Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, misu zadušnicu u sisačkoj katedrali za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu. U koncelebraciji bili su kancelar biskupije mons. Marko Cvitkušić i vikar katedralne župe vlč. Mario Šagolj.
Misi su nazočili župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, gradonačelnica Grada Siska Kristina Ikić Baniček, predsjednik Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata Grada Siska Antun Pereković, brojni branitelji, roditelji, udovice i djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja te predstavnici 20. jubilarnog konjaničkog maratona.
Na početku homilije biskup je u ime svih vjernika i državljana Lijepe naše zahvalio okupljenim braniteljima jer su njihovo junaštvo i hrabrost učinili čitav narod ponosnim. „Mnoge su suze isplakane u iščekivanju oslobođenja naše napaćene domovine Hrvatske, mnoge su suze ali i molitve upućene Bogu za sve branitelje. Kada smo pokapali mrtve, i tada smo bili ponosni na njih i njihovu žrtvu i to bi se trebalo ponoviti i danas. Na žalost ima i u našoj Domovini izdajica i onih koji lažno prikazuju događaje i žele natovariti krivnju našem narodu i braniteljima, ali oni nisu danas vrijedni spomena.
Pa ipak – i njima dolazi kraj, barem se tako čini, nakon osude hrvatskih udbaša koji su planirali i izvršili više desetaka ubojstava hrvatskih ljudi u inozemstvu koji su bili krivi samo zato što su sanjali slobodnu hrvatsku državu. Danas radije mislimo na sve koji su se žrtvovali, zahvalimo im na najvećem daru koji su dali za Domovinu, na daru života i obećajmo im da ih nećemo zaboraviti te da ćemo nastaviti njihovu borbu sve dok naša Hrvatska ne bude posve slobodna od svih izdajica i neprijatelja naše slobode i istine te postigne mir i blagostanje, duhovno i materijalno, za sve svoje žitelje“, poručio je biskup te dodao kako je netko rekao da je VRO Oluja bila „majka svih bitaka“ jer je ne samo oslobodila Domovinu, nego i završila rat i donijela svima mir.
„Osobito je važno što je tom akcijom vraćen ponos u srca svih Hrvata, tako da bih ja posebno to istaknuo te nazvao današnji blagdan blagdanom hrvatskog ponosa. Ja znam da će naše današnje slavlje poraženi neprijatelji i njihovi ortaci u našim redovima izvrtati i krivo tumačiti, ali to se nas ne tiče niti nas to zanima. Nas zanima istina i milost koju smo od Boga primili kada smo nakon toliko godina – ne samo četiri u ovom ratu, nego mogli bismo reći gotovo 100 godina – jugoslavenskog ugnjetavanja, poniženja, trpljenja nepravdi i laži doživjeli bljesak istine i oluju Božje pravde. Kažem Božje premda znam da su tu oslobodilačku akciju vodili ljudi, no mogli su ju izvesti samo jer je to Bog htio, dapače on je dao hrabrost našim braniteljima a strah neprijateljima i mi smo pobijedili.
Kažem mi jer čitav je narod u tome sudjelovao: osim branitelja na prvoj crti svi mi drugi molili smo se Bogu i nadali se pobjedi. Pobjeda je bila jedini mogući ishod jer inače bismo bili osuđeni na još gore ropstvo i nestanak. Stoga možemo te dramatične događaje naše nedavne prošlosti usporediti s izlaskom izabranog židovskog naroda iz egipatskog ropstva“.
U nastavku propovijedi biskup je podsjetio kako smo mi ovdje u Sisku uvijek bili na braniku Domovine. „I pred Turcima i osmanlijskim osvajanjima kada se ovdje branila Europa, a Hrvatska je dobila od samog pape naslov “Antemurale christianitatis – predziđe kršćanstva”, i do najnovijih dana pred Srbima i njihovom ekspanzionističkom ratnom politikom – jer opet se upravo ovdje, u Sisku, slomilo agresora, zaustavilo njihov ratni stroj i obranilo domovinu. Stoga mi imamo veliki razlog za ponos i slavlje danas, na ovaj dan, jer ovaj je grad obranio, dakako zajedno s Vukovarom, Pakracem i Novskom, Hrvatskom Kostajnicom, Sunjom, Petrinjom i Glinom, Slunjem, Gospićem, Zadrom, Kninom, Šibenikom i Dubrovnikom, našu Hrvatsku. Ne smijemo zaboraviti ni naše hrvatske krajeve i ljude u Bosni i Hercegovini, posebno Mostar, Kupres, Tomislavgrad, Busovaču, Vitez, Travnik pa sve do Odžaka i Bosanskog Broda, gdje su izginuli mnogi Hrvati braneći svoje pravo na goli život.
Ipak naš Sisak treba ostati zlatnim slovima upisan i u ovom našem obrambenom pravednom ratu kao mjesto gdje je obranjena neovisna država Hrvatska. No, mi ne trebamo danas samo spominjati slavnu prošlost, mi moramo realno pogledati i našu sadašnjost i vidjeti budućnost. Gdje smo mi to danas, i kamo idemo sutra? Ako je jugoslavensko- odnosno velikosrpsko-komunistička agresija slomljena u Sisku, kako je moguće da se ovdje pojavljuju opet neki novi jugo-komunisti koji nas vraćaju u doba tog nemilog i nepravednog ropstva i najcrnjih vremena za hrvatski narod? Ako smo ovdje obranili kršćansku Europu, kako je moguće da se ovdje danas, u vrijeme demokracije i zajamčenih vjerskih sloboda, zabranjuju vjerski obredi s jasno izraženom nakanom ateizirati naše građane“ zapitao se biskup te poručio kako za takvu Hrvatsku sigurno nisu ginuli naši najbolji sinovi i kćeri.
„Mi već jednom moramo raskinuti s tim, kako bi dr. Tuđman rekao: ‘jugo-komunističkim ostacima’ i osuditi ih da bismo krenuli naprijed i bili slobodni ne samo u izvanjskom smislu, da živimo u svojoj državi, nego i u nutarnjem smislu, da smo odbacili svako zlo, totalitarizam, progon zbog vjere i narodnosti, ugnjetavanje prava na vlastitu misao i govor, podupiranje mržnje naroda protiv naroda i na kršćanskim temeljima ljubavi i milosrđa graditi bolju i sretniju sadašnjost i svoju budućnost. Doista mislim da po primjeru našeg sisačkog zaštitnika sv. Kvirina, biskupa i mučenika, te po primjeru poginulih naših branitelja koji su se žrtvovali za našu slobodu, trebamo i mi izabrati i slijediti Krista, boriti se za dobro ne samo svoje nego i čitavoga našega u većini kršćanskog naroda. Kada smo prije dva dana doživjeli presudu udbašima na sudu u Münchenu, mnogi su rekli u sebi: konačno, to smo čekali već 25 godina.
To je bio razlog zašto smo se borili u Domovinskom ratu, naime, da već jednom skinemo s vrata izdajice naše Domovine, sluge komunizma i represivnog aparata koji je nemilosrdno progonio, zatvarao i ubijao domoljube. Konačno je presuda 3. kolovoza 2016. donijela istinu na vidjelo, koju već odavno znamo, ali koju vješto skrivaju sinovi komunizma. Sjećam se kad sam prije tri i pol godine u ovoj katedrali slavio misu za Domovinu, rekao sam da na žalost još uvijek našu zemlju vode „sinovi udbaša i najgorih zločinaca“. Silno su me napali mediji koji su i danas sluge komunizma, a sad se vidi da sam govorio istinu. Mislim da bi ova presuda konačno trebala otvoriti oči našem narodu i pokazati da mi, kao većinski katolički narod, ne želimo da dalje Hrvatskom vladaju jugoslaveni, komunisti i udbaši.
Ta nisu se naši mladići, naši hrabri branitelji borili sa zvijezdom na čelu, nego s hrvatskim grbom! Zvijezdu su nosili, kao i kokardu, napadači, agresori na Hrvatsku. Dakle, oni koji i danas vole zvijezdu izdajice su i petokolonaši, jednaki po želji da unište našu Domovinu, kao i agresori. To govore i protestne note koje ovih dana „pljušte“ iz Srbije prema Hrvatskoj. Proglašava se našeg sveca, blaženog Alojzija Stepinca zločincem, a naše slavlje Domovinske zahvalnosti i oslobođenja Domovine – fašizacijom.
Nisu li tako govorili i bivši tzv. hrvatski političari koji jednako kao i ti neprijatelji Hrvatske ne mogu prihvatiti Hrvatsku kao slobodnu i neovisnu državu? A bilo bi normalno da i današnja Srbija slavi Oluju. Da, baš tako! Jer ona je i njima donijela mir. Osim ako se ne žele odreći velikosrpske zločinačke politike koja je dovela do rata i tolikih patnji, razaranja i smrti! Zato ja pozivam svoje srpske prijatelje da i oni danas slave jer je pobijeđeno zlo kojeg se oni odriču“, zaključio je biskup te pozvao na molitvu za hrvatske branitelje, mučenike koji su svoje živote dali za druge.
Nakon mise biskup je ispred katedrale blagoslovio sudionike 20. jubilarnog konjaničkog maratona arapskih konja koji svake godine 5. kolovoza kreće iz Volodera, a u pet dana proći će velikim područjem Sisačko-moslavačke i dijelom Zagrebačke županije. Prema tradiciji maraton je spomen na vojno-redarstvenu akciju Oluja, a ove će godine posebno odati počast zapovjednicima u hrvatskom obrambenom ratu: generalima Zvonimiru Červenku, Janku Bobetku i Đuri Brodarcu te pukovniku Predragu Matanoviću.
