Ovih dana kada se slavi Velika Gospa, na jugu Hrvatske spominje se čak i Dalmatincima, a još više Hrvatima, manje poznata zaštitnica grada Splita- čudotvorna Gospa od Pojišana. Svetište je nastalo na čudesan način: ikona koju je težak vraćao sa pojišanskih polja u splitsku katedralu uvijek bi se neobjašnjivo vraćala u njegovo polje! Tako je odlučeno da se tu sagradi svetište Majke Božje u Splitu.
Crkva Gospe od Pojišana je marijansko svetište i zavjetna crkva u samom središtu a, a prvi put se spominje na kamenom natpisu iz 10. stoljeća prije 1000 godina!
Smještena je na brežuljku iznad uvale Bačvice na predjelu Pojišan, istočno od gradskog središta gdje su nekad davno bila splitska polja.
Čudotvorna slika Gospe od Pojišana je u davnim vremenima često donošena u grad kako bi ga štitila od raznih nedaća i opasnosti (ratovi, epidemije, suša, glad). Tako je zabilježeno da je pred njom skinuta zastava Mletačke Republike kada ju je Napoleon ukinuo 1797. Pred njom je 1715. proslavljen prestanak turske okupacije Sinja, a tijekom vremena i većina jubileja i događaja.
Spašavala je Gospa svoje Splićane od brojnih nevolja, njezinoj pomoći utjecale su se crkvene i gradske vlasti, ali i pojedinci sa svojim problemima, naročito pomorci kada bi odlazili ili se vraćali s dugih i opasnih putovanja. O tome svjedoči i na stotine zavjetnih darova, uglavnom maketa brodova i slika, sačuvanih u crkvi. Prekrasne velike makete brodova iznad ulaza u crkvu svjedoče o zavjetu pomoraca svojoj Zaštitinici, Isusovoj majci Mariji.
Prema legendi, ikonu je našao Poljičanin te je odnio u katedralu u grad, no ona je nestajala i vraćala se na mjesto gdje ju je našao, u njegovo polje gdje je današnje svetište. Shvatio je da Gospa želi ostati ondje, pa je zamolio kler da tu izgrade crkvicu i da Gospina ikona ostane u njoj. Upravo na spomen njegova odnošenja ikone u katedralu i njezina čudesnog vraćanja na Pojišan, nastala je i zavjetna procesija.
Ujutro na Veliku Gospu se nosi ikona u katedralu, a popodne u svečanoj procesiji, na rukama vjernika i mornara, vraća se na Pojišan, odakle Split čuva s istoga mjesta gotovo 800 godina.
