Ovih dana zahuktava se raspad SDP-a čija je snaga u Saboru iz dana u dan sve manja. Ljudi u zadnji čas napuštaju brod koji tone pa tako pojedini dojučerašnji esdepeovci socijaldemokraciju 21. stoljeća prepoznaju u klubu Milana Bandića koji 365 dana u godini dokazuje svoj nadnaravni talent u održavanju na vlasti. Nije ideološka bliskost, nego upravo dokazana održivost MB-a na vlasti ono što bivše „socijaldemokrate“ privlači u njegov klub. Dodatni šarm klubu MB365 prebjezi osjećaju i u jasnoj potpori Plenkovića. Brdo optužnica na Bandićevim leđima prebjezima ništa ne znači jer oni navodno vjeruju u njegovu nevinost, a u što vjeruju stručnjaci koji podižu optužnice – koga briga – znaju esdepeovci jako dobro kako se i zašto u Hrvatskoj podižu optužnice, kao što znaju kako se i zašto odbacuju.
Oni koji napuštaju stranku u kojoj su izgradili karijeru i svoj neprepoznatljiv (ali isplativ) politički identitet, kažu da je SDP politički bankrotirao, da stranački kolege na vrlo ružan način ogovaraju jedni druge te da u takvom društvu više ne žele biti. Mnogo toga ružnog govore o svojoj dojučerašnjoj stranci pa se čovjek pita je li moguće da se jedno društvo u tako kratkom vremenu od „časnog i poštenog“ promijeni u zahrđalo, tračersko, bezidejno i bezlidersko? Kako? Zašto? Tko je tome kriv? Ima li uopće odgovornih pojedinaca, grupa ili je ipak odgovornost kolektivna? Koju pojavu sada treba osuditi, a koje drugove spasiti?
Asocijalna demokratska partija i Hrvatska nedemokratska zajednica
Otužno je promatrati aktualno lutanje bivših esdepeovaca bespućima hrvatske političke kaljuže, spoticanje o vlastite laži i nesposobnost, kao i odbacivanje odgovornosti za nastalo stanje. Sadašnji (također ozbiljno podijeljeni) i donedavni članovi vrha te stranke još su jednom dokazali da nemaju vlastitih vrijednosti i ideala jer da ih imaju, tada odlazeći ne bi tako lako uskakali u tim koji im je do jučer bio protivnički, a ostajući ne bi i dalje vodili sramotnu borbu oko preuzimanja stranke, pri tome prizivajući lažne veličine koje su ih i dovele u ovu situaciju.
Za jednu od dvije lažne veličine nisam potpuno, ali za drugu sam siguran da nema snage ni sposobnosti za ono što treba učiniti. Govorim o samoprozvanom esdepeovom Robinu Hoodu koji se na vlasti godinama održava ne zbog svoje sposobnosti, nego isključivo zbog još uvijek važećeg dogovora HDZ-a i SDP-a o podjeli vlasti u Hrvatskoj koji je ustanovljen početkom 1990-ih. Jedino zbog toga u Rijeci (i Istri) nema stvarne oporbe i SDP-ovci bi na vlasti ostali točno da im kandidat bude i prvi novopridošli imigrant iz Timbuktua, nesvjestan u kojoj se zemlji uopće nalazi. I takav bi zalutali nesretnik uz dva-tri prepjeva donekle naučene Bandiere Rosse i tlapnje o antifašizmu, ovome i onome, pobijedio bilo kojeg HDZ-ovog kandidata u ideološki i gospodarski opustošenom primorsko-goranskom kraju.
Čvrsta kvarnerska HDZSDP osovina dokazana je i nedavno prilikom drugog pokušaja usvajanja proračuna Primorsko-goranske županije za 2019., jer samo neupućeni naivac može misliti da iza potrebne ruke koju je pružio „nezavisni“ gradonačelnik Delnica ne stoji HDZ koji spomenutom gradonačelniku osigurava vlast u Delnicama. Da je HDZ oporba SDP-u, cilj bi mu bio srušiti županijski proračun jer je uvjete za to imao. Ali ne! Svoje su po običaju odglumili, županijski proračun je usvojen, osovina je ponovo podmazana i radi kao nova.
Što na sve to reći osim – SDP!
Vratimo se malo unazad i zapitajmo se gdje je esdepeovcima bila pamet kad su dopustili da im kadrovsku politiku na najvišoj razini vodi krivim procjenama sklon i odlučnim odlukama nesklon stranački Robin Hood. Gdje su se tada skrivali svi današnji pobunjenici i prebjezi jer je svakom imalo pametnom trebalo biti jasno što će se dogoditi ako melankoličan Robin preuzme kadroviranje strankom. Sad je malo kasno jer je katastrofalan stranački menadžment SDP doveo do stanja u kojem više nitko ne zna tko je protiv koga.
Šef stranke je nabio glavu duboko u pijesak, citira stranački statut, pravilnike, zakone, konvencije i čeka ono što doći neće. Njegov mentor čuči pored njega, kumi, moli ga da se povuče, prihvati Bruxelles, Buenos Aires, Peking, New York ili što god hoće samo da njemu omogući mirno razdoblje (barem do mirovine) u kojem bi stranku još više odvukao od svakog smisla. Dojučerašnji štićenik ga ne čuje. Po običaju svojeg mentora, odbija prihvatiti realnost i nastavlja dalje po starom. Tu dolazimo do starog pravila koje kaže da ljudi nastavljaju samo ono što je njih omogućilo.
U međuvremenu, visokopozicionirani esdepeovci bježe glavom bez obzira iz stranke (vide da im ova ekipa ne može održati sinekure). Neki su se već snašli, a drugi upravo pakiraju kofere razmatrajući ponude. Za to vrijeme Sir Robin u nemoći da bilo što učini pozdravlja odlazak nezadovoljnika jer to vidi kao čišćenje i osnaživanje stranke. „Odlasci iz kluba SDP-a jačaju SDP; ostaju samo pravi socijaldemokrati … “, kaže on!
To komotno može ući u Top ten hrvatskih političkih bisera 2018., zajedno s nedavnom izjavom esdepeovog prebjega Zdravka Ronka koji u pokušaju opravdavanja svojeg podržavanja HDZ-ove Vlade tvrdi kako to radi da bi pomogao SDP-u „da nikada ne uđe u koaliciju s HDZ-om“, koju navodno zaplotnjački priprema Bernardić! Što na to reći osim – SDP!
I dok Robin i Bero sa svojim pomagačima glavinjaju hrvatskom političkom scenom, ostale zaraćene strane u SDP-u kopaju rovove i oštre mačeve za nadolazeću bitku. Sve u svemu, još nas dosta tragikomičnih izvješća čeka s esdepeovog ratišta.
Robin Hood i Machiavelli
A nije sve tako trebalo završiti. S dugom tradicijom bježanja od potrebnih odluka, u svojem traganju za narodnom pravicom, zalutali je esdepeov pravednik mogao u ruke uzeti Machiavellija i naučiti što mu je činiti. Možda bi u svojem okruženju prepoznao nešto od onoga na što je svakog vladara upozoravao iskusni filozof, diplomat – dužnosnik Firentinske Republike, Niccolo Machiavelli.
Naime, za uspjeh u politici, na žalost nisu dovoljne samo dobre želje i poštenje. Politika je opaka igra, a ljudi često znaju bili zli pa se čovjek mora okružiti jako dobrim savjetnicima koji će vladara odvući od ogledalca koje mu svakog dana potvrđuje tko je najpametniji u zemlji. Mudrom vladaru trebaju znalci koji će mu ukazati na stvarne opasnosti, a ne častohlepni budalaši koji će ga u nedostatku znanja i puke želje za pozicijom samo hvaliti i odvesti na put samouništenja.
Esdepeov zaštitnik siromašnih (duhom) na svoju žalost nije u sebi pronašao dovoljno mudrosti da izabere savjetnike s kojima bi postigao svoj cilj. Na stranačkoj razini uz sebe je vezao potrošene kadrove, u medijima je na svoju stranu pridobio bezlična i ispodprosječna piskarala iz Novog lista, a u tijelu javne vlasti kojim rukovodi okružio se uglavnom običnim aparatčicima među kojima ima priličan broj moralnih nakaza i mediokriteta. Uz takvu ekipu prilično je ranjiv na prvom izlasku izvan granica svoje grofovije u kojoj je naučen na nekonfliktno zajedništvo pozicije i „opozicije“, sve skupa blagoslovljeno u riječkoj katedrali.
Loš kadrovski odabir esdepeovog će Sir Robina vjerojatno koštati mirnog i časnog odlaska u političku mirovinu. Ali možda drukčije nije ni mogao. Kaže se da čovjek, koliko god se trudio, ne može pobjeći od sebe; da uvijek bira sebi slične – u sebi sličnima prepoznaje poželjne vrijednosti. Ali nije isključeno ni daljnje poniranje hrvatske politike pa junak ovog teksta ipak dobije svoje mjesto na Pantovčaku, u Bruxellesu ili Washingtonu. U ovoj zemlji sve je moguće.
Uostalom, mnogo gori od našeg melankolika dobili su lukrativnije i časnije funkcije od njegove pa u neizmijenjenim društvenim okolnostima ne vidim razlog zašto i SDP-ov pravednik političku karijeru ne bi okrunio predsjedanjem državom, mjestom veleposlanika ili nečim na toj razini. Bilo bi to „ljudski i pošteno“, u najmanju ruku drugarski od onih s kojima je stvarao ovo što danas imamo u Hrvatskoj. Osobno mislim da bi se bolje snašao na Pantovčaku. Mirnije je. Nema toliko stresa, a i zrak je bolji. A nije više ni tako mlad za daleka putovanja.
U očekivanju raspada HDZSDP-a
Toliko mnogo laži, nesposobnosti, licemjerja i krivih odluka (što u paketu uvijek proizvodi netrpeljivost i neprijateljstvo), kroz duže vremensko razdoblje u organizaciji mora dovesti do njezina raspada. To je pravilo koje je dokazano kroz povijest. Jer uvijek je samo pitanje vremena kad će bolest koju oportuna većina pusti da mirno buja, preuzeti cijeli organizam i uništiti ga. A kada zbog odbacivanja trajnih moralnih načela (koja ne trpe odgodu postupanja), nezainteresiranosti ili nedozrelosti stranačkog članstva, na površinu isplivaju nesposobni i amoralni pojedinci željni potvrde svoje umišljene vrijednosti, tada ubrzo slijedi ono što se trenutno događa u SDP-u.
I što sad kad su zbog gore navedenog načina upravljanja strankom degenerirali do krajnjih granica? Koji se novi esdepeov Mesija može očekivati na horizontu? Možda ga iz rukava izvuče HDZ i u zadnji čas spasi što se spasiti da, jer ipak, što bi HDZ bez SDP-a? Kako bi se održao na vlasti uz pojavu stvarne oporbe? Bilo bi to jako teško.
Ako SDP kao druga najjača hrvatska stranka ode u povijest, slična sudbina vrlo vjerojatno čeka i HDZ i to vrlo brzo nakon odlaska Plenkovića, a Plenković će ubrzo otići. Ima on svoje ciljeve, a to sigurno nije „ostariti uz HDZ“. Stoga, ako se u Hrvatskoj ubrzo ne stvore nove, ozbiljne političke snage koje će preuzeti odgovornost za budućnost svojeg naroda i svih građana RH, tada će postati jasno da kao narod nemamo kapacitet za bolje državno uređenje od ovog koje su uz prešutnu narodnu podršku stvorili ostaci SKH i UDBE, uobličeni u svoje izdanke: HDZ i SDP.
Naime, ključ stvaranja zdravog društva uvijek se sastoji u usklađivanju društvene volje s ispravnim načelima. Moralna načela koja oblikuju vjerovanja svih glavnih svjetskih religija, predstavljaju dokazane i trajne pozitivne upute za čovjekovo ponašanje. Ukupna ljudska povijest potvrđuje njihovu istinitost. Takva se načela uvijek iznova pojavljuju, a ovisno o stupnju u kojem ih ljudi u nekom društvu priznaju i žive s njima u skladu, oni se kreću prema opstanku i stabilnosti ili prema uništenju. Nadajmo se da će iz očekivanog i potrebnog raspada HDZSDP-a izrasti nešto vrijedno; nešto što će hrvatskom društvu konačno dati smisao i budućnost.
* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).
U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.
Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa