Godina je 2029. Hrvatskom upravlja frankensteinovski savez retuširanog HDZ-a i SDP-a. Premijer je, ne više tako mladi polukonzervativac, a vicepremijer je napola čovjek, napola narcis- napola drug, napola gospodin. Oporba je samo blijeda fusnota, jer dvojac koji zastupa, kako se to paradno kaže, sve glasače u zemlji, kontrolira čak dvije trećine svih fotelja u Saboru. I onda očekivano, s obzirom na to da vlastodršci konačno sami imaju Ustav u svojoj šaci, odlučili su ga zamijesiti baš onako po svom guštu. Pola meni, pola tebi, jedna kriška vječnom manjinskom partneru SDSS-u, a ostale- tko šiša. Prva žrtva bila je službena zastava Republike Hrvatske. Jao, kad to vidite, past ćete sa stolice.
Dobro, ostao je dosadašnji grb, šahovnica, naravno s prvim crvenim poljem, jer bi to inače bila ‘ustašica’. Ali iznad kockica, dakle na crvenom djelu trobojnice, nema više ‘krune’ s hrvatskim regijama. Ode. Stiliziranim slovima, preko cijelog crvenog vodoravnog polja, tu sada strši skojevski slogan Foruma mladih SDP-a iz daleke 2019. godine: ‘Dosta je mržnje i nacionalizma’. I šlag na kraju, dolje na dnu, u plavom dijelu zastave, kitnjastim slovima ispisan je natpis na ćirilici: Srbi za Krajinu, Krajinu ni za što. Eto, dragi moji, to vam je barjak Lijepe naše u listopadu 2029.
Ah, da ne zaboravim, razgovarao sam jutros jednim poznatim slobodoumnim sociologom i profesorom politologije koji se trenutno nalazi u prisilnom znanstvenom izgnanstvu. Doživio je, žali mi se, istovjetnu sudbinu švedskog profesora Görana Adamsona, samo što je je taj iz svoje domovine bio prognan još 2018. godine. Posrijedi je inače profesor političke sociologije sa Sveučilišta u Malmöu koji je hitno odstranjen, poput malignog tumora, nakon opširne kritike multikulturalizma u knjizi pod naslovom “Trojanski konj: Kritika multikulturalizma na Zapadu s ljevice”.
‘Ideja različitosti u Švedskoj, njena opsesivna, agresivna institucionalna primjena u svim društvenim sferama, pomjera sve ostale aspekte života na margine. Koncept različitosti, ili mångfald, predstavlja fetišističko, gotovo sveto tlo za sve švedske institucije i izazvati tu ideju, na bilo koji način, znači osuditi se na potpunu socijalnu izolaciju i smrt. Recimo, na Sveučilištu u Malmöu, baš svaki kolegij ima mångfald aspekt koji se mora slijediti neovisno o naravi kolegija, neovisno o naravi teme koja se obrađuje ili disciplini koja se izučava. Ne radi se o organskom akademskom konceptu za koji možeš biti za ili protiv, ili o ideji koju možeš ispitati na polju racionalne diskusije i debate, ideja različitosti je ideja čiji proponenti od tebe zahtijevaju da joj se diviš, nedvosmisleno i bez rezervi!’
Academic Rights Watch ‘slučaj Adamson’ u konačnici je nazvao “odmazdom politike koja, incijalno namijenjena promicanju etničke raznolikosti, promovira ograničavanje slobode govora, a kritiku raznolikosti vidi kao prijetnju vlastitom djelovanju.” Ali, ne nije bilo pomoći. Čak niti od moćnog kraljevskog dvora. I tako se 2019. ‘fašist’ profesor Adamson preselio u Jordan(ovo je živa istina, nije parodija op.a) a ovu horor sliku švedske socijaldemokratske ‘bajke’ nedavno je podijelio u razgovoru s hrvatskim neovisnim novinarom Đinom Kolegom.
Nego, dobro se još sjećam što smo činili, kako smo zaboga dospjeli do ove šizofrene 2029. godine, do ostatka ostataka nezavisne države Hrvatske. Pa da, Plenković je bio prosvijećeni apsolutist, do zadnje kapi krvi sklon eurokratskoj oligarhiji, a Hrvatskoj što bude. Bio je svakako pogrešan čovjek na pravom(premijerskom) mjestu, i da HDZ je svjesno pretvorio u političkog bogalja koji ujutro nije smio ni ustati iz kreveta bez oslonca na Pupovčev štap. Ali, ne bih sad dulje o tome jer je on ionako(očekivano) nakon poraza na unutarnjim izborima u HDZ-u, pobjegao u Bruxelles, za povjerenika EU komisije.
Po nešto većem zlu prisjećam se ljudi vječno povišene jezične temperature, krivotvorenih socijaldemokrata, jednoumnih medija i profiterskih građanskih udruga koji su htjeli kontrolirati cijelo civilno društvo, pa ako treba i nasilno, dakle zatvorskom kaznom, preodgajati ljude koji misle drukčije. Oni, a ne nekakvi ‘zatucani desničari ‘ stalno su poticali atmosferu izvanredne situacije u zemlji, jedno kronično kvrgavo stanje koje u konačnici nije moglo proći bez degeneracije društva i domovine.
Nevjerojatno je bilo kako su srbijanski okupatori gotovo 30 godina nakon rata tako lako pronašli zajednički zmijski jezik s tom lijevoglavom političkom, intelektualnom i novinarskom ‘antifa družbom’ u Hrvatskoj. Relativno mlad, a pameću potpuno ispražnjeni šef SDP-a Davor Bernardić, danomice je izmišljao duhove fašizma i ustaštva, natječući se s Vučićevim agentom u RH Miloradom Pupovcem u utakmici tko će više ocrniti Hrvatsku. Štoviše, bio je toliko drzak da je u jednom trenutku, kao nekakav oporbeni gubernator, zatražio od Ministarstva uprave da naloži svim udrugama: hitno promijenite svoje statute i izbacite pozdrav ‘Za dom spremni.’
Cilj beogradskog Memoranduma SANU 2 bio je i ostao dugoročan i potpuno razvidan: srbijansku agresiju pretvoriti u građanski rat, a zločine, teror i progon pola milijuna Hrvata opravdati navodnim strahom Srba od novog ustaštva. A što se dogodilo u tom boju Davida protiv Golijata? Bez ikakvih ograda, slažem se s onima koji kažu da se pozdrav ‘Za dom spremni’ iz 1991. godine nipošto ne može uspoređivati s pozdravom iz rata koji se vodio pola stoljeća ranije.
Baš suprotno, mladi HOS-ovci živote su dali u borbi protiv fašizma koji je tada na kapi imao i crvenu petokraku(JNA) i kokardu(četnici). To su činjenice. Ni više ni manje. Nakon drugog svjetskog rata kao ‘useful idiotsi’ pogrdno su opisivani ugledni zapadni intelektualci koji su imali blagonakloni odnos prema Sovjetskom savezu i komunističkoj ideologiji. Osobno, ne mogu sa stopostotnom sigurnošću dokučiti jesu li hrvatski tzv. socijaldemokrati i njihovi intelektualni kerberi naši useful idiotsi(korisne budale) koji predano i besplatno rade u korist nove Velike Srbije, naravno kada se za to steknu uvjeti, ili su samo kronični ideološki zatočenici koncepta Titove Jugoslavije u kojoj komunisti bez Srba nisu mogli zamisliti svoju vladavinu u Hrvatskoj. Uostalom, ne tako davno, bivši premijer Zoran Milanović, kandidat, kako kažu, progresivne ljevice za novog predsjednika Hrvatske, na pitanje tko mu je bliži Tuđman ili Tito, odgovorio je: Tito.
Idemo opet s faktima. Staljin je drugi najveći zločinac u povijesti čovječanstva, odmah iza komunističkog druga iz Kine, Mao Tse Tunga koji je apsolutni prvak sa 60 milijuna žrtava. A Tito je od 1945. do 1980. godine likvidirao ‘samo’ ‘570.000 političkih protivnika. Tko to kaže? Bujanec?! Jednodušna je to reakcija zadrtih jugokomunističkih lunatika. Ali, ne, drugovi, to ne kaže Bujica, nego relevantni zapadni povjesničari. Ali zato bi drug Bernardić u 2019. uz pomoć ‘istoričara’ Klasića, Markovine, Jakovine i Goldsteina zamrznuo povijest od 1945 – do 1990. – neka do zadnjeg slova stoji onako kako to piše u diktatorovim udžbenicima…
I na kraju, ti samozvani napredni ljudi, socijaldemokrati, SDP, GLAS, HNS .. i cijela svita njihovih opet samozvanih liberalnoumnih novinara (imena im znate op.a) rado bi zakonski ili nezakonski, svim sredstvima, ovako ili onako, zavrnuli vratom Thompsonu, HOS-ovcima, Željki Markić, Ivici Marijačiću, zadrtim konzervativcima i svim združenim nacionalistima. A zapravo, ti zadrti slijepci ne vide kako su baš oni najveći , nepatvoreni – fašisti.
Nećemo imati slobodu govora dok god se borimo samo za slobodu istomišljenika, a pozdravljamo osuđivanje, zatvaranje i zastrašivanje naših političkih protivnika. To je jedna i jedina zastava liberalne Europe, ali narativ naših ljevičarskih batinaša je potpuno suprotan.
Evo, samo jedan primjer koji je dobro uočio jedan (pravi) liberal Mario Nakić : Prekršajni sud proglasio je krivim notornog Zorana Ercega što je na otvaranju spomenika Franje Tuđmana uzvikivao da je Tuđman zločinac. Dobio je 15 dana zatvora uz uvjet do godinu dana. Digla se kuka i motika: pas mater sucu, gdje je tu sloboda govora, gdje je sloboda izražavanja…Ali kad je nešto kasnije Kinez Yat Lung iz Imotskog deportiran iz Hrvatske zbog HOS-ove zastave i pjevanja ustaške pjesme u kafiću – mukajet. Boljševički umovi komesara istih novina s neskrivenom sladostrašću lupetali su otprilike u stilu: što je htio, to je i dobio. A što je drugi slučaj nego slobodno iskazivanje (drukčijeg) političkog stava?!
Ali sve je to mrakobijesna prošlost. Evo nas konačno u 2029. godini. Želite najprije dobru vijest? E, pa demograf Stjepan Šterc fulao je prognozu sto posto! I dalje nas ima 4 milijuna. Hm, doduše…Turizam sudjeluje u BDP-u s nevjerojatnih 30 posto, a i PDV iznosi toliko. Koalicijska vlada već je ranije građanima postavila ultimatum: ili potpuno liberaliziran uvoz radne snage( i migranata) ili više nema isplate mirovina. Ljudi, blagajna je bankrotirala!
I tako se Hrvatska, umjesto do Zemuna, 90 godina nakon uskrisenja NDH, nevoljko proširila sve do azijske Narodne Republike Bangladeš. Bivši SDP-ov ministar rada zaradio je velike novce jer je preko svoje agencije iz te napućene države na delti rijeka Ganges i Brahmaputre, dosad doveo desetine tisuća građevinara, kuhara, konobara… Ali nisu kod nas zapostavljeni ni Myanmar, Pakistan, Butan, Nigerija…Naših milijun out, njihovih milijun in i sve je Stjepane na broju- 4 milijuna.
E da, nema više ‘Škole za život’ već je sada malo vremešnija, ali ne manje drčna, vječna ministrica prosvjete u cijelu akademsku zajednicu direktivom uvela, već u tekstu spomenuti švedski koncept različitosti (mångfald), nakon čega su svi naši ‘milardovići’ doživjeli sudbinu ‘adamsona’, ukratko, dobili su pedalu.
Eto ,dragi moji, to su vam sve važnije vijesti iz 2029. Ako ništa drugo, bilo bi dobro da već sad upamtite- potpuno suprotno od od onog što tu piše- skojevskom mržnjom natopljeni slogan SDP- a s buduće hrvatske trobojnice: ‘Dosta je mržnje i nacionalizma’. Ne vjerujete mi? Ha, dobro, živi bili pa vidjeli.
*Dino Mikulandra bio je profesionalni je novinar, urednik i komentator u Slobodnoj Dalmaciji. U ratnoj 1993. godini bio je glavni urednik Slobodne Dalmacije, čime se osobito ponosi. Nakon 35 godina staža nedavno je otišao u mirovinu.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa