Dr. sc. Budimir za Narod.hr: ‘Izbijanjem afere korupcija se već dogodila, a borba protiv nje trebala bi se temeljiti na prevenciji’

Foto: Narod.hr

Slučaj u kojem je uhićena bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac koju se sumnjiči za niz koruptivnih radnji, a među njima je za sada najveći slučaj afera vjetroelektrane, investicija teška 1,8 milijardi kuna, primjer je nezakonitog pogodovanja i zloupotrebe položaja, a ističe se i sumnja za utjecanje na izmjenu Uredbi Ministarstva kako bi se određenim poduzetnicima omogućio zakup zemljišta. To je samo jedan od primjera korupcijskih modela. O ovom slučaju i korupciji u Hrvatskoj za Narod.hr je govorila  dr.sc. Davorka Budimir, politologinja, autorica knjiga Politička elita u Hrvatskoj 1990.-2000 (2017) i Politička elita u Hrvatskoj 1986.-1990 (2018) i predsjednica Transparency International Hrvatska.

> Poučak Rimac: Kako se obogatiti na poljoprivrednim poticajima? Uz jaku političku vezu!

> Poučak SDP-ovca Jakovine: Kako iskoristiti položaj ministra za pogodovanje pojedinim tvrtkama na štetu poljoprivrednika? 

Narod.hr: Osim aktualnog modela iz afere vjetroelektrane možete li se prisjetiti još nekih korupcijskih modela koji su već viđeni u Hrvatskoj? Kako to komentirate?

Dr. sc. Davorka Budimir: Možda je ovaj slučaj afere s vjetroelektranama uoči parlamentarnih izbora za 10. saziv Hrvatskog sabora prilika da uočimo trendove koji se odnose na netransparentnost i korupciju u hrvatskom upravljačkom sustavu. U proteklih trideset godina hrvatske samostalnosti proživjeli smo mnoge korupcijske afere koje su započele s privatizacijom društvenog vlasništva, te prodaje brojnih socijalističkih tvrtki, rasprodaje prirodnih resursa, izvora pitke vode, hrvatske obale i otoka i sl. Niti jednoj aferi ne treba davati dodatni publicitet već ju je potrebno istražiti, dokazati korupciju i kazniti svakog onoga koji je u njoj sudjelovao u pravovremenom i poštenom sudskom postupku.

Korupcijski skandali su posljedica lošeg, neučinkovitog i nepravednog sustava koji omogućava da se ozakoni i pravno regulira korupcija. To znači da su moguće intervencije u zakonodavni okvir od strane raznih veto igrača koji lobističkim postupcima mijenjaju zakone i prilagođavaju ih svojim pojedinačnim interesima.

Korupcija je situacija u kojoj se svjesno i namjerno narušava princip nepristranosti pri odlučivanju u cilju prisvajanja osobne koristi i ona može imati nekoliko oblika. Prvi je korupcija bez krađe, kada se pogoduje bržoj primjeni postojećih propisa. Drugi oblik je korupcija uz krađu kada se izigravaju i krše postojeći propisi. Treći oblik je najopasniji, a to je korupcija koja rezultira promjenom propisa u korist koruptora kako bi mu se pogodovalo. Za takav oblik korupcije potrebni su sistemsko institucionalni preduvjeti kojima se omogućava korupcija u okviru državnih institucija kroz trgovanje utjecajem i izvlačenje koristi. Tako se javni resursi pretvaraju u plijen pojedinaca (koji su najčešće na pozicije došli negativnom selekcijom kroz političke stranke), a što rezultira lošim upravljanjem i profitiranjem.

Izbijanjem afere korupcija se već dogodila i tada se nalazimo u sferi represije i saniranja šteta, a borba protiv korupcije trebala bi se temeljiti na prevenciji odnosno pronalasku koruptivnih rizika i njihovom onemogućavanju kroz sustav.

Narod.hr: Prisjetimo se konkretnog slučaja bivšeg SDP-ovca, nekadašnjeg ministra poljoprivrede u Vladi Zorana Milanovića, Tihomira Jakovine, koji je 2016. došao u središte pozornosti  kada je Europska komisija blokirala poticaje zbog sumnje da se radilo o mogućem pogodovanju i nepravilnostima tijekom njegovog mandata. Državno odvjetništvo RH do danas se nije oglasilo. Kako je to moguće?

Dr. sc. Davorka Budimir: Hrvatsko društvo ima sve sistemsko institucionalne preduvjete koji pogoduju korupciji, a posljedica su nedovršenih procesa izgradnje modernog, razvijenog i poštenog sustava koji će jasno postaviti pravila igre i u području gospodarstva i poduzetništva, ali i u tzv. javnim poslovima. Iz socijalističkog sustava nismo došli u tržišno gospodarstvo, već smo se putem izgubili u nekom obliku „divljeg kapitalizma“. To je ono što kao građani moramo zamjeriti svim pojedincima koji su bili u poziciji donošenja političkih odluka koje su postale obvezujuće za sve nas. Žalosno je da su tu rijetku priliku koju su imali iskoristili tako da su se donosili zakonski propisi koje je politička elita prilagođavala sama sebi i svojim potrebama. Sva neovisna preventivna tijela u borbi protiv korupcije formirana su uz dogovor političkih aktera tj. u kadrovskim križaljkama kriterij profesionalnosti, znanja i stručnosti bio je beznačajan, u odnosu na kadroviranje po kriteriju podobnosti. Tako niti jedno preventivno tijelo nije neovisno iako su formalno zadovoljeni postupci javnog natječaja za pojedine pozicije.

Kadroviranjem po političkoj podobnosti zarobili smo institucije koje bi morale biti trajna „sidra“ demokratskog sustava, te smo dobili nestabilne institucije i u njima stabilne pojedince koji vješto cirkuliraju na političkim pozicijama koje im osiguravaju obnašanje vlasti i svu moć i privilegije koje iz te pozicije proizlaze.

Narod.hr: Kakav je odnos prema medijima, institucijama i pojedincima koji razotkrivaju takve slučajeve?

Dr. sc. Davorka Budimir: Istraživanja pokazuju da imamo dobro organizirane skrivene mreže moći u mnogim područjima koje vješto zlorabe zakonodavne ovlasti, manjkavosti u području kontrole i nadzora, te pravosudni sustav koji dugotrajnim postupcima kompromitira stvarnu borbu protiv korupcije. Zbog situacije u medijima i sve većeg utjecaja društvenim mreža, a posebno činjenice da kao građani ne znamo tko su stvarni vlasnici medija više nismo sigurni da li su informacije koje dolaze u javnost posljedica raznih političkih ucjena i obračuna, pritisaka ili širenja nesigurnosti i straha. Činjenica je da svaki pojedinac ili grupa koji pokušavaju ukazati na netransparentnost ili korupciju postaju marginalizirani i egzistencijalno nesigurni, te izloženi pritisku javnosti.

Narod.hr: Što se može učiniti, a u Hrvatskoj se ne čini, kako bi se spriječila korupcija?

Dr. sc. Davorka Budimir: Borba protiv korupcije je borba za otklanjanje sistemskih kočnica koje onemogućavaju da svaki pojedinac može pošteno živjeti od vlastitog rada, sposobnosti i zalaganja u Hrvatskoj. Svi građani koji su u proteklom razdoblju napustili Hrvatsku otišli su u države koje imaju sigurnost i red. Toga u ovom trenutku u Hrvatskoj nema, jer nismo izgradili sustav pravila kojih ćemo se pridržavati i koja će vrijediti jednako za sve u svakoj situaciji.

Stanje kontroliranog kaosa stvara dojam da jedino što u ovom trenutku u Hrvatskoj funkcionira je korupcija. Korupcija je otporna na sve promjene političkih aktera posebno u predizborno vrijeme. Izborna obećanja i pozivanje na borbu protiv korupcije koristi se samo kako bi se osvojila politička vlast, a po njenom osvajanju izgubi se politička volja da se promjene stvarno i dogode. Konkretno samo jednom odlukom kojom bi se povezali ugovori javne nabave i računi za izvršene usluge ili nabavljenu robu po tom istom ugovoru pokazali bi da li je postojao nesrazmjer i koruptivni rizik između ugovorenih i konzumiranih usluga. Ako je bilo moguće uvesti fiskalizaciju na tržnice i za najmanje iznose na prodajnim mjestima sustavom fiskalizacije, na isti je način moguće fiskalizirati ugovore i fakture koji se financiraju iz javnog novca.

Takve je promjene teško očekivati uz postojeći izborni sustav i način na koji popunjavamo političke pozicije nakon osvajanja vlasti u izbornom procesu. Isto tako nije nemoguće vjerovati da će lideri političkih stranaka koji pretendiraju na sudjelovanje u vlasti, i kroz obnašanje dužnosti, ali i kroz oporbu, postati svjesni uloge koju imaju u smanjivanju demokratskih deficita kojima svakodnevno svjedočimo.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr