Don Miljenko Babaić, hrvatski branitelj i dragovoljac koji je punih pet godina proveo u ratu s puškom u ruci, vojni ratni kapelan Južnog bojišta, danas je župnik u Stonu.
Tijekom gostovanja u emisiji Bujica, odmah je na početku objasnio kako se 2003. godine, prilikom dolaska Svetog Oca Ivana Pavla II. u Dubrovniku sukobio s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem: – U vražjoj državi Jugoslaviji Mesić je bio jedan od zastupnika. Tražio je da se ljude na lijep način skrati za glavu, to je bilo prilikom izglasavanja Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku. Mesić je to tražio čak i za Miroslava Krležu! Kameleon se kasnije priključio Tuđmanu, a onda je s dijelom udbaša 1994, htio spriječiti Oluju i uništiti Hrvatsku državu. Taj čovjek postaje dva puta predsjednik države, ne ulazim u to tko ga je i zašto birao… Odmah 12 generala umirovljuje, progoni i sotonizira. Papa dolazi u Dubrovnik, a znao sam da na žalost, dolazi i ta sramota – Mesić. Znali su dobro da ću ga napasti i molili su me da ne reagiram. Trebao sam ga u parku čekati?! Nisam htio. Molio sam da mu svi fino okrenemo leđa, nisu na to pristali pa kad je došao, reagirao sam kako sam i najavio. Došao sam do njega s hrvatskom zastavom i on je prvo pomislio da sam ga došao pozdraviti. A onda je problijedio: rekao sam mu da je sramota Hrvatske i ubojica naše djece. Pokazao sam mu zastavu Hrvatske koju sramoti i koje nije bio dostojan. Smatram da je to bio pravi trenutak kad mu je trebalo reći da je na krivom mjestu, nije bio dostojan tog mjesta kao što nijie dostojan niti ljudi koji su svoje živote dali za našu Domovinu.
Na pitanje je li imao problema zbog sukoba s Mesićem, don Miljenko je odgovorio: – Problema je imao biskup Želimir Puljić. Mesić mu se požalio i zatražio da se mene kazni, biskup mu je rekao da su oni u komunizmu imali zatvore, a da ih on kao biskup nema. Napisao sam svoje očitovanje i objasnio da poznajem dvojicu koji su bili jako „ludi“ – Ivan Krstitelj koji je Herodu rekao što ga ide, a drugi je bio Isus Krist koji je Farizejima svašta izgovorio. Da nije dirao tadašnje vlasti, ne bi ga razapeli, ali on je ipak izabrao Božji put…
Don Miljenko je u komunizmu zbog „hrvatskog nacionalizma“ bio u zatvoru čak godinu i po’ – i to u Nišu, tijekom služenja vojnog roka: – Zatvorili su me zbog neprijateljske propagande. Pisao sam pjesme i govorio o potrebi stvaranja slobodne države Hrvatske, bez obzira kakva ona bila. Je li bila dobra NDH? O svemu možemo razgovarati, ona je bila kakva je bila, ali nakon ’45-te ja bih bio komunist da su komunisti stvorili komunističku državu Hrvatsku, a ne izručili ju Beogradu i zajedno s četnicima, izvršili genocid nad hrvatskim narodom.
Na pitanje kako to da je bio u ratu i kao svećenik nosio oružje, don Miljenko odgovorio: – JNA je imala vojarnu u uvali Saplunara, u mojoj župi u Maranovićima na Mljetu. Već se dogodio masakr u Borovu Selu, zločin u Ćelijama i drugdje… Držao sam vjeronauk i nisam se htio povući. Smatrao sam da činim grijeh, ako bih pustio da se izvrši genocid nad tom djecom o kojoj sam brinuo. Mogao sam sklopiti ruke i moliti, a oni neka ih kolju. Meni je tu trebala puška i bio sam s puškom, s braniteljima i branio našu djecu. Oni su napali Hrvatsku, a mi smo se branili. Bili bismo sretni da nismo imali takvu tragediju, ali smo sretni što smo stvorili Hrvatsku državu i što smo imali Franju Tuđmana. Nismo ni korak otišli da bi nekome nanijeli zlo, nismo nikoga mrzili niti napadali.
U Bujici je objavljen prilog novinarke Lorene Šafarić o sramotnom bojkotu minute šutnje za 12 hrvatskih redarstvenika u Hrvatskom državnom saboru. Tekst priloga prenosimo u cijelosti: U Hrvatskom državnom saboru danas – skandal nad skandalima! Zastupnici SDP-a, SDSS-a i HNS-a bojkotirali su minutu šutnje za 12 poginulih hrvatskih redarstvanika u Borovu selu! Pravaški zastupnik Pero Ćorić prozvao je jugoslavensku opoziciju predvođenu SDP-om, ogorčen zbog napada na Stiva Culeja, saborskog zastupnika HDZ-a i veterana Specijalne policije, čiji je brat Josip Culej 02. svibnja 1991. izmasakriran u Borovu selu. SDP-ovci i Pupovac negodovali su što je Culej povodom 25. obljetnice masakra u Saboru organizirao izložbu sa šokantnim materijalom koji svjedoči o srpskom ubojstvu 12 hrvatskih redarstvenika iz zasjede. Culej je za Bujicu spremno prokomentirao sramotno ponašanje ljevičara – bojkot izložbe, ali i minute šutnje: “Prolazili su pokraj fotografija izmasakriranih redarstvenika – kao da prolaze pokraj praznih zidova! To nisu moji kolege, to su ljudi koji mrze Hrvatsku! Nazivaju nas danas ustašama, isto kao što su ustašama nazivali i 12 hrvatskih redarstvenika oni koji su ih izmasakrirali!”
Don Miljenko Babaić isto je komentirao saborski bojkot: – Bože oslobodi, strašno, ali očekivano! Uopće me ne čudi što su bojkotirali minutu šutnje za 12 redarstvenika – pa to su učinili isti oni koji su 1990. napustili sabornicu, kada se glasovalo o nezavisnosti Hrvatske! Politički gledano, danas doživljamo da jedna jugoslavenska komunistička nakaza Stazić drži govore u Saboru. Pupovac koji ne može zakopčati košulju od velikosrpstva i hrvatskih kuna, vodi nekakve rasprave u Saboru. Je li moguće da u jednom Izraelu bude zastupnik u Knessetu bilo tko iz Hitlerove vlasti? Je li moguće da u američki Kongres bude ubačen itko povezan s Bin Ladenom?! U Hrvatskom saboru to je na žalost – moguće. Takvi su privilegirani… Srbe u Hrvatskoj predstavlja Pupovac i oni koji su pucali na nju, umjesto da ih predstavljaju moji prijatelji, suborci Srbi koji su se zajedno s hrvatskim braniteljima, borili protiv okupacije…
Cijeli emisiju možete pogledati ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa