Brojni su komentari posljednjih dana na odluku gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića i Možemo o ukidanju mjere roditelj-odgojitelj. Čitatelj Narod.hr-a pronašao je 10 najglupljih komentara na račun korisnika mjere roditelj-odgojitelj.
Donosimo ih u nastavku:
“Roditelji bi trebali imati djecu iz ljubavi, a ne da bi dobivali novce”
Roditelji bi svakako trebali primati djecu iz ljubavi i u ljubavi, no prehrana, odjeća i školovanje djetetu se ne može platiti ljubavlju, ma koliko god roditelji imali beskrajnu ljubav prema djeci. Dijete nije samo dobrobit svojih roditelja, nego nužnost i dobrobit društvu. U doba dugotrajne demografske krize logično je da će uređeno društvo sufinancirati rađanje i odgoj djece. Uređeno društvo donosi demografske mjere radi svoje samoodrživosti. Prisjetimo se da uređeno društvo sufinancira mnogo toga što ne spada u njegovu samoodrživost, ali zato to nema prioritet.
“Zašto bi žene i djeca u Zagrebu bila privilegirana, a u drugim mjestima i gradovima su prepušteni sami sebi”
Grad Zagreb ima daleko najveći prirez u državi i zagrebački roditelji to na svojim plaćama itekako osjete. Samo bi od takvog prireza Grad Zagreb u potpunosti imao osigurana sredstva za socijalne i demografske potpore; no tu su golemi drugi prihodi koje grad ostvaruje. Građani drugih mjesta i gradova bi trebali izabrati mjesne i gradske vlasti koje će znati prepoznati važnost i nužnost aktivne demografske politike. Svako mjesto i grad ima potpuno pravo donijeti demografske mjere po uzoru na Grad Zagreb, ili dapače čak i bolje.
“Ta je mjera donesena samo da bi Bandić dobivao glasove”
Ta mjera je donesena da bi u Zagrebu i Hrvatskoj uopće imao tko glasati, sada, a osobito u budućnosti. U doba kad se rađa premalo djece, a radno aktivno stanovništvo odlazi iz Zagreba i Hrvatske, mjera roditelj odgojitelj doprinijela je tome da mlade obitelji ne odu iz Zagreba ili iz Hrvatske (one obitelji koje su odabrale Zagreb umjesto nekog stranog grada).
“Zašto majke njegovateljice imaju manju naknadu”
Majke njegovateljice imaju manju naknadu, ali zato puni staž. One tu mjeru mogu koristi doživotno za svoje dijete, odnosno do ulaska u mirovnu. Brojne majke odgojiteljice imaju djecu s invaliditetom ili same imaju neki invaliditet ili znatnu zdravstvenu tegobu. Također žene sa statusom majke njegovateljice često preko dana imaju najveću pomoć u ženama sa statusom majka odgojiteljica. Žene iz tih dviju skupina rado i često surađuju, obje skupine i dalje imaju premalu naknadu i među njima postoji velika solidarnost i uzajamno potpomaganje. Majke njegovateljice redovito su zgrožene odlukom gradonačelnika Tomaševića i u ovom trenutku im je drago što su svoj status ostvarile preko države, a ne preko Grada.
“Žene nakon 10 godina postaju tržišno nekonkurentne”
Status roditelja odgojitelja nije aktivirala niti jedna osoba koja je radila perspektivan ili normalno plaćen posao. To su žene koje su radile fizički prezahtjevne i/ili potplaćene poslove. Niti jedna žena neće biti manje konkurentna zbog višegodišnjeg izbivanja s posla blagajnice, spremačice, tajnice, radnice ne tvorničkoj traci…
“Kako druge majke mogu raditi uz svoju djecu”
Druge majke u Zagrebu ili imaju bolje poslove ili imaju jedno do dvoje djece. Žene s troje i više djece koje nemaju kvalitetno radno okruženje u kontekstu plaće, smjena, brojnih prekovremenih, podrške kolega i nadređenih… zbog realnog preopterećenja postaju lošije radnice i lošije majke. Žene izvan Zagreba s više djece svakako bi trebale imati podršku svojih sugrađana da izaberu lokalnu vlast koja će znati donijeti adekvatne socijalne i demografske mjere.
“Neka majke odgajateljice zarade novac svojim radom, jer neki ljudi krpaju kraj s krajem”
Majke odgojiteljice imaju troje ili više djece i isto krpaju kraj s krajem, a svojim rađanjem i podizanjem brojne djece stvaraju buduće radno aktivno stanovništvo koje će nam biti presudna ekonomska vrijednost.
“Svatko rađa djecu sebi, a ne gradu ili državi”
Roditelji rađaju djecu sebi, no tih tri, pet ili osmero djece neće sutra uplaćivati mirovinsko i zdravstveno samo svojim roditeljima nego svim građanima. Tako da roditelji s više djece rađaju djecu više na korist državi nego sebi. Možda da ta brojna djeca u budućnosti plaćaju mirovinsko i zdravstveno samo svojima roditeljima? Može i tako ako se pita osobe koje koriste mjeru roditelj odgojitelj?
“Zašto Crkva ne bi preuzela novčanu brigu za djecu.”
Mnogi korisnici mjere roditelj odgojitelj nisu vjernici ili bar nisu praktični vjernici. Korisnici mjere roditelj odgojitelj te članovi njihovih obitelji ne plaćaju Crkvi prirez niti PDV. Ako se omogući da korisnici mjere roditelj odgojitelj i članovi njihove obitelji mogu umjesto gradu ili državi dosadašnja davanja plaćati Crkvi, tada bi Crkva svakako trebala osigurati mjeru roditelj odgojitelj.
“Neka djecu ima tko može imati, a ne da imaju djecu pa da onda žive na tuđoj grbači”
Djeca nisu luksuz nego nužnost društva. Uređenom društvu je u interesu da se djeca rađaju i uređeno društvo financijski potpomaže taj svoj interes. U doba demografskog sloma uređena društva prioritetno i bezrezervno donose snažne demografske mjere. U Zagrebu su brojne velike firme kao i podružnice multinacionalnih kompanija. Samo od malog dijela njihovog davanja osigurana su sva sredstva za mjeru roditelj odgojitelj. Stoga niti jedno davanje radnog stanovništva Grada Zagreba ne mora ići za tu mjeru.
Tekst se nastavlja ispod oglasa