“U Hrvatske oružane snage vraća se način rada JNA; zaštititi sustav friziranjem stvarnog stanja i lažnim izvješćima stvarati dojam snage, osposobljenosti i kvalitete obrambenog sustava. Treba li nas to čuditi u zemlji koja već dvanaest godina čeka na donošenje jednog od najvažnijih dokumenata za obranu i nacionalnu sigurnost? Prema još uvijek važećoj Strategiji nacionalne sigurnosti Hrvatska još nije ušla u Europsku uniju niti je članica NATO saveza”, istaknuo je Ivica Čutura stručnjak za sigurnost i analitičar Stožera za obranu hrvatskog Vukovara u svom tekstu o neophodnosti učinkovitog sustava domovinske sigurnosti.
Njegov tekst prenosimo u cijelosti:
Pokušava li Hrvatska vojska na čelu sa premijerom Zoranom Milanovićem u vojnu doktrinu Hrvatskih oružanih snaga uvesti do sada zaista nečuven novi element i novi pojam u vojnoj terminologiji, a to je prijelazni rok. Naime, što se dogodilo?
Šest pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, poznatih kao akrobatska skupina Krila oluje koji su inače i instruktori na vojnim avionima PC-9, prelaze u oružane snage druge Hrvatskoj ne partnerske države.
Gostujući na jednoj nacionalnoj televiziji, na pitanje o kolektivnom prelasku hrvatskih vojnih pilota u oružane snage druge zemlje, premijer je šeretski odgovorio da je to samo dokaz koliko se dobro radi u Hrvatskoj vojsci i da je to potvrda kvalitete iste. Da to nije samo njegovo izdvojeno mišljenje može se vidjeti i po zaključku MORH- a:
„Upravo taj prelazak potvrđuje kvalitetu obuke koju provode OSRH u području zrakoplovstva, a koja je prepoznata ne samo u Republici Hrvatskoj već i u svijetu“. Potpredsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i član Odbora za obranu Igor Dragovan tvrdi da taj potez nije zabrinjavajući i nikako ne ugrožava nacionalnu sigurnost. Odgovorni se pokušavaju pravdati lošom ekonomskom situacijom u kojoj se Hrvatska nalazi i činjenicom da je do danas Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračnu obranu napustilo oko pedesetak vojnih pilota. Kao temeljni razlozi odlaska se navode nemogućnost ostvarivanja statusnih i materijalnih prava, zatim vrlo mali broj sati naleta, nedostatak obuke, visinu osobnog dohotka, nerješavanje stambenih pitanja, školovanja, nemogućnost napredovanja i slično.
Presedan i do sada nezabilježen slučaj u iole ozbiljnim državama i oružanim snagama u novijoj europskoj pa i svjetskoj vojnoj povijesti
Pokušavati krivnju za navedenu situaciju prebaciti na pilote „koji trče za većim primanjima“ vrlo je pogrešno i čak neozbiljno. Piloti vjerojatno ne vide perspektivu u sustavu koji je neuređen i kojem se konstantno smanjuje proračun iako NATO standardi zahtijevaju nešto sasvim suprotno, a čega bi se Hrvatska kao članica NATO-a trebala pridržavati. Ključno je to da Hrvatska nije učinila baš ništa da ovaj prelazak ne postane pravilo u sustavu Oružanih snaga.
Zapanjujuće je kako premijer, a i ostale državne institucije i službe prelaze preko događaja koji je apsolutno presedan i do sada nezabilježen slučaj u iole ozbiljnim državama i oružanim snagama u novijoj europskoj pa i svjetskoj vojnoj povijesti.
Neshvatljivo je da je vojni vrh shvatio što se događa tek kada su piloti zatražili sporazumni raskid radnog odnosa. Na osnovu ovog događaja od odgovornih institucija treba tražiti odgovore na niz logičnih pitanja:
Što su radile vojne sigurnosno-obavještajne službe?
Koliko nam je učinkovita protuobavještajna zaštita u Oružanima Snagama Republike Hrvatske?
Kako je moguće da strane vojne sigurnosne agencije obavljaju razgovore sa visokim časnicima, u tom trenutku, djelatnim vojnim osobama i vrbuju ih da pređu u vojsku druge zemlje, a da to nitko odgovoran ne uoči?
Kako nešto slično nisu mogli predvidjeti dijelovi MORH-a iz Uprava zaduženih za obrambenu politiku, planiranje, sigurnost i ljudske resurse? Navodno su toku razgovora obavljeni i liječnički pregledi pilota koji su zatražili raskid radnog odnosa.
Vojna sigurnosna obavještajna agencija (VSOA) se pokazala potpuno nedoraslom i nikako ne može opravdati ovaj veliki propust koji im se dogodio u vlastitom dvorištu. Javna je tajna da su ministar obrane i načelnik Glavnog stožera bili šokirani kada ih je zapovjednik Ratnog zrakoplovstva izvijestio da je šest pilota uputilo zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa.
Produkt dugogodišnjeg neulaganja u Oružane snage i pokazatelj je, htjeli mi to priznati ili ne, katastrofalnog stanja u Hrvatskoj vojsci
Bilo to nekome drago čuti ili ne, jasno je da će pri pristupanju u stranu vojnu službu sa pilotima biti obavljeni sigurnosno-obavještajni razgovori što je pravilo u svim zemljama svijeta. Bilo bi vrlo zanimljivo čuti mišljenje naših NATO saveznika o ovome slučaju, je li i oni kao naš premijer misle da je to događaj oko kojeg se ne treba puno zamarati.
Navedeni događaj je produkt dugogodišnjeg neulaganja u Oružane snage i pokazatelj je, htjeli mi to priznati ili ne, katastrofalnog stanja u Hrvatskoj vojsci. Nedavno je obznanjeno sramotno uskraćivanje doručka i večere profesionalnim vojnicima koji su prisiljeni hraniti se sendvičima sa salamom iz trgovina u blizini njihovih vojarni. Ne želeći nikoga uvrijediti, to je sličnije prehrani „bauštelaca“ na gradilištima prošlog stoljeća nego prehrani modernog NATO vojnika.
Loša politika MORH-a i urušavanje sustava provodi se već dug niz godina, a započelo je reformama Hrvatske vojske 2000. godine. Učestalim tzv. preustrojima koji su se provodili bez dugoročnog planiranja, suvislog upravljanja osobljem i ljudskim resursima, bez sustavno planiranih promaknuća na osnovu godina starosti, školske spreme i ostalih zadanih elemenata, Hrvatske oružane snage su dovedene u današnje stanje koje svakako nije dostojno za niti jednog pripadnika hrvatske pobjedničke vojske.
Za trajanja predsjedničkih mandata Stjepana Mesića i Ive Josipovića Oružane snage su sustavno slabljenje i dovedene su na sadašnji nezadovoljavajući nivo
Zanimljivo je da je u tijeku Mesićevih preustroja iz sustava MORH-a, na posredan i neposredan način, odstranjen najveći broj časnika dragovoljaca koji su se u Domovinskom ratu dokazali kao ključni element za pobjedu Hrvatske vojske nad srbočetničkim agresorom. Veliki broj časnika sa ogromnim ratnim iskustvom, vojnom i civilnom izobrazbom koju su stekli u tijeku i nakon ratnih događanja sa nepodnošljivom lakoćom odstranjeno je iz sustava na veliko čuđenje stranih vojnih stručnjaka.
Rezultati takvog djelovanja su poražavajući za Hrvatsku vojsku. U Hrvatske oružane snage vraća se način rada JNA; zaštititi sustav friziranjem stvarnog stanja i lažnim izvješćima stvarati dojam snage, osposobljenosti i kvalitete obrambenog sustava.
Treba li nas to čuditi u zemlji koja već dvanaest godina čeka na donošenje jednog od najvažnijih dokumenata za obranu i nacionalnu sigurnost? Prema još uvijek važećoj Strategiji nacionalne sigurnosti Hrvatska još nije ušla u Europsku uniju niti je članica NATO saveza.
Tek je po ustoličenju nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i na njeno stalno inzistiranje, 12. ožujka ove godine održana 1. sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnosti Republike Hrvatske. U okviru predviđenog dnevnog reda, a sukladno obvezama i ovlaštenjima propisanim Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, Vijeće za nacionalnu sigurnost je utvrdilo Godišnje smjernice za rad sigurnosno-obavještajnih agencija Republike Hrvatske za 2015. godinu, te donijelo zaključak da će Vlada RH pokrenuti proceduru izrade prijedloga nove Strategije nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Uz navedeno, raspravljena su i određena pitanja iz područja nacionalne sigurnosti.
Za trajanja predsjedničkih mandata Stjepana Mesića i Ive Josipovića Oružane snage su sustavno slabljenje i dovedene su na sadašnji nezadovoljavajući nivo. Od respektabilne regionalne sile postale su postrojba za mirovne operacije, a preostali dio služi za održavanje hladnog pogona.
Ipak, nadu da se stvari počinju mijenjati daje djelovanje sadašnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je ispravno uočila vrlo loše stanje sustava nacionalne sigurnosti i obrane. Uz stav da je potreban razvoj stabilnog i fleksibilnog sustava nacionalne sigurnosti koji jasno prepoznaje i štiti hrvatske nacionalne interese, ali i uvažava obvezu naše aktivne međunarodne nazočnosti, predsjednica kao jednu od prvih mjera kojima bi se stanje popravilo nudi i obavezni vojni rok. Respektirajući njeno iskustvo i znanje koje je stekla radeći u NATO-u na visokim funkcijama i uvažavajući njenu izraženu domoljubnost, a prateći njene prve poteze kao predsjednice Republike Hrvatske, na pomolu je vrijeme u kojem će sustav nacionalne sigurnost i skrb o spremnosti Oružanih snaga Republike Hrvatske biti sukladan uvjetima i trenutku u kojem se nalazimo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa