Epilog prijevremenih izbora u Ličko-senjskoj županiji i rezultati predstojećih izbora za Europski parlament mogli bi biti željno očekivani nagovještaj promjena na hrvatskoj političkoj sceni. Iako je u Ličko-senjskoj županiji riječ o lokalnim izborima, epilog aktualne situacije može dovesti do promjene politika na nacionalnoj razini. Jer, izvjesno je kako je došlo je do znakovitog otpora politici Plenkovićeva HDZ. Iako je riječ o relativnoj pobjedi HDZ-a u Ličko-senjskoj županiji, HDZ može postati gubitnik izbora. Ishod ovisi o tome za kakvu će se politiku odlučiti nezavisni Milinović, Dabo i HSP? Hoće li se u Lici dogoditi preokret? Kada je riječ o predstojećim izborima za Europski parlament, hoće li nacionalno-domoljubne opcije uspjeti HDZ-u oduzeti koji mandat? Iako se radi o relativno malom broju hrvatskih zastupnika (12 od ukupno 751 europskog zastupnika) koji nemaju presudnu ulogu u EU, a ne mogu ni bitno utjecati na politiku u Europi, osvajanjem mandata zastupnici nacionalno-domoljubnih opcija dobili bi priliku pozicionirati nacionalnu politiku u Europi a Hrvatskoj ojačati položaj s drugim suverenističkim politikama EU-a. Podsjetimo se kako su do sada zastupnici u EU uglavnom bile briselske servilne sluge, produžene ruke Plenkovića ili pak Soroševi plaćenici uz časne iznimke poput zastupnice Ruže Tomašić i Marijane Petir.
Nezavisna kandidatkinja Marina Budimir, povratnica iz Austrije, koju aktualne političke elite nisu uspjele uvjeriti kako se ne isplati živjeti u Hrvatskoj i boriti za domovinu, porazila je Plenkovićev HDZ. Ova hrabra žena očitala je političku bukvicu Plenkovićevu HDZ-u, ali i ostalim strankama na vlasti i oporbi te dobila potporu koju niti jedan njihov kanditat ne može ni sanjati. I upravo je Marina Budimir dala nadu kako se može mijenjati politička kaljuža kojoj svjedočimo. Za Budimir mandati nisu prioritet. Za nju je prioritet Hrvatska. Ona vjeruje u vrijednosti utkane u hrvatskome narodu i vjeri. I upravo politika Marine Budimir pokazuje kakvu politiku narod želi, piše dr. sc. Sanja Bilač za Hrvatski tjednik.
Situacija nakon izbora u Ličko-senjskoj županiji je vrlo znakovita. Kako za HDZ, tako i u kontekstu nagovještaja promjene politika koje bi se mogle dogoditi na nacionalnoj razini. Na prošlim izborima za tu županiju, HDZ je dobio oko 55 posto glasova a sada 35 posto. Dakle, HDZ je izgubio 20 posto potpore u odnosu na prošle izbore. Osim toga, na ovim izborima je HDZ izgubio na uzorku Ličko-senjske županije 40 posto glasova koje mu je nosilo članstvo i simpatizeri stranke. Biti relativni pobjednik s 20 posto manje glasova nego na prošlim izborima te izgubiti potporu od 40 posto glasova unutar svoga članstva predstavlja debakl za HDZ te potvrđuje pad i gubitak potpore. Ako bi ove brojke preračunali u mandate, na izborima za Hrvatski državni sabor, HDZ bi postigao rezultat na razini najlošijeg rezultata koji je postigao s Jadrankom Kosor (negdje oko 40 mandata). HDZ-u u Ličko-senjskoj županiji nije pomogao ni Beljakov HSS, HSU, HSP-AS, Bunjevačka stranka, a ni stranačko obavještajno nadzemlje, profileri, namještene lažne ankete ili servilnost mainstream medija. Unatoč tome što je Plenković cijeli državni aparat i vladu pretvorio u stranačku mašineriju, šakom i kapom obećavao i dijelio proračunski novac, a HDZ čak raspustio i Hrvatski državni sabor kako bi njegovi zastupnici bili na raspolaganju stranci i obilazili teren, HDZ je izgubio premoć u ovoj stranačkoj utvrdi.
HDZ pretvoren u marksističo-lijevo-liberalnu partiju
Ozbiljnost situacije u Lici je na vrhuncu. HDZ nema izbora. Da bi HDZ dokazao pobjedu, mora formirati vlast. Ako nezavisni Darko Milinović, Ante Dabo i HSP ne uđu u koaliciju s HDZ-om, HDZ ide u oporbu. U ovom je kontekstu značajna i na neki način ključna politika koju će voditi HSP. HSP pod vodstvom Karla Starčevića ostvario je u Ličko-senjskoj županiji ne samo dobar rezultat već je hrvatskome narodu postao nada za promjene. Riječ je o stranci koja je nekada imala 8 zastupnika u Hrvatskom državnom saboru. Raspala se na nekoliko frakcija i na političkoj sceni ostala u tragovima. Podsjetimo se kako je dio biračkoga spektra, nakon HSP-ova političkog marginaliziranja, ostao bez političke opcije a glasovi uglavnom završavali HDZ-u ili propadali zbog neprolaska izbornog praga. Uzrok nestajanja HSP-a je bila pragmatičnost njihova vodstva ili su služili kao rezervna opcija HDZ-u tj. bili njihov rezervni položaj. Ako Karlo Starčević sada u Ličko-senjskoj županiji prekine ovu praksu HSP-a, vrati se temeljnim postavkama starčevićanstva i odbije bilo kakav savez, koaliciju ili projektnu potporu s Plenkovićevim HDZ-om, pruža mu se prilika da iz Like pošalje poruku Hrvatskoj jednaku onoj koju je Marina Budimir poslala iz Iloka. Domoljublje i čast nisu na prodaju. Nacija i država su ponos, vjera i obveza. HSP ne bi trebao srljati u koaliciju s onima koji se odriču hrvatskoga pozdrava iz Domovinskog rata Za dom spremni, koji „šrafcigerima“ uklanjaju spomen ploče hrvatskim junacima iz HOS-a (postrojbi koje su proizašle ih HSP-a). HSP ne bi trebao u koaliciju s onima kojima su hrvatski nacionalni interesi nevažni. U tom slučaju HDZ i SDSS postaju gubitnici ovih izbora. HSP, Milinović i Dabo mogu dati novi smjer ne samo u lokalnoj već i nacionalnoj politici. HDZ u Lici nema jokera za provedbu prljavih poslova kao što mu to u Zagrebu i na nacionalnoj razini radi Milan Bandić. Trgovina je otežana. No, za očekivati je kako će HDZ sve napraviti da loš rezultat pretvori u pobjedu. Hoće li u tome uspjeti? Ili će HSP uz nezavisne uspjeti postati pobjednička stranka?
Više nije pitanje hoće li Plenkovićev HDZ doživjeti sudbinu SDP-a? Samo je pitanje kada će se to dogoditi? Raspad ove, danas, marksističko lijevo-liberalne partije je šansa za Hrvatsku. Ali i velika šansa za nezavisne kandidate, povratak HSP-a na političku pozornicu te domoljubno-konzervativne političke opcije. Naime, savezništvo HSP-a s Neovisnima Zlatka Hasanbegovića otvara vrata na veliko ispražnjeno mjesto domoljubne i konzervativne nacionalne političke opcije. Ako se nastave ujedinjavati sve zdrave, nacionalne i suverene opcije, otvara se mogućnost za političku budućnost toliko potrebnu Hrvatskoj.
Drugi izbori koji mogu odrediti trendove i preokrenuti političke procese su skori izbori za Europski parlament. Na svečanoj obljetnici, povodom 29. godišnjice riječkoga HDZ-a, Plenković je istaknuo kako su izbori za Europski parlement važna utakmica kojom se određuje smjer kojim će Hrvatska ići. Tom se prigodom, bez srama i nelagode, pozvao na, kako kaže, temeljne vrijednosti stranke: državotvorstvo, domoljublje, narodnjaštvo i demokršćanstvo. Zapravo sve ono što je svojom politikom u stranci, a posebno na vlasti obezvrijedio, zanijekao i odbacio. Plenković je dobro procjenio kako ti izbori nemaju veliku političku snagu, ali shvaća kako mogu postati opasan trend za HDZ. Ilok je ozbiljan primjer, a Ličko-senjska županija veliko upozorenje bez obzira kako će se tamo odigrati završnica. Plenković je svojim dolaskom na čelo HDZ-a stranku u potpunosti lišio domoljublja, demokršćanstva i vrijednosti na kojima je stvorena nezavisna i suverena hrvatska država, a stranku redefinirao u marksističko lijevo-liberalnu Partiju. Kako bi osigurao vlast proveo je hegemoniju (nadmoć) i to prvo unutar HDZ-a, a nakon toga, protivno volji naroda, formira vlast s HNS-om, SDSS-om i optuženicima za teška kaznena djela poput Bandića, Sauche i ostalim političkim marginalcima. Kreće njegov režim i diktatura koju provodi nad hrvatskim narodom. Odbacuje volju naroda te protivno zakonima i Ustavu zabranjuje referendume kao izraz volje hrvatskog naroda. S hrvatskim narodom razvija odnos na temelju autoritarne hijerarhije, kontrole i podčinjavanja. Višestranačje je danas u Hrvatskoj samo forma i postoji isključivo de jure, a de facto imamo vlast jedne Partije predvođene Plenkovićem. Opozicija je perfidnim i osmišljenim aktivnostima svedena na nekoliko zastupnika u Hrvatskom državnom saboru.
Osnažiti spremnost Hrvata za Dom
Izbori za europske zastupnike su prvi pravi nacionalni ispit za Plenkovića nakon njegovih prevara, izdajničke politike, nametanja neprihvatljivih ideologija, servilnosti Briselu i podaničkom odnosu prema Beogradu te vraćanja svetosavlja kao legitimne politike hrvatske država. Smjer kojim Plenković vodi Hrvatsku ne odobrava 75 posto građana. Hoće li se to nezadovoljstvo preusmjeriti i u političko nezadovoljstvo? Nije sporno kako će Plenkovićev HDZ biti kažnjen. No, hoće li se to dogoditi na predstojećim izborima za EU ovisi o puno čimbenika. Izvjesno je kako je HDZ osigurao milijunske iznose za promidžbu tako da je potpuno jasno da će osim zlouporabe državnog aparata biti i financijski nadmoćan. Ne treba zaboraviti ni njihove crne fondove. U tome imaju iskustva. No, pravo je pitanje što će se ponuditi kao alternativa Plenkovićevu HDZ-u? Koja ga to nacionalna opcija može ugroziti?
Posjednje vrijeme nameće se politika suverenizma kao spasonosno rješenje, ali i mantra političkih opcija i kandidata. Svi se u Hrvatskoj proglašavaju suverenistima. Od Plenkovićevog HDZ-a, Mosta, Živog zida, Hrasta, Hrvatske konzervativne stranke, HSP-a… Kako stvari stoje izgleda da u utrku za europski parlament idu sve suverenist do suverenista. Tako je već i prije početka izborne kampanje stvorena zbrka. Bit će nejasna svaka poruka koja će stavljati naglasak na suverenizam, jer će se na njega svi pozivati. A kada se na suverenizam pozivaju Plenković, Petrov, Sinčić ili primjerice Hasanbegović, Glasnović, Zekanović jasno je kako se radi o potpuno suprostavljenim politikama. Zbog toga iskreni suverenisti trebaju napraviti otklon od Plenkovića i njemu sličnih navodnih suverenista te ponuditi drugačiji politički imperativ na predstojećim izborima.
Plenković, svjestan svoje znatno lošije pozicije nego na prošlim europskim izborima, niza protuhrvatskih politika, izdajničkog i servilnog odnosa prema Briselu i Beogradu, docira kako je HDZ bio za suverenizam kada je to trebalo biti, a današnje suvereniste naziva populistima. Dakle, vrlo jednostavno. Pokušava istinske suvereniste difamirati, a sebe pozicionirati kao jedinog suverenista u Hrvatskoj. Rješenje je vrlo jednostavno. Suverenizam treba zamijeniti onim što on u stvarnosti i jest, a to su nacionalizam i domoljublje. Hrvatski nacionalizam definirati kao pokret koji teži jedinstvu nacije i njenoj zaštiti, vratiti hrvatsku povijest istini nasuprot komunističko-srbijanskim manipulacijama i prevarama, definirati jasna stajališta o odnosima prema drugim nacijama i državama. Domoljublje mora ostati privrženost svome kraju i rodu. Istaknuti to kao politike kojima će se pozitivno i strateški odnositi prema zaštiti hrvatske nacije, države, nacionalnog identiteta i tradicije. To je suverenizam koji nema nikakvu povezanost sa suverenizmom Plenkovićeva HDZ-a. Servilni odnos prema Briselu, podanički odnos prema Beogradu nisu nacionalna pozitivna strateška politika već izdaja nacionalnih interesa. To je kancerogena politika koja prijeti biološkom opstanku nacije, demografskom nestanku, ugrožava nacionalni identitet i prijeti oduzimanjem političkog prava Hrvatima, jer već danas Hrvati nisu ravnopravni građani u svojoj nacionalnoj državi i ugrožena su im politička prava. To je suverenizam kojeg predstavlja Plenković i kojeg su predstavljali njegovi prethodnici, od Sanadera do Kosorice. To je suverenizam na HDZ-ov način. To nas je dovelo u današnju shizofrenu situaciju, kaos i potpuno negiranje svih vrijednosti na kojima je stvorena nezavisna i suverena hrvatska država.
Izbori u Iloku pokazali su kako ima nade. Hrvatski narod očekuje kako će Lika dati svoj doprinos. Ako se želje hrvatskih nacionalista i domoljuba i ovaj put ne ostvare, treba ostati postojan i raditi konzistentno na razvoju nacionalne ideje. Jer, bliži se kraj Plenkovićeva HDZ-a ma koliko ga on pokušavao predstavljati kao čvrstog pobjednika. Ako se dodatno preokrenu trendovi i na izborima za europski parlament Hrvatska pošalje barem jednog zastupnika koji će odbaciti servilnost Briselu, neumorno i jasno upozoravati Europu na pogubnost ulaska fašističko-četničke Srbije u Europsku uniju, biti glas hrvatskoga naroda, zagovarati Europu i njen povratak kršćanskim korijenima, biti glas Europe suverenih država umjesto naddržave koja će gušiti nacije i narode, podržati sve slične nacionalne pokrete iz ostatka Europe kao što su pokreti ili stranke koje vode Marin le Pen ili Matteo Salvini dat će dodatnu snagu svim nacionalnim političkim snagama kako je preokret moguć. Osnažiti nadu. Osnažiti spremnost Hrvata za Dom. Sada je na hrvatskome narodu da ne ponovi stare grješke. Jer, jedan je i jedini cilj. Nezavisna i suverena hrvatska država!
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
