povezati u, nazovimo to tako, zajednicu vremena i mjesta. No, iako se radi o stvarnom čudu koje je proizvelo naše doba, to čudo je istovremeno i svojevrsno prokletstvo. Internet je zasigurno olakšao komunikaciju pametnim, radoznalim i kreativnim ljudima, ali je istovremeno omogućio međusobni kontakt raznim čudacima, luđacima i inače vrlo opasnim ljudima.
Tu ponajmanje mislim na trolove, influencere i naporne nadžak-babe koji su okupirali društvene mreže, jer su to inače divni ljudi. Ali, primjerice, možemo vidjeti porast vijesti o pedofiliji. Nije uvijek jasno radi li se o propagandi s ciljem da se pedofilija na neki način “normalizira”, ali je sigurno kako je internet i ljudima s mračnim motivima omogućio povezivanje i ohrabrio ih u njihovoj izopačenosti.
U vremenima prije interneta izopačenici poput pedofila izgledali su kao relativno mali i izoliran problem. Smatralo se kako ih policija može lako držati na oku i zaštititi djecu, pa se nitko nije morao dodatno opterećivati oko toga. Ali, internet je pedofilima omogućio lakše povezivanje i djelovanje. Zato je sada neophodno da se i normalni ljudi angažiraju i ukazuju na ovaj problem, jer sustav više nije dovoljan da zaštiti djecu od njih.
Djeca su izložena predatorima
Možda je primjer koji sam uzeo dramatičan, ali u svjetlu zadnjih kontroverzi oko trgovine djecom iz Konga, svi smo postali svjesniji koliko su djeca postala izložena predatorima koji lako mogu formirati vlastitu mrežu za svoje zle naume. Internet nije stvorio globalizaciju, već je tribalizaciju društva. Omogućio je povezivanje nenormalnih osoba, koji tako postaju organizirana sila koja nameće svoje stavove većini normalnih.
Netko je mudar rekao kako “čovjek ne može podnijeti previše stvarnosti”. Onda i nije čudno što ne koristimo internet kako bismo lakše došli do istine, već kako bismo utvrdili i produbili vlastite zablude. Sve je više raznih “virtualnih zajednica” u kojima se okupljaju istomišljenici, ne kako bi tragali za istinom, već kako bi ojačali svoj osjećaj kako su oni pošteni i u pravu, dok je ostatak svijeta iskvaren i u krivu.
Danas se puno piše o umjetnoj inteligenciji i o strahovima kako će se kompjuteri uskoro okrenuti protiv ljudi. U stvari, taj je proces već počeo, samo što kompjutori ne ubijaju ljude, već nam samo nude ogledalo u kojem bolje vidimo kakvi smo u stvari. Mnogima se ne sviđa ono što vide, pa, umjesto da reflektiraju o tome, na internetu traže pleme sličnih sebi kako bi se ohrabrili u pohodu na pleme onih koji nisu kao oni.
Internet služi u dobru, ali i u zlu. Neće nam glave doći umjetna inteligencija, već virtualne zajednice koje hrane i ojačavaju ono loše u nama.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr