U životu svakog civiliziranog naroda postoje dokumenti koji razdvajaju razdoblja. Nakon njihove objave i usvajanja, prekida se sa starim i počinje s novim, drukčijim. Mijenja se društvena paradigma. Na primjer, u Engleskoj je među mnogim takvim dokumentima poznat Akt supremacije (1534./1559.) prema kojem je engleski kralj postao jedini vrhovni poglavar Engleske Crkve, čime je došlo do potpunog odvajanja od Rima i širom su otvorena vrata jačanju protestantizma. U Americi je pak poznata Deklaracija o nezavisnosti iz 1776. godine, kojom su se tadašnje američke države odcijepile od Velike Britanije. Za građane Hrvatske, dokument-međaš je svakako Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske iz 1991. godine, čime je pokrenut postupak razdruživanja sa SFRJ.
Poput Violete
Ali postoje i deklaracije nakon kojih se ništa ne mijenja i koje ništa ne znače. One u biti ne predstavljaju nikakvu ni ničiju volju. Bezvrijedne su. Jedna od takvih servirana nam je početkom ovog tjedna iz radionice SDP-a. Kako bi opravdali svoje postojanje na sceni i odglumili nekakav rad, uz pomoć nekoliko svojih priljepaka narodu su svečano objavili Deklaraciju o borbi protiv korupcije! Da se podjetimo: radi se o stranci čiji su članovi zbrisali iz sabornice u trenutku donošenja jedne od najvažnijih deklaracija moderne hrvatske države – gore spomenute Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Najnovija deklaracija tog titoističkog društva za građane Hrvatske manje je važna od deklaracije na Violeta toaletnom papiru. Osobno me više zanima podatak o masi jedne role tog papira nego akcijski planovi Bernardića, Beljaka i ekipe. Ali usprkos beznačajnosti njihovog najnovijeg akta, valja se na njega osvrnuti i to zbog drske prijetvornosti tog društva koje se pored ukupne povijesti svojeg djelovanja usuđuje dodatno vrijeđati inteligenciju građana. Također, ovaj politički otužan čin dodatno razotkriva jad i bijedu hrvatske političke zbilje u kojoj se krupni i sitni lopovi desetljećima međusobno optužuju, a jedina razlika među njima je u tome što je netko ukrao više, a netko manje; netko je „sa stilom“ sebi priskrbio desetke milijuna eura, a netko je kokošarenjem skupljao mrvice sa stola.
Tuđman – otac korupcije u Hrvata?
Nakon potpisivanja te smiješne deklaracije, čelnik HSS-a Krešo Beljak dao nam je kratak tečaj „rodoslovlja“ korupcijske hobotnice u Hrvata. Kaže Beljak da je dr. Tuđman otac te zvijeri dugih krakova, Šeksa je proglasio kumom, a djeca te krakate hobotnice da su Ivo Sanader, Andrej Plenković i Kolinda. Tu je stao. Sve u svemu, po izjavama članova najnovije hrvatske montipajtonovske “antikorupcijske” koalicije, mogli bi zaključiti da je Tuđman uveo korupciju u Hrvatsku, odnosno da u Jugoslaviji nije bilo te pojave ili da je nije bilo ni približno onoliko koliko je ima danas u RH? A zašto je onda njihov idol, Drug Tito, na sjednici Predsjedništva SKJ-u, održanoj u travnju 1971. godine, iskazao zabrinutost zbog korupcije koja je po njemu uzimala sve više maha. Pričao je Tito u svojem stilu svašta u vezi s rješavanjem rastućeg problema, ali jasno je da je korupciju smatrao masovnom pojavom u Jugoslaviji.
U stvari, korupciju smo naučili od Beograda
Suvremeni hrvatski titoisti izgleda nisu dovoljno upoznati sa stanjem u državi koju su voljeli pa na svako lupetanje jugonostalgične ekipe (koju je korupcija stvorila i odgojila), treba samo uzvratiti činjenicama i to onima iz svijeta znanosti. Znači, obrise ozbiljnog društvenog problema korupcija u Hrvatskoj počinje pokazivati nakon 1918. godine, napuštanjem kulturno-civilizacijskog kruga srednje Europe i ulaskom u posve drukčiji krug kojeg je klasik naše sociologije, Josip Županov, nazvao balkanskim krugom. Bila je to paradigmatska promjena javne administracije: napuštanje Weberovog modela racionalne birokracije (koji je obilježavao Austro-Ugarsku) i njegova zamjena istočnim modelom u kojem je država privatna imovina vladara, odnosno političara koji su prigrabili vlast u državi.
Balkanska administracija koju u bitnome obilježava korupcija, u Hrvatskoj se razvijala postupno od 1918. do 1945. godine. Poslije II. svjetskog rata nastavila je ubrzani razvoj da bi od 1990-tih do danas, u izmijenjenim okolnostima dosegla nove vrhove. Za najnoviji zamah korupcije, dijelom je sigurno zaslužan i dr. Tuđman, ponajprije zato jer je dopustio korumpiranoj i nesposobnoj „komunističko-pseudomenadžerskoj“ klasi iz bivše države da s pridruženim parazitima na kriminalan način privatizira društvenu imovinu i kasnije je uglavnom upropasti. Ali SDP-ovci su u svemu tome svojim dojučerašnjim stranačkim kolegama i prijateljima držali ljestve pa su najmanje pozvani pričati o privatizacijskoj pljački i korupciji. Uostalom, dva puta su obnašali državnu vlast u RH i u oba slučaja jasno su pokazali svoju nespremnost za borbu protiv korupcije. Znamo i zašto.
Tko je kriv?
I upravo zbog te korupcijske sinergije koju uspješno njeguju HDZ i SDP, naše društveno okruženje još i danas ima sve bitne karakteristike zemalja Južne Amerike i Afrike – razlika je tek u stupnju prikrivenosti, vještini glume. Kao i na tim dekoloniziranim područjima, tako i u Hrvatskoj, odnosi lojalnosti i ovisnosti preplavljuju sustav političkog odlučivanja, cijelu državnu upravu i velik dio gospodarstva koje često i na razinama malog poduzetništva ovisi o politici. Javni službenici nagrađuju se za osobne usluge, poslušnost; odlični su i dodatno nagrađeni ako nekritički prihvaćaju sve odluke odozgo. Siromaštvo i egzistencijalna nesigurnost dodatno pospješuje korupciju jer su ljudi prisiljeni, ucijenjeni na klijentelistički odnos. Oni uglavnom nemaju načina da drugim putem dođu do prihoda pa spuste glavu i sa sve manje osobnog integriteta kreću dalje u život. To je realnost koju su stvorili oni koji nam se po tko zna koji put žele prikazati kao borci protiv korupcije.
Činjenica je da danas imamo društvo koje samo sebe održava korupcijom. Korupcija je gotovo pa normaliziran način života. Za takvo stanje krivi su mnogi i ono nema jednog, nego mnogo očeva i kumova i svi se nalaze u Grupi HDZSDP.
Bernardiću – bolje šutite o korupciji
Nije da se i u ovakvim okolnostima društvo ne može promijeniti. Može. Stvar je u tome što te promjene sigurno neće donijeti nitko iz HDZSDP-a. Imali su oni dovoljno vremena za antikorupcijske borbe od kojih je svaka mogla pridonijeti izvlačenju društva iz balkanskog gliba. Umjesto akcije, oni su nam isporučili nova tijela javne vlasti, nove uprave, ravnateljstva, povjerenstva, hiperprodukciju etičkih kodeksa, zakona i svega što je neupućenima moglo ostaviti dojam borbe protiv korupcije. Ali svatko zna da bez pravog čovjeka cijeli taj aparat ne vrijedi ništa. Rješenje nikada nije u bujanju administracije. To u pravilu stvara nove probleme.
Umjesto Bernardić/Milanović-Plenković načina, potrebno je na prava mjesta dovesti nekoliko desetaka neovisnih profesionalaca koji unutar postojećih propisa mogu napraviti red u državi u roku od nekoliko godina. Ali kao što to nisu učinili prije, HDZSDP neće to učiniti ni u budućnosti. Oni su uzrok lošeg stanja u državi i ta grupacija neće donijeti promjene nabolje. Oni to jednostavno ne mogu. To je datost.
Preko dvadeset godina u državnim organizacijama borim se s korumpiranim mediokritetima. Mnogo puta sam kriminalne radnje dokumentirano izložio visokopozicioniranim HDZSDP-ovcima (koji su bili članovi nadzornog odbora ili skupštine društva). Više puta sam ciljano o tome obavijestio i sve visokopozicionirane HDZSDP-ovce iz raznih vlada. Nakon svake moje zakonite i savjesne reakcije na kriminalne radnje kao “nagradu” dobio sam daljnje maltretiranje na radnom mjestu, ali i u privatnom životu. Za to vrijeme, akteri korupcijskih afera mirno su nastavili svoj put prema gore. To čine i danas.
U tijelu javne vlasti u kojem radim već preko 15 godina korupcija je također uobičajena praksa. SDP- ov župan je prije nekoliko godina dva puta zaredom protuzakonito zaposlio pročelnika i nikom ništa! Nema zloporabe položaja, nema trgovanja utjecajem – nema korupcije. Idemo dalje, rekao bi Sanader. A bilo bi super da je to jedini korupcijski grijeh esdepeovog čelnika i da je on jedini esdepeov pipak na dugačkim krakovima hrvatske korupcijske hobotnice. Ali nije. O tome u vrhu SDP- a znaju sve, ali ih ne boli jer su dio istog tijela. I zato Bernardiću, radi elementarne pristojnosti prema svima koje vaš aparat i danas maltretira zbog poštenog rada – šutite o korupciji. I ne brinite, velika je vjerojatnost da ćete svi vi iz “državotvorne” grupe još neko vrijeme ugodno živjeti od plodova minulog rada.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
