Povodom rješenja Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj U-I-60/1991 od 21. veljače 2017.
Kao doprinos poštivanju života svih ljudi, sve od trenutka začeća pa nadalje, želim reći da sam bio uključen u izradu prijedloga teksta članka 21. Hrvatskoga ustava iz 1990., da bi u njemu pisalo da svako ljudsko biće ima pravo na život već od trenutka začeća. Bilo je to izričito očekivanje i uzoritoga gospodina, sada Sluge Božjega, Franje Kuharića.
U to vrijeme, HDZ je odlučivao što će u Ustavu pisati, jer je imao takvu većinu u Hrvatskom saboru.
Iako nisam nikada bio članom niti jedne stranke, tada se me bili pozvali održati predavanje na Klubu zastupnika HDZ-a. Između ostaloga sam rekao da Hrvatsku čine ne samo teritorij i granice, nego i ljudi: kako oni rođeni, tako i oni koji se još nisu rodili. Podigao sam plastični model nerođena djeteta i uskliknuo: „I ovo je Hrvatska!“.
Nato su se zastupnici ustali i dugo pljeskali.
U zapisnik su zabilježili odluku da će u Ustavu pisati da svako ljudsko biće ima pravo na život već od trenutka začeća.
Čini mi se da je to bilo dva dana prije proglašenja Ustava, kada je Klub zastupnika HDZ-a imao još jednu, posljednju sjednicu prije proglašenja Ustava, u dvorani Privredne banke.
Dobili su nešto drugačiji tekst članka 21., nego što su odlučili. Pisalo je samo: „Svako ljudsko biće ima pravo na život“.
Zastupnici su počeli izlaziti za govornicu prosvjedujući zašto nije napisano onako kako su zaključili prije koji dan, da će pisati i ono „već od trenutka začeća“.
Čak se sjećam imena nekih zastupnika koji su u tom smislu govorili, poput gospodina Jankovića iz Slavonskoga Broda i gospođe Marije Bajt iz Požege.
A tada je s lijeve strane dvorane, do mikrofona koji je bio u sredini, prošao pokojni dr. Frane Golem. Rekao da je on liječnik, da zna da život čovjeka počinje u trenutku začeća, pa kada se kaže da svako ljudsko biće ima pravo na život, to onda znači već od trenutka začeća.
Očito je da je prvi Hrvatski ustav sa sadašnjim člankom 21. izglasan samo zato što su zastupnici vjerovali da to podrazumijeva da svako ljudsko biće ima pravo na život već od trenutka začeća.
Biološka je, tj. materijalna činjenica da je već u trenutku začeća riječ o živom biću. Da nije živo, ne bi se dalje moglo niti razvijati. To biće nije životinjsko, nego ljudsko biće. Zna se da je ljudsko po genskoj strukturi i podrijetlu roditelja. Ovo ne mogu zanemariti niti oni koji kažu da ne vjeruju u dragoga Boga ili koji ne vjeruju da čovjek uz tijelo ima i neumrlu dušu.
Čak i s materijalne strane, od golema svemira, najdragocjenije stvorenje u najmanjoj količini materije je tek začeti čovjek. Kod začeća mu je tijelo veličine otprilike 0,15 mm i težine 0,004 mg. Prema izračunu prof. dr. Davora Pavune, tada sadrži 1014 atoma, dok tijelo odrasla čovjeka, visine 175 cm, 1028 atoma, a čitav do sada poznati svemir, sadržava samo 1083 atoma.
Što bi narod rekao kada bi se pojavio netko koji bi rekao da mu pjev slavuja ide na živce, pa počeo uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli? Svi bi rekli da je poremećen. Jako bi ga se kaznilo, jer su kod nas zakonom zaštićeni životi stotina životinja još dok se ne izlegu ili ne okote!
Ne može nas nitko uvjeriti da je nerođeno dijete, bez obzira kakvo bilo, manje vrijedno od životinje koja se još nije izlegla ili okotila!
U posljednje vrijeme, tehnologija ubijanja se toliko proširila da se najveći broj ubojstava ljudi prije poroda ne događa nakon izostanka menstruacije postupcima na koje ljudi obično pomisle kada čuju riječ „abortus“, nego nakon začeća, prije nego što se uspiju usaditi u maternicu. Prema mojoj procjeni, nakon donošenja prvog Hrvatskoga ustava pa do danas, broj ubojstava ove djece, koja se još nisu usadila u maternicu, koje nije pobrojala niti državna statistika, veći je nego što je u čitavoj povijesti čovječanstva izginulo ljudi na ovim prostorima u svim ratovima zajedno. Sve se ovo dogodilo a da netko na to nije niti okom trepnuo. Mnogi su to činili niti ne znajući što su učinili. Naime, uz sve vrste spirala, tzv. „kontracepcijskih“ tableta, hormonskih flastera, postkoitalnih hormona i antihormona i implantata koje je industrija smrti izmislila protiv rađanja, ipak često dođe do začeća, ali ta sredstva automatski ubijaju dijete sprječavanjem njegovog usađivanja u maternicu, pa niti ne bude izostanka menstruacije. Masovno ubijaju i djecu začetu u epruveti. Čak i oni koji se bave takvim grijesima priznaju u člancima koje pišu da se rodi manje od 5 % tako začete djece. A ne smije se ubijati niti onu najmanju, tek začetu djecu. I na njih se odnose Isusove riječi: „Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40).
Hrvatski narod i brojni drugi europski narodi došli su pred ponor biološkoga iščeznuća uglavnom zbog nepoštivanja Boga, ljudskoga života, braka, Božjeg dara plodnosti i dostojanstva začeća, a i zbog neplodnosti uzrokovane zarazama koje se prenose i preko grješnoga sredstva prezervativa.
Dođe mi da zaplačem kada vidim i hladnoću srca nekih koji si uzimaju ulogu Poncija Pilata, ili rulje koja pred njim vikaše: „Raspni, raspni ga!“ (Lk 23,21). Molit ćemo se i postiti za pokajanje i obraćenje grješnika. Do kada će još dragi Bog biti strpljiv, mi to ne znamo.
Poštujmo Boga – Stvoritelja i Njegovu zamisao o čovjeku i braku! Poštujmo dostojanstvo koje Bog nudi supružnicima da zajedno s Njime sudjeluju u stvaranju novih ljudi, od kojih će možda dolaziti novi potomci sve do konca svijeta! Poštujmo povezanost seksualnosti s brakom kojega blagoslovi dragi Bog i koji je zacijeli život, te specifičnoga bračnoga odnosa sa začećem, pa ćemo lako shvatiti da se ne smije sudjelovati u predbračnom i izvanbračnom seksualnom životu, kao niti u grijesima kontracepcije, sterilizacije, umjetnih oplodnji i ubijanja.
Osnovu kršćanstva čine ljubav prema Bogu, bližnjemu i samomu sebi. Što bi ostalo od kršćanstva kada bi se kršćani odrekli pružanja ljubavi prema bližnjima spašavanjem njihovih ugroženih života, pa i preko odgovarajućih državnih zakona? To znači da dok god bude kršćana, biti će i zahtijeva da se kroz Ustav, državne zakone i na druge načine poštuje živote svakoga ljudskoga bića, sve od začeća pa nadalje.
Antun Lisec, dr. med.
Tekst se nastavlja ispod oglasa