Predstava koja se ovih dana izvodila s Vladom nije moguće drukčije nazvati nego – osrednjim glumištem, čije su predstave usmjerene prema publici izvan Hrvatske, koju to uopće ne zanima, dok je domaća publika već sita njihovih promašenih drama i uzaludnog podizanje zavjese koja sve više postaje – dimna…, piše dr. sc. Stjepan Šterc za 7dnevno.
Malo je vlada u Europi ili gotovo niti jedna koja polako ulazi u zadnju godinu svog mandata bez i jedne strateške razvojne odluke, bez i jedne ozbiljnije reforme i s nevjerojatno puno potrošenog vremena i energije na praktički ništa važno za budućnost Hrvatske. Izgubljeno vrijeme, vrlo brzo anuliran početni politički zanos, čisti amaterizam, diplomatska uzaludnost, stranačka/partijska isključivost, kadrovska promašenost, obrazovna upitnost, intelektualna poroznost i još puno sličnih atribucija već je usmjereno prema aktualnim samoproglašenim titanima u izvršnoj vlasti, praktički sa svih tiskovina, portala i dalekovidnica.
Malo ih je još preostalo vjernih i potpuno poslušnih, koji imaju snage, volje, zainteresiranosti i osobne hrabrosti na javnoj novinarskoj sceni opravdavati apsolutnu političko-diplomatsku prazninu, veliku neučinkovitost i poražavajuće razvojne trendove i pokazatelje, naravno prema europskim ljestvicama. Posebno to vrijedi za demografsku problematiku koja im sve više postaje teret u predstavi pri izvođenju igrokaza zvanog – upravljanje Hrvatskom koja demografski nestaje.
Ostalo je samo političko stranačko/partijsko okruženje, izravno ovisno o izvršnoj vlasti kao apologetska bojna uvijek spremna opravdavati apsolutno svaki političko-diplomatski potez, jer ih u osnovi budućnost Hrvatske zanima kao otprilike otapanje leda u tropskim krajevima svake godine. Koliko je iracionalno održavanje njihove stabilnosti i ideologije putem bilo kakve, ili najčešće nikakve pojedinačne osobnosti, toliko, ipak, iznenađuje izostanak ili pomanjkanje elementarnog razuma, a još manje hrabrosti izričaja o hrvatskoj stvarnosti.
Iako navikli na isti ili sličan obrazac postupanja i ponašanja pojedinaca do sada, ipak u ovim vremenima kad Hrvatska nestaje, mirno promatrati novu predstavu ovakvog glumišta, predstavlja politički nihilizam prema zemlji koju vodiš, nikad do sada viđen i potpuno neprimjeren stvarnim slikama svakodnevnice.
Predstavu koja se ovih dana izvodila s Vladom nakon europskog osobnog potopa, uz sva već nabrojena mišljenja novinarskih analitičara i nije moguće drukčije nazvati nego – osrednjim glumištem, čije su predstave usmjerene prema publici izvan Hrvatske, koju to uopće niti ne zanima, dok je domaćoj publici, uglavnom već sitoj promašenih drama, svako novo uprizorenje dodatni napor prihvaćanja njihovih kadrovskih i ostalih novina i uzaludnog podizanje zavjese koja sve više postaje – dimna.
Ništa se i nikad s aktualcima na vlasti nije strateški i razvojno za Hrvatsku događalo, a prevladavajući je dojam i spoznaja kako oni uopće niti nemaju ključne pretpostavke za upravljanje državom, niti imaju svijest o tome kako bi im to trebao biti primarni zadatak. Uglavnom, vjerovanje u budućnost u Hrvatskoj s njima i njihovim trajanjem, postaje za mladu populaciju sve teža i sve manje podnošljiva misija…
Samo predstava
Prateći sve do sada provedene kadrovske promjene u izvršnoj vlasti, nije teško uvidjeti kako je najnovija predstava oko rekonstrukcije Vlade samo sofisticirani, modernizirani i europeizirani model upravljanja državom, postavljen tamo još početkom stoljeća, isključivo sa stranačkim birokratima bez stvarne snage, potrebnog obrazovanja i iskustva i intelektualnih pretpostavki.
Usprkos takvom obrascu prvenstveno pozicijskog zbrinjavanja koji se ne temelji na ičem vrijednosnom, na javnoj se sceni nametnu uslužnim pisanjem i izgovaranjem očekivanja mimo svake logike, iako je uglavnom svima jasno kako je takav obrazac upravljanja poguban za hrvatsku budućnost. Prelazak stranačkog obrasca upravljanja na partijski ili bolje reći povratak partijskog, upravo je na djelu i u svojoj je terminalnoj fazi koja uvijek završava trgovinskim primirjem istih ideoloških osnova s nominalno različitim organizacijskim političkim formama.
Izvršna se nemoć uvjetovana kadrovskom mediokritetskom selekcijom, koja uostalom vladajuće aktualce puno niti ne zabrinjava, u pravilu nastoji spašavati ostavljanjem dojma putem uslužnih novinara, „znanstvenika”, političko-trgovačkih aktera i naravno diplomata, koji u hrvatskom primjeru nikad niti nemaju eksplicitan afirmativni stav o Hrvatskoj, njezinoj prošlosti i budućnosti, a posebno ne o hrvatskom iseljeništvu kao velikom bogatstvu kojeg se karijeristički diplomati ozbiljnije niti ne dotiču u funkcionalnom smislu.
Zato izvana sve izgleda kao izgubljeni svemirski brod negdje u neutvrđenom galaktičkom prostoru, dok je iznutra unutar posade mir usprkos izgubljenosti uspostavljen partijskom ideologizacijom nedodirljivog vođe u kojeg nikad ne treba sumnjati. Već viđen i primjenjivan obrazac u Hrvatskoj koji nas je spustio na europsko dno ili oko njega.
Tako nam svima izvan njihovog partijskog svemira preostaje promatranje osrednjih i neučinkovitih predstava i negodovanje zbog pretvaranja cijele upravljačke političke scene kroz frizirani dojam zbog kojeg se samo uprizoruju neuspjesi u uspjehe, osrednji glumci u političare na pozicijama i rijetki pozitivni statistički pokazatelji u njihove zasluge, dok istodobno Hrvatska nestaje, a pogotovo nestaju (iseljavaju) velikim intenzitetom učenici osnovnih i srednjih škola.
Pritom se, vjerojatno, niti ne odjavljuju iz Hrvatske, ali ih u školama diljem Hrvatske ima sve manje i manje. Nevjerojatno zvuče ti podaci o nestanku učenika na koje uslužno novinarstvo, političko sluganstvo, europsko vazalstvo, ustrojeno podaništvo i slično nasljedno političko i znanstveno potomstvo nema apsolutno nikakve reakcije. Jednostavno ih to ne zanima i samo im predstavlja teret u njihovoj vladavini.
Kulise za europsku predstavu
Predsjedanje Vijećem Europske unije, Hrvatska preuzima 1. siječnja 2020. godine na šest mjeseci, pa je za tu europsku predstavu infinitizemalnog značenja za Hrvatsku, potrebno napraviti i novu dodatnu predstavu u Hrvatskoj i posložiti Vladu Republike Hrvatske prema – europskim traženjima. Ne smije tu biti nitko tko Europu ne pretpostavlja Hrvatskoj, niti bilo tko udivljeno ne dočekuje europsku neučinkovitu birokraciju, već samo karijeristički diplomati i njima slični naviknuti na bespogovornu poniznost, te zagovaratelji europske ravnopravnosti. Kako to izgleda, već je prije dvije godine pokazao na svoj poseban i izravan način, iskusni novinarski erudit i prekaljeni novinarski veteran, Milan Ivkošić.
„Ali taj dokaz ‘ravnopravnosti’ članica, pa i Hrvatske u Uniji, zapravo je izrugivanje ovoj zemlji kojoj su u toj ‘ravnopravnosti’ otete gotovo sve banke, velike strateške tvrtke i druga nacionalna bogatstva, a jednom značajnom dijelu Hrvata prijeti se istrebljenjem. Za izlazak iz Jugoslavije na referendumu je glasovalo gotovo 95 posto Hrvata, za ulazak u EU manje od trećine, ali je Europska unija Jugoslaviju dostojno zamijenila” (Milan Ivkošić, Pripreme za hrvatsko predsjedanje u Bruxellesu kao nekad u Beogradu, Večernji list, 14. srpnja 2017. godine).
Predsjedanje Vijećem Europske unije posljednji je vlak dohvata beskrajno privilegiranih pozicija izvan Hrvatske za vodeće domaće diplomatske lovce i zato su potrebne kulise (dekoracije, prividi…), kako se primirenu Hrvatsku suvereno i stabilno uvodi zajedništvu u kojem se ravnopravnost potvrđuje samo redovitim pozicioniranjem istih velikih korisnika europskog zajedništva. Ipak, za prihvat takvog obrasca vladanja, a zapravo kontroliranja, potrebna je nasljedna politička ili diplomatska uvjetovanost, kojoj je zamjena jugoslavenskog za europski okvir, jednostavan i primjeren prijelaz bez ikakvih dilema, tragova i političkih otklona. Ili kako kaže mudri Ivkošić: „Europska je unija Jugoslaviju dostojno zamijenila”.
Izbor po mjeri
Ravnanje predsjedanjem Vijećem Europske unije zato ne smije biti ometano postavljanjem zagovornika nacionalnih interesa ili, ne daj bože, stručnih osoba iz resorne problematike s osobnošću i neospornim hrvatskim identitetom građenim kroz noviju povijest. Potpora za takav koncept uvijek će stići iz političkih pozicijskih krugova istih namjera, nezavisno od biračke potpore, hrvatskih interesa, svjetonazorskih formalnih razlikovanja i nezavisno od stvarnog djelovanja u interesu hrvatske budućnosti.
Trgovinsko je primirje na djelu, udruživanja su oko istog cilja bez cijene i prema nikom se nema odgovornosti, a ponajmanje prema zemlji koju predstavljaš i vodiš i njezinim tradicijskim i civilizacijskim vrijednostima.
Prikazivanje unutar novo formiranih kadrovskih kulisa uz sve će napore na kraju pokazati svu nemoć priklanjanja željama i interesima velikih, samo što će plaćena cijena osobnih dokazivanja i potrebe uspinjanja, ostaviti velike negativne tragove na hrvatskoj populaciji, posebno školskoj, studentskoj i visoko obrazovanoj. Zato što će se opetovano shvatiti kako ne možeš zemlju voditi s osrednjim glumcima i režiserima izvana, kojima je Hrvatska sa svojim izraženim nacionalnim identitetom, inače dokazanim i pokazanim pri oslobađanju zemlje od vojne agresije, remetilački faktor u svim unionističkim europskim interesnim koncepcijama…
Školski nokturno
Neumoljiva statistika uvijek nas vraća u krutu hrvatsku realnost, a podaci o nestanku i smanjivanja broja učenika hrvatskih osnovnih i srednjih škola, tužna je slika provođenja europske programirane stabilnosti. Samo smo u jednoj i to posljednjoj školskoj godini, prema zadnjim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, ostali bez 8948 učenika osnovnih i srednjih škola (Priopćenje 8.1.2. i 8.1.3., Državni zavod za statistiku RH, Zagreb, 2018. i 2017.)!
Posljednjih 10 godina izgubili smo ih više od 80.000! Samo smo prirodnim putem (više umrlih, nego rođenih) od 2013. do 2018. godine izgubili ukupno 85.109 osoba (Priopćenje 7.1.1., DZS RH, Zagreb 2019.)!
Prvih smo 5 mjeseci, ove 2019. godine, izgubili novih 9073 osoba (Statistika u nizu, Prirodno kretanje, DZS RH, Zagreb, 2019.). Nestanak i samo nestanak nasuprot europskom usponu osobnih ambicija. Slučajnost? Teško razumljiva i prihvatljiva. Izlaz, naravno, postoji i nalazi se u njihovom formalnom predizbornom programu. Koji ih, naravno, ne zanima. Kao niti Hrvatska…
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa