Kada se u javnosti pojavila vijest da bi, na prijedlog Muzičke akademije, Sveučilište u Zagrebu trebalo dodijeliti počasni doktorat gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću, prve reakcije su bile jako zabavne. Neki su se našalili kako je to razumljivo jer ga očito nagrađuju zbog onih njegovih nekoliko tjedana sviranja klavira, aludirajući na vrijeme provedeno u zatvoru, piše Borislav Ristić u svojoj kolumni u Večernjem listu.
(…)
Sada kada je zgrada izgrađena i kada je “riješen problem nedostatka prostora koji ih je mučio godinama”, Muzička akademija se našla u problemu. Naime, nemaju dovoljno sredstava za njezino održavanje. Sve to unatoč tome što im je iz interventnih sredstava Sveučilišta “za troškove struje i plina” dodijeljeno 500.000 kuna, čini se kako je to bila samo kap u moru. Jer u posljednje četiri godine, od kada je otvorena nova zgrada akademije, za plaćanje dodatnih troškova dodijeljeno im je 5.140.000 kuna.
Ali unatoč svoj toj ogromnoj pomoći, dekan Cikojević se gotovo svakodnevno žali senatu sveučilišta kako im nedostaje novca i kako im prijete ovrhe. A kako umaknuti ovrhama? Lako. Dajmo Milanu Bandiću počasni doktorat kako bi grad Zagreb Muzičkoj akademiji plaćao račune za struju i plin? Počasni doktorat iz koristoljublja.
Sveučilište u Zagrebu je kroz povijest već dodjeljivalo počasne doktorate po političkom ključu, pa su se tako doktoratima okitili “bravar” Josip Broz, komunistički namjesnik Bakarić, kao i prošlogodišnji laureat, Dragan Čović.
I kada smo pomislili kako takve dodjele pripadaju nekim “bivšim” vremenima, čini se kako još uvijek postoje oni koji čuvaju i prenose mudrost štafete. Mudrost je to koja kaže dok je ovaca bit će i vune. Zato je posebno zanimljivo što odluku Muzičke akademije opravdava i bivši predsjednik Ivo Josipović, uz argument kako je “Bandić riješio problem star 100 godina i zaslužio počasni doktorat”.
(…)
Ova je banditokratska nominacija podigla veliko nezadovoljstvo u akademskoj javnosti, pa je inicijativa “Ne dajte Bandiću počasni doktorat!” uputila otvoreno pismo Senatu Sveučilišta, koju je u kratko vrijeme potpisalo oko 3000 akademskih građana.
Čini se kao da su te reakcije kod Bandića pobudile inat, pa mu se ideja počasnog doktorata počela sve više sviđati, zato sada izjavljuje: “Ja vjerujem u autonomiju Sveučilišta. Ako misle da sam ja to zaslužio, dodijelit će mi ga. Ako ne misle, neće. Ne znam u čemu je problem.”
Njegove je riječi spremno dočekao rektor Boras, izjavivši kako će o svemu odlučiti senat, koji on vidi kao “vrhunac demokracije” – čime je isključio mogućnost da na odluku eventualno utječu stavovi šire akademske zajednice. Nominacija je prošla, oformljeno je povjerenstvo i o prijedlogu bi se trebalo glasovati unutar mjesec dana, a u kojem bi smjeru stvar trebala ići dovoljno govori rektorova izjava kako su svi u senatu, osim par ljudi, skloni njemu.
Boras kaže kako Sveučilištu treba novca, ali da oni titulu ne daju za afere, nego za ono što je Bandić učinio za sveučilište – znači, zbog novca. Toliko o “Akademu” koji ne razumije da se političarima dok su na vlasti ne daju ovakve počasti, jer u ovom obliku je to najrafiniraniji oblik korumpiranja. Oblik u kojemu se 101. počasni doktorat dodjeljuje s predumišljajem. Tako bi naš diplomirani stručnjak “općenarodne obrane i društvene samozaštite”, što se danas prevodi kao “diplomirani politolog”, a nema veze s vezom, trebao dobiti počasni doktorat kao svojevrsni nadomjestak zvanju koje je pregazilo vrijeme.
Kulise za proglašenje počasnim doktorom već su postavljene. Jedinstvena prilika da uskoro na predizbornim plakatima ugledamo “Dr. Milan Bandić”? E, to je nešto što bi u očima njegovih glasača trebalo nadmašiti sve fontane, piše Borislav Ristić u Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr