Crodux odbacuje odgovornost za zagađenje vode u Slavonskom Brodu

Tvrtka Crodux odbacila je u petak odgovornost za zagađenje vode u Slavonskom Brodu, odnosno vodocrpilišta Jelas kao posljedica istjecanja tekućine iz produktovoda prigodom probe na nepropusnost 30. ožujka, jer, kako tvrde, nema ni teorijske mogućnosti da se onečišćujuća tvar (benzin) mogla pojaviti u zdencima, vodospremniku i vodovodnoj instalaciji u roku od 48 sati.

Iz Croduxa odbacuju, kako tvrde, sve insinuacije i netočne informacije plasirane u medijski prostor da su se s terena odvozili deseci tisuća litara izlivene nafte te da se sanaciji pristupilo neodgovorno i nepropisno.

Odbacuju i tvrdnje kako su prikrivali istjecanje tekućine iz produktovoda te ističu da su nadležne institucije obaviještene istog trenutka i na mjestu događaja bile već za pola sata.

Tvrde kako je intervencija provedena stručno, na propisan i siguran način, bez štete za ljude, okoliš i imovinu i da o svemu postoji dokumentacija dostupna nadležnim tijelima.

Na konferenciji za novinare naveli su kako je uzrok istjecanja tekućine iz produktovoda oštećenje cijevi staro više desetaka godina te dodaju kako je iz cjevovoda ispražnjen zaostali benzin te kako se potvrdila opravdanost ispitivanja produktovoda.

Podsjećaju kako se mjesto izlijevanja nalazi u 3. zoni vodozaštite udaljeno 2,6 kilometara od najbližeg zdenca odnosno 1,6 kilometara od najbliže granice 2. vodozaštitne zone. Prema tome onečišćujuća tvar koja je istekla 28. ožujka nije se niti teorijski mogla pojaviti u bunarima vodocrpilišta Jelas u roku od 48 sati, tvrde u Croduxu.

Rezultat analize Croatiainspekta pokazuje da je onečišćujuća tvar iz cjevovoda motorni benzin kvalitete iz 1990. u kojemu je pronađeno 2,7 posto benzena, a koji uopće nije pronađen niti u jednom uzorku vode, napominju iz Croduxa.

Navode kako su rezultati uzorkovanja tla dokazali da je do onečišćenja tla u dubinu došlo uslijed istjecanja tekućine iz produktovoda na usko ograničenom krugu ne većem do 10 metara te da izvan njega nema onečišćenja u dubini budući da se radi o glinenom nepropusnom tlu.

Direktor Crodux energetike Branko Radošević izvijestio je kako je ta tvrtka pokrenula sudski postupak u kojem će dokazati svoju nevinost, zaštititi dokaze i osigurati se za eventualnu parnicu. Ustvrdio je kako je bilo ometanja sanacije i neovlaštenog ulaska u prostor pod istragom te da su stoga zatražili da se postupak provodi pod nadzorom suda i policije. Naveo je kako su u dva navrata prošli cijelom trasom produktovoda i utvrdili kako nema tragova istjecanja ili isparavanja iz produktovoda.

Odgovarajući na upit o uzrocima zagađenja vode, Radošević je rekao kako je to pitanje za nekoga drugoga te ponovio kako istjecanje iz produktovoda nije uzrok zagađenja. Naveo je kako je produktovod 1971. stavljen u funkciju i da je zatvoren 1990., a da su 80-tih godina prošlog stoljeća , 4 njegove dionice prenamijenjene u plinovode osim dionice do Slobodnice do Rafinerije nafte Brod koja je ostala izvan funkcije kao “mrtva cijev” pa se stoga i pristupilo njezinom ispitivanju i provedena je proba na nepropusnost.

Direktor Crodoux investicija Milan Vranešić rekao je kako su već prvog dana znali o čemu se radi, ali da nisu mogli odmah elaborirati, no da se u javnosti pojavilo puno nestručnih informacija te da su najveći gubitnici građani Slavonskog Broda koji su izgubili povjerenje u institucije zbog paušalnog pristupa i izjava.

Hidrogeolog Darko Mayer ustvrdio je kako je do zagađenja došlo iz podzemlja te da se pojavilo naglo i naglo i nestalo, iako bi bilo za očekivati da postupno raste i pada. Iznio je i zanimljiv podatak da je koncentracija ugljikovodika u vodi na slavini u obližnjem kafiću bila veća nego u vodospremi odakle se opskrbljuje vodom. Također je rekao kako s obzirom da se produktovod nalazi u nepropusnom glinenom tlu, sadržaj koji bi iscurio bi se vjerojatno zadržao u jarku u kojem se nalazi produktovod.