Nakon što je prije par tjedana pušten u javnu raspravu nacrt prijedloga novog Obiteljskog zakona – napali su ga gotovo svi hrvatski mediji. Uglavnom zbog činjenice da donosi definiciju obitelji kao zajednice mame, tate i djece.
Ova neutemeljena hajka samo je znak da se ‘ispod žita’ valja nešto drugo.
Nakon što je tek krenuo u javnu raspravu, prijedlog Obiteljskog zakona vlada je isti dan povukla u doradu. Ne baš odmah, već nakon što se prijeteći oglasio lijevi establišment – SDP, HNS, LGBT lobiji, feministice, uz pomoć nekoliko emocionalnih pisama uznemirenih građana – kojima ne zamjeram ništa, njima i nama, mediji manipuliraju svakodnevno. Pametnome jasan znak da je tema izuzetno važna i zaslužuje da se odvoji malo vremena, promisli i donese informiranu prosudbu.
Dakle, zapitajmo se zašto je premijer Plenković, koji je ovlastio ministricu obitelji za pripremu nacrta prijedloga Obiteljskog zakona, po cijenu sramoćenja ministrice koju je sam imenovao – povukao prijedlog zakona svoje vlade nakon jednodnevnog napada medija? Zapitajmo se zašto javnost nije imala priliku čuti niti jednog od sedam profesora obiteljskog prava sa pravnih fakulteta u Rijeci, Splitu i Zagrebu – zašto oni misle da je važno definirati obitelj? Zar zaista nije bilo vremena za rasprave u TV i radio emisijama, za razgovor sa stručnjacima iz područja prava, socijalne skrbi i drugih područja?
Pojedinci se bune – zašto je uopće potrebna definicija obitelji. A zašto ne? Zašto su djeca u definiciji obitelji? A zašto ne? Radi se o Obiteljskom zakonu – zar nije logično da zakon definira na koga se odnosi? Predlagatelji su jasno rekli da je definicija data za potrebe tumačenja samog Obiteljskog zakona, ne ulazeći u druge zakone ili društvene rasprave što netko smatra svojom obitelji u emocionalnom ili nekom drugom smislu.
U 1. razredu osnovne škole djeca uče da imamo užu i širu obitelj te da užu obitelj čine mama, tata i djeca. Naravno, imamo i druge članove obitelji, što ih je više, to je bolje – djedovi i bake, ujaci i ujne, stričevi i strine te ostali članovi. I o tome govori ovaj zakon.
Obiteljski zakon ne govori o bračnim parovima, partnerima, kućanstvima u kojima su i kućni ljubimci ‘dio obitelji’. Prava i odnosi u tim su zajednicama regulirani drugim zakonima. Obiteljski zakon govori o temeljnoj jedinici našeg društva – obitelji – koja je posebno zaštićena Ustavom te o kojoj moramo posebno brinuti baš sada kada smo svjedoci demografskog propadanja i iseljavanja cijelih obitelji, posebice mladih ljudi.
Ustav RH jasno kaže: „Članak 61. Obitelj je pod osobitom zaštitom države. Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.“ Pojam obitelji se u Ustavu razlikuje od pojma braka i izvanbračne zajednice. Svi pravni odnosi među njima uređuju se posebnim zakonima jer su i njihove definicije različite. Dakle, definicija obitelji iz Obiteljskog zakona proizlazi iz našeg Ustava. Zašto je zakon onda povučen radi definicije obitelji?
Oduvijek su društva definirala obitelj kao temeljnu jedinicu društva, jer se u obitelji rađaju i odgajaju djeca, sljedeći naraštaj ljudi koji onda preuzimaju vođenje društva, naroda i države na sebe. Ukoliko definiramo obitelj ili različite ‘pojavnosti obitelji’ drugačije od ove temeljne definicije dolazi do nereda i kolapsa društva. I to je to. Sa žalošću možemo ustanoviti da je obitelj možda sve slabija, da se dio brakova, koji su temelj obitelji razilazi, no to sigurno ne vodi niti dobrobiti djece niti društva. S tim će se složiti većina samohranih roditelja koji uz velike žrtve podižu svoju djecu uz, na žalost jako često, kontinuiranu prisutnost drugog roditelja u životu svakog djeteta. To ne vidimo samo u Hrvatskoj, već i u većini zapadnih država.
Ja sam udovica s dvoje djece. Jesmo li mi obitelj, iako nam nedostaje jedan član, moj suprug i otac moje djece? Naravno, kao što obitelji nastavljaju biti obitelji kada im umre bilo koji član, roditelj ili dijete. Jesu li moji roditelji moja obitelj? Da, oni su članovi moje šire obitelji, jer moja djeca i ja sada činimo našu užu obitelj. Moj brat ima svoju obitelj. Kada se ljudi rastave, iako supružnici nisu u braku roditelji ipak ostaju dio obitelji svog djeteta, bez obzira s kime dijete živi. O tome govori ovaj zakon.
Zašto je zakon povučen, iako je time prekršena procedura donošenja zakona u Hrvatskoj (toliko o važnosti pravne države za premijera koji je pravnik) – moramo pitati premijera Plenkovića. Nama ostalima treba što prije dobar Obiteljski zakon koji će biti napravljen za maksimalnu dobrobit djece i obitelji te učinkovite državne i sve druge službe koje će taj zakon provoditi.
I budimo iskreni – nazovite to i stereotipom ako želite (pozitivnim) – vidimo li na ulici zajedno muškarca i ženu, ne razmišljamo o obitelji. Vidimo li mamu, tatu i djecu – pomislimo – kako je lijepa ova obitelj!