Dr. Željka Markić, predsjednica Udruge U ime obitelji, komentirala je izjavu Borisa Miloševića (SDSS) kako je pozdrav “Za dom spremni – nedvojbeno ustaški pozdrav”.
Njezinu objavu u nastavku prenosimo u cijelosti.
“Zašto 2021. moramo opet slušati Miloševićeve laži o HOS-u i HV-u?
Ako je “za dom spremni” u znakovlju jedinica HOS-a – ustaški pozdrav, a ne pozdrav kojim su hrvatski branitelji 1991. izražavali svoje rodoljublje i spremnost da umru braneći svoj dom od velikosrpske agresije – onda su oni koji su ga nosili bili ustaše, a ne hrvatski branitelji i hrabri rodoljubi.
Ako je “za dom spremni” u znakovlju jedinica HOS-a, ustaški pozdrav, onda je Žarko Manjkas Crvenkapa – koji je 1991. dao život da bi civile proveo kroz minsko polje iz Bogdanovaca, spašavajući ih od četnika i njihovih suradnika poput Stanimirovića, osnivača SDSS-a – HDZ-ovog koalicijskog partnera – bio ustaša, a ne junak, hrabar mladić koji je u dobi od 24 godine iz Dubrave otišao svoj dom u Zagrebu braniti u Vukovar. Jer, kad su njegovi ostaci prošle godine iskopani iz masovne grobnice – jedini cijeli dio njegove uniforme – bilo je znakovlje HOS-a, s natpisom “za dom spremni”.
Ako je “za dom spremni” u znakovlju jedinica HOS-a – ustaški pozdrav, onda je HTV godinama “puštala” ustašku pjesmu – Čavoglave – a ne hrvatsku ratnu budnicu koja je u najtežim godinama rata, dok je velikosrpska vojska palila i ubijala Hrvatskom – hrabrila hrvatske branitelje i cijeli narod da ustraju u borbi za svoj dom i svoja prava.
Ako je “za dom spremni” u znakovlju jedinica HOS-a, sastavnog dijela HV-a – 1991. bio pozdrav totalitarnog režima koji je bio na vlasti u Hrvatskoj 4 godine, od 1941.-1945., onda se Hrvatska vojska i hrvatski narod 90-tih, u ratu koji je nametnula Srbija, nisu borili za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, već za ponovno uspostavljanje ustaškog režima.
A, ovo već zvuči poznato, zar ne? Ovu smo laž često slušali iz usta jednog drugog Miloševića. I to nam je cijeli rat, sve do danas ponavljala velikosrpska propaganda zajedno s Miloševićevim ubojicama, silovateljima, paliteljima, mučiteljima i lopovima – da nisu došli osvojiti zemlju koja nije njihova – već da su “došli u Hrvatsku da brane srpski narod od ustaša”…
Ne znam za vas, ali ja vam mogu reći za sebe. Ja sam ’91. bila zahvalna za svakog HOS-ovca kojeg bih srela na ratištima s kojih sam izvještavala. Znala sam da će “ti dečki” mene i sve nas braniti do zadnje kapi krvi. Tijekom opsade Vukovara, oni su bili moji i naši junaci koji su braneći neobranjivo kupovali vrijeme za obranu ostatka Hrvatske. Njih su 1991. umjesto mene (nas) mučili, ubijali, njihova su tijela bacali u masovne grobnice – zato što pripadaju istom narodu kao i ja i zato što žele iste stvari kao i ja – slobodu, ljudska prava, jednakost… Sve ono čega nije bilo ni u Jugoslaviji, ni u Miloševićevoj Velikoj Srbiji u nastajanju. Njih više od sedam stotina (700) ubijeno je zato što su branili Hrvatsku.
Oni nisu bili “ustaše”, već hrvatski branitelji. Njihovo znakovlje nije bilo “ustaško”, već hrvatsko, domoljubno, slobodarsko. Ako se oni 1991. nisu povlačili pred Miloševićem iz Beograda zbog vas i zbog mene, zbog vašeg i mog prava da napokon budemo slobodni ljudi u slobodnoj zemlji, onda se ni ja 2021. neću povući niti pred Miloševićem iz Zagreba, niti pred Plenkovićem iz Bruxellesa niti pred Milanovićem iz podruma u Slovenskoj. Zbog prava njih, HOS-ovaca i njihovih obitelji – da ih se pamti onakvima kakvi su doista bili – heroji i domoljubi. Na ponos svom narodu.” – poručila je dr. Željka Markić.