Hrvatska će do 2060. godine imati 600.000 stanovnika manje, 757 tisuća osoba u radnoj dobi manje (od 15 do 64 godine), 445 tisuća zaposlenih manje, te 24 tisuće učenika osnovnih škola i 40.000 studenata manje, prognoza je Europske komisije, piše glas-slavonije.hr
Istovremeno, u tom će razdoblju Ujedinjeno Kraljevstvo postati najmnogoljudnija zemlja Europske unije (ako uopće bude u Europskoj Uniji). Danas ta zemlja ima 64,1 milijun stanovnika, a procjena je da će ta brojka do 2060. narasti na 80,1 milijun. U ovome trenutku najmnogoljudnija Njemačka s 81,3 milijuna stanovnika u sljedećih će 45 godina imati gotovo deset milijuna ljudi manje. Europska komisija to tumači niskom stopom plodnosti Nijemaca. Ona danas iznosi 1,4 djeteta po ženi, a do 2060. popet će se na 1,63 djeteta po ženi, ali će ostati prilično ispod praga obnove naraštaja, koji je dva djeteta po ženi. Kada je o Hrvatskoj riječ, očekuje se da će današnja stopa plodnosti od 1,53 narasti vrlo malo, na samo 1,67.
Broj stanovnika EU-a u 2060. narast će na 523 milijuna (sa sadašnjih 507 milijuna), ali problem je što će biti i znatno starije. Udio osoba starijih od 65 godina bit će tada 28 posto, a danas ih je “samo” 18 posto. Europljani će živjeti dulje – žene do 89,1 godine, ili šest godina više nego danas, a muškarci do 84 (danas do 77,6 godina).
Prosječan životni vijek građana Hrvatske koji se rode te 2060. godine, kod muškaraca će se povećati za 8,7 godina (s današnjih 74 na 82,7 godina), a kod žena bi trebao narasti za 6,9 godina (s 80,7 na 87,6 godina). Rast će i očekivana životna dob starijih od 65 godina. Kod muškaraca se očekuje da će poživjeti još 20,8 godina, a kod žena 24,2 godine, što je na današnje stanje povećanje za 5,5, odnosno 5,8 godina.
Ono što zabrinjava jest i činjenica da će se broj djece u Hrvatskoj (od 0 do 14 godina) smanjiti za 38.700, u odnosu na današnje stanje te da će građana u najproduktivnijoj životnoj dobi (25 do 54 godine) biti 6,6 posto ili gotovo 284 tisuće manje. Istovremeno, broj starijih od 65 povećat će se za 11,3 posto.
Podaci Državnog zavoda za statistiku za 2014. godinu ukazuju na relativno visok udio starog stanovništva u ukupnoj populaciji. Naime, stanovništvo u dobi od 0-24 godina zauzima svega 26 % ukupne populacije dok stanovništvo u dobi od 25 do 59 godina zauzima udio od 48 %, te ostatak pripada stanovništvu starijem od 60 godina koji čine čak četvrtinu ukupne populacije.
Ovakva nepoželjna dobna distribucija stanovništva ogleda se i u narušenom pokazatelju broja osiguranika i umirovljenika. Naime, prema podacima HZMO-a broj osiguranika je oko 1,389 milijuna, dok je broj umirovljenika dosegnuo 1,225 milijuna, čime se indeks ovisnosti, tj. broj osiguranika naspram broja umirovljenika spustio na 1,13. Radi usporedbe, u 2008. godini taj omjer je bio na razini 1,40. Prema procjeni Europske komisije ovi će poražavajući podaci u godinama koje slijede biti još gori.
Demograf Anđelko Akrap: Hrvatska teški demografski bolesnik koji treba infuziju
Hrvatski demograf Anđelko Akrap istaknuo je da bi se promijenila brojke Hrvatska mora provoditi određenu demografsku politiku. To znači pronatalitetnu, te redistributivnu (poticati razvoj u prostoru i napučivanje onih dijelova zemlje koji se prazne), kao i blagu imigracijsku politiku.
“A mi provodimo socijalnu obiteljsku politiku”, rekao je Akrap te dodaje da je Hrvatska teški demografski bolesnik koji treba infuziju, a to ne dobiva.
“Tu bi se mogla osloniti na dijasporu, jer za njih nema troškova integracije, što je inače problem. Sve manje razvijene zemlje EU-a su u lošoj situaciji zato što im razvijene isisavaju radnu snagu”, dodaje.
Kaže i da je demografska politika sastavni dio ekonomske politike, jer neće privatnik razvijati investicije u prostorima koji se prazne, nego država.
“Uvijek se govorilo: Hrvatska slijedi europske demografske trendove. No, to nije utemeljeno. Od 12 najrazvijenijih europskih zemlja devet ima najbolju demografsku sliku, osim Austrije, Njemačke i Švicarske. Mi imamo specifičan problem, a to je totalna obezglavljenost mladih. Oni, ako im to roditelji ne riješe, ne mogu kupiti stan niti dobiti posao. A i kad se zaposle, ne mogu iz primanja vraćati stambeni kredit. To je problem egzistencije”, zaključuje Akrap.