HDZ – ov Davor Ivo Stier je i ove godine organizirao tradicionalno druženje HDZ-ovaca za Martinje, kao i uvijek uza znanje i organizaciju lokalnog vodstva stranke, koju već godinu i pol vodi predsjednik ogranka Vladimir Skendrović, do jučer Stierov bliski stranački kolega i prijatelj. No, kada je Večernji list objavio da je Stieru na Martinje došlo čak 140 članova HDZ-a iz svih krajeva Hrvatske, desetak gradonačelnika i načelnika te još pet saborskih zastupnika, Miro Kovač, Domagoj Ivan Milošević, Dražen Barišić, Mato Čičak i Davor Lončar, kao i Plenkovićev savjetnik Karlo Ressler, sve je krenulo naopako. Nekome se u centrali nije dopalo što prognani Stier saziva stranačko okupljanje, na koje su došli i neki nepodobni HDZ-ovci koji očito, po mišljenju Zagreba, nisu na liniji, pa im je sve zamirisalo na puč, piše Davor Ivanković u svojoj kolumni za Večernji list koju djelomično prenosimo.
Drugi dan, predsjednik ogranka Skendrović u centralu na ruke Plenkovića, Jandrokovića i Barišića, koji je predsjednik županijskog HDZ-a, šalje dopis sadržaja kakvog se ne bi postidjeli ni članovi partijskih komiteta u blagopočivajućem Savezu komunista Hrvatske. Na početku, Skendrović priznaje da je on bio organizator obilježavanja “blagdana svetog Martina, Martinja – kao prepoznatljive tradicije našeg kraja”. Potom prijavljuje da je, međutim, Stier dao inicijativu za martinjsko druženje, i to prije mjesec dana, što je zamišljeno kao jačanje i potpora HDZ-u Samobora “gdje ulažemo silne napore da nakon tri mandata stvorimo pretpostavke preuzimanja odgovornosti upravljanja gradom”. Kaže Skendrović da je preuzeo financiranje u većem dijelu, kao i slanje pozivnica na dogovorene adrese. “Jedina osoba koja me nije informirala tko je bio pozvan je gdin Davor Ivo Stier koji je naveo samo broj”, otkucava Skendrović.
Nakon što je obavio kritiku i samokritiku, slijedi i zakletva, pa u nastavku svog dopisa Plenkovićevu vrhu priseže “HDZ Samobor i ja osobno bezuvjetno i plebiscitarno smo posljednjih godinu i pol dana podržali i podržavamo smjer politike i vođenje stranke i Vlade premijera i predsjednika naše stranke gdina Andreja Plenkovića te na tom planu ulažemo maksimalne napore i pažnju u svakom javnom nastupu bilo kojeg člana s područja grada Samobora”. Kako se Skendrović “u moralnoj kategoriji” smatra odgovornim za propust i kontrolu (!), tim putem stavlja na raspolaganje svoj mandat te vrhu naglašava “da bilo koji oblik daljnje suradnje i komunikacije sa saborskim zastupnikom D. I. Stierom na razini grada Samobora s moje strane više nije moguć”.
Ovo Skendrovićevo pismo trebalo je ovako objaviti jer ono govori o atmosferi koja se uvukla u HDZ. Ovakva i slična pisma pisali su partijski drugovi još 1948. u vrijeme Informbiroa da bi se, eto, nakon 70 godina dogodio déjà-vu. To je jadno i vjerojatno samo dno u stranačkoj komunikaciji, jer kako drukčije nazvati uradak u kojem se jedan šef ogranka odriče poznanstva, prijateljstva i kolegijalnosti s drugim članom koji više nije na liniji i nije više drug. Kako Skendrović kaže da mu nije moguć bilo koji oblik suradnje i komunikacije sa Stierom, to valjda sugerira da se Stiera kao nepoćudnog makne kako im više ne bi kvario Martinje. Oni malo iskusniji pretpostavit će da je možda Skendrović bio prisiljen napisati ovakvo pismo i da mu ga je možda diktirao netko drugi koji tu priliku želi iskoristiti za novi obračun s nepoćudnim Stierom. A ujedno poslati i članstvu poruku da se ne druže s drugovima koji nisu na liniji, piše Ivanković za Večernji list.
Da se svojevrsna autoritarnost sve više uvlači u HDZ bilo je očito u prigodama kao što je glasovanje o Istanbulskoj te uoči prosvjeda u Vukovaru kada je vrh stranke pomno pratio tko se kako ponaša i davao instrukcije kako treba misliti. No, ovo pismo lokalnog šefa HDZ-a koji prijavljuje “bandu”, od nje se ograđuje i nudi žrtvu danas u 2018. u demokratskoj Hrvatskoj zastrašujući je čin. Toliki da je sada na potezu Plenkovićev vrh koji će, ako su napredni europejci, valjda osuditi takav staljinizam koji lomi karakter i kičmu u vlastitim redovima.
* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr