DORH-ov progon novinara Marka Juriča pokazuje da četništvo i zločinačka velikosrpska ideologija nisu zabranjeni u Hrvatskoj, a protivljenje četništvu i velikosrpskoj ideologiji pozivanje je na nasilje i govor mržnje Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 2019. sumnjiči novinara Marka Juriča za kazneno djelo pozivanja na nasilje i govor mržnje. Jurič je još 2016. upozorio hrvatsku javnost da vrh pravoslavne crkve u Hrvatskoj, na čelu s mitropolitom Porfilijem, pjeva pjesme koje veličaju četničke zločince i njihovu monstruoznu ideju o Velikoj Srbiji. Tako se umjesto progona onih koji veličaju velikosrpsku državu, zločinačku ideologiju i četništvo, zagovornici te ideologije zaštićuju od strane hrvatskih državnih institucija, a progone oni koji upozoravaju na veličanje zločina i njegovu ideološku pozadinu. Konkretnije, četništvo i zločinačka velikosrpska ideologija nisu zabranjeni u Hrvatskoj, a protivljenje četništvu i velikosrpskoj ideologiji je pozivanje na nasilje i govor mržnje, piše članica Organizacijskog odbora GI Narod odlučuje dr. sc. Sanja Bilač za Hrvatski tjednik.
Milorad Pupovac 2017. godine u Hrvatskome državnom saboru na sjednici Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav izjavljuje kako ne postoji zakonski okvir po kojem bi kokarda kao simbol četništva, četništvo te njegovi sljedbenici i ideologija bili sankcionirani u Hrvatskoj. Isti taj Odbor donosi zaključak kako se postavljena spomen ploča u Jasenovcu, hrvatskim vojnicima koji su dali život za Hrvatsku tijekom Domovinskog rata, treba ukloniti što su u konačnici i učinili. Jedan od poginulih hrvatskih vojnika, čije se ime nalazilo na spomen ploči, bio je Slovenac kojemu su odvijačem iskopane oči, slomljene sve kosti i ispucano 76 metaka u tijelo. Jedan od poginulih hrvatskih vojnika bio je i Srbijanac pravoslavne vjeroispovijesti. Svim poginulim herojima, čija su imenima bila uklesana na spomen-ploči, zajedničko je što su položili život za Domovinu, hrabro i časno branili Hrvatsku od napada Srbije, ali i od terorista iz Hrvatske, Srbijanaca koji nisu prihvatili hrvatsku samostalnost i nezavisnost, koji su anektirali hrvatske dijelove teritorija i monstruoznim zločinima potvrdili svoju odanost četništvu i velikosrpskoj ideji. Vesna Pusić, rod Grge Anđelinovića, deklariranog četnika i zločinca, je tada slavodobitnički izjavila kako za uklanjanje ove ploče ne treba ništa drugo nego odvijač. Na ovu sablazan četničkih potomaka nije bilo reakcije političkih elita.
Izdajnička politika nema odgovor na četništvo
Hrvatska je danas u shizofrenoj situaciji, obrnutoj perspektivi u kojoj se velikosrpskom ideologijom difamira i razara hrvatska državnost i nacija. Tako se dižu četnički spomenici, a uklanjaju spomenici hrvatskih sinova poginulih u Domovinskom ratu. Zastupnik u Hrvatskome saboru, Milorad Pupovac, ismijava hrvatsku državu kako četnička kokarda ne samo nije zabranjena u Hrvatskoj nego se ne može zabraniti. Njegova kolegica Dragana Jeckov, saborska zastupnica srbijanske manjine, u Hrvatskom državnom saboru u kojem je Ustavom propisana uporaba hrvatskoga jezika kao službenog jezika neometano i slobodno govori srpskim jezikom. Izvješće SOA-e RH iz 2016. o porastu velikosrpskog i četničkog ekstremizma u Hrvatskoj ignorira se.
Difamira se i skriva istina o hrvatskoj nacionalnoj prošlosti kako bi se izvršila amnezija nacionalne svijesti, iskrivila povijest hrvatske nacije i nametnula velikosrpska laž. Nameće se kolektivna krivnja, a time i opravdanje za konzistentan srpski obračun s hrvatskom nacijom. A svako posezanje hrvatske nacije za istinom etiketira se povijesnim revizionizmom koji u startu treba onemogućiti ili proglasiti neistinitim. Tako se Hrvatska nalazi u poziciji u kojoj više nije u mogućnosti zaštiti svoj identitet. Izvjesno je kako Hrvatski državni sabor, kao najviše zakonodavno tijelo Hrvatske, nije sukladno svojim ovlastima, preuzeo odgovornost za naciju i njenu budućnost. Zašto zločinačka velikosrpska ideologija i četništvo nisu ni danas problem u Hrvatskoj? Zato jer hrvatsku državu vode izdajničke političke elite koje su za svoje koalicijske partnere izabrale ljude koji zagovaraju velikosrpsku ideologiju i četništvo. Tako je Hrvatskoj danas opet nametnut velikosrpski jaram.
Današnji i nekadašnji zagovornici velikosrpske ideologije već stotinu godina promiču iste ideje. Temeljna djela najutjecajnijih srpskih intelektualaca pokazuju kako su svi, unatoč tome što su živjeli i radili u različitim vremenskim razdobljima, povezani jednim ciljem, stvaranjem Velike Srbije. Za njih srpska država mora težiti svome širenju i jačanju jer će u protivnom „biti razbijena na neke neočekivane grebene“.
Upozorava se kako se srpska politika treba čvrsto pridržavati toga cilja koji za njih predstavlja obvezu. Jedan od ključnih dijelova velikosrpske politike jest konzistentan pokušaj uspostavljanja teritorijalne, političke, ljudske i kulturne nadmoći nad Hrvatima. Ti se pokušaji u osnovi temelje na srpskom povijesnom negiranju postojanja Hrvata kao zasebne nacije. Još je primjerice Vuk Stefanović Karadžić (1787.-1864.) negirao bilo kakve tvrdnje koje bi Hrvate činile odvojenom nacijom govoreći kako se Hrvati mogu definirati jedino „katoličanstvom i podložnim narodom“.
Nikola Stojanović (1880.-1964.) je isticao kako Hrvati ne mogu biti zasebna ili odvojena nacija upozoravajući kako nema nade da će Hrvati ikada to postati. Temeljne postavke i narav zločinačke velikosrpske ideologije u Hrvatskoj se skrivaju i ignoriraju. O njoj, u Hrvatskoj, među političkim elitama vlada omerta, zakon šutnje. Zato ne čudi progon čovjeka koji je upozorio na četništvo u srpskoj pravoslavnoj crkvi i veličanje njihova projekta Velike Srbije. Važno je razumjeti kako je upravo srpska pravoslavna crkva ishodište velikosrpske politike. Naime, sredinom 19. st. unutar srpske pravoslavne crkve započinje pokret Svetosavlja s ciljem stvaranja samostalne Srbije. Stvorena je ideologija kojoj je etnički srpski karakter ispred univerzalnog karaktera pravoslavne crkve. Odnosno, stvorena je nacionalna politička ideologija koja se zasniva na konceptu: jedan narod, jedna religija, jedna država. Ideologija koja se temelji na srpskom nacionalizmu, fašizmu i šovinizmu. Svetosavski nacionalizam prihvaćaju srpska inteligencija i politička vodstva te on postaje nacionalna politička ideologija koju danas prepoznajemo kao projekt stvaranja Velike Srbije. Dominatnu ulogu u provedbi ove ideologije preuzima četnički pokret kojeg Srbi osnivaju 30-ih godina prošlog stoljeća kao oblik radikalnog autoritarnog nacionalizma koji na nasilje, rat i imperijalizam gleda kao na sredstvo nacionalne obnove, što je također jedan od elemenata fašizma.
Imamo svoju državu, ali nemamo svoju vlast
Unatoč zločinačkoj naravi velikosrpske ideologije zasnovane na fašističko-šovinističkim elementima, vjerskoj isključivosti i potpunoj negaciji demokracije, danas je potpuno neprihvatljiva njezina rehabilitacija te bilo kakva potpora i suradnja s političkim vodstvima koja je zagovaraju i provode. Danas je četništvo u Srbiji legalizirano, četničke vojvode predsjednici Srbije, a ratni zločinci rehabilitirani i kanonizirani. Ova ideologija i danas predstavlja najveću opasnost novih sukoba koje Srbija priželjkuje na Balkanu, ali i želi proširiti na jugoistok Europe s posebnim naglaskom na Hrvatsku. Stalno svjedočimo novim posezanjima i svojatanjima za hrvatskim teritorijem. Unatoč tome što je pobjeda Hrvatske u Domovinskom ratu bio snažan udarac velikosrpskoj politici, a srpski agresori ostali razbijeni „na neke neočekivane grebene“, hrvatske političke elite umjesto konačnog zaustavljanja velikosrpske politike, ponovno otvaraju vrata njezinoj rehabilitaciji. Tako se promotore i zagovornike velikosrpske politike postavlja u vodstvo hrvatske države, a sudbina države i nacije ovisi o glasovima tih srpskih poslanika. Zato se velikosrpska ideologija ne samo nije formalno osudila u Hrvatskoj, u smislu sankcioniranja njene provedbe, već se kotinuirano ignorira i porast četništva. Potpuno je jasno zašto je zaustavljeno i zašto se ne provodi procesuiranje srpskog genocida i zločinaca nad hrvatskom nacijom. Da stvar bude još gora, aktualno političko vodstvo predvođeno Plenkovićem i HDZ-om danas podupire Srbiju i otvara joj vrata ulaska u EU.
Prvorazredno nacionalno, sigurnosno i političko pitanje odnosa Hrvatske prema velikosrpskoj politici i četništvu kao najvećoj nacionalnoj ugrozi u posljednjih sto godina mora se definirati u Hrvatskom državnom saboru kao nositelju zakonodavne vlasti u RH. Političke elite na vlasti ne smiju dozvoliti da kokarda, četništvo i Svetosavski nacionalizam budu legalizirani u Hrvatskoj. Niti jedna politička elita, koja ne promijeni ovu nacionalnu ugrozu, ne bi smjela voditi hrvatsku naciju, jer se stavlja se u službu fašističke ideologije i genocida. Otac hrvatske domovine, Ante Starčević, davno je upozoravao kako Hrvate nitko nije nadvladao oružjem, ali se jedino daju nadvladati spletkama tj. izdajom. I danas tome svjedočimo. I prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman upozoravao je na mutikaše, prodane duše i političke diletante koji bi nas opet odveli u bespuća. Gdje su danas dovedeni Hrvati? Imamo svoju državu, a nemamo svoju vlast! Samo narod to može promijeniti!
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
