“One poručuju osobama koje su začete silovanjem da je bolje da se nisu ni rodili”, ističe u razgovoru za Narod.hr ugledni psihijatar, dr. Herman Vukušić, s kojim smo razgovarali povodom rasprava o pobačaju i pitanju djece začete tijekom silovanja.
> Evo tko je sve na listama Domovinskog pokreta!
Podsjetimo, nakon što je Miroslav Škoro izjavio da se silovana žena koja je začela treba savjetovati sa svojom obitelji što učiniti, zamjenica gradonačelnika Osijeka, HNS-ova Žana Gamoš pokazala je srednji prsti predsjedniku Domovinskog pokreta Miroslavu Škori.
Dogradonačelnica Gamoš pozvala je i druge žene da učine isto, pa su se nanizali uglavnom prostački komentari, a svemu se prostačkom gestom, iznenađujuće, pridružila i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, nekadašnja HDZ-ovka.
> Prostačkom porukom HNS-ova dogradonačelnica osramotila Osijek
> Dva lica Kolinde Grabar-Kitarović: Koje je pravo – prostačko ili ovo drugo?
Narod.hr: Trenutačno se u javnom i političkom prostoru vode rasprave o pobačaju i djeci začetoj silovanjem – Kako te rasprave utječu na one osobe koje su zaista začete silovanjem?
Dr. Herman Vukušić: Imaju vrlo negativan duševni i psihički učinak. Taj srednji prst kojeg su pokazale Jelena Veljača, Kolinda Grabar-Kitarović, dogradonačelnica Osijeka… je poruka njima da se osjećaju manje vrijednima i da bolje da se nisu ni rodili, što je jedna strašna poruka. Da netko tako radikalno, a tu mislim na te osobe, „srednjoprstaše“, pristupa jednom kompleksnom pitanju i da uopće ne uzima u obzir u cijelosti poziciju silovane žene kao žrtve, je zastrašujuće.
Ono što „srednjoprstašice“ ne znaju, a hvale se da znaju, odnosno uvjeravaju javnost da su Bogom dane stručnjakinje za pitanja psihičke traume, je to da velik broj silovanih žena koje kasnije izvrše pobačaj, to doživljavaju kao dodatnu traumu i zbog toga se osjećaju znatno lošije. U najmanju ruku ono što se s njima može napraviti jest da ih se za tu traumu pripremi, odnosno da im se pomogne da sagledaju tu cijelu svoju traumu iz raznih uglova, uključujući naravno i onaj u kojem ne pobacuju dijete. Znači, da im se prikažu svi rizici i sve negativno što taj čin kasnije nosi. A nosi pogoršanje duševnog stanja kod velikog broja tih žena. Dakle, najmanje što se može učiniti jest razgovor, što su neki u političkom prostoru i rekli.
Brojni primjeri pojazuju da ta djeca nisu manje voljena
Hajka koja je nastala je degutantna i ona će imati negativne konzekvence po same žene, žrtve silovanja, a i po osobe koje su rođene iz takvih situacija.
Narod.hr: Velik broj silovanja dogodio se u Domovinskom ratu. Znate li nam reći koliko je djece začeto u takvim silovanjima i kako se oni danas nose sa svojom situacijom?
Dr. Herman Vukušić: Nažalost, to nije moje uže polje, pa Vam teško mogu odgovoriti. Ali, postoji puno i dokumentarnih filmova i materijala na društvenim mrežama koji govore o vrlo kompleksnom duševnom stanju silovane žene, odnosno djece koje su rodile. No, ima primjera, i to nemali broj, gdje u kvaliteti te roditeljske ljubavi kasnije ne postoje nikakve razlike u odnosu na roditeljsku ljubav prema djeci koja su proistekla iz obiteljske situacije. Ima puno svjetlih primjera i primjera koje zagovaraju djeca rođena iz takve situacije, a koje bi „srednjoprstašice“ trebale pogledati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa