Dok je hrvatska proizvodnja krumpira godinama u padu, a domaći proizvođači pred slomom, europski poljoprivrednici bore se s prekomjernom ponudom. Hrvatska uskoro neće imati ni 40 posto vlastitog krumpira, a višak krumpira u EU trenutačno iznosi oko 3,3 milijuna tona. S viškovima su posebno pogođene Nizozemska, Belgija, Njemačka i Francuska.
> Započeti s preradom krumpira nije bilo jednostavno, ali zanimanje postoji
Suša i rast troškova
Ostaje li Hrvatska bez domaćeg krumpira? Zbog suše i rasta troškova, domaći proizvođači su pred slomom. Poručuju da Hrvatska uskoro neće imati ni 40 posto vlastitog krumpira. Cijenu će platiti i građani kroz manju ponudu i lošiju kvalitetu.
“Ljudi su jednostavno odustali od proizvodnje zbog nedostatka financijskih sredstava za izgradnju skladišta manjih kapaciteta. Plus ova suša koja je utjecala u proizvodnoj sezoni 2025. i to je rezultiralo da RH za proizvodnu i prodajnu sezonu 25./26. nema ni 40 posto vlastitog krumpira za vlastite potrebe”, rekao je Mirjan Dodlek iz Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira za Dnevnik.hr.
Crne brojke
Da je domaća proizvodnja godinama u padu, potvrđuju i brojke. Proizvodnja krumpira u tonama prema izvoru DZS-a iznosila je 2020. godine 174.279 tona, 2021. godine 127.826 tona, 2022. godine 103.400 tona, 2023. godine 126.281 tonu te 2024. godine 133.862 tone. Sa 174 tisuće tona u 2020. pali smo na oko 133 tisuće u 2024. godini. U samo nekoliko godina izgubili smo oko 40 tisuća tona krumpira!
Dvije godine oporavka
Šest članova obitelji Mesarić živi isključivo od proizvodnje krumpira u Belici. Sade ga na 40 hektara, vade oko 1000 tona i tako već 40 godina. Damir Mesarić kaže da ima boljih i lošijih godina, ali kad dođe jedna loša, za oporavak trebaju dvije godine.
“To znači da ćemo se od katastrofalne lanjske godine oporaviti tek sljedeće, i to pod uvjetom da obje budu jako dobre. Takvu sušu ne pamtim. Pritom, dosad smo cijenom to mogli pratiti pa bismo se izvlačili, ali kako je došlo do te hiperprodukcije na Zapadu i plasiranja krumpira nama po ekstremno niskim cijenama, to sada nije moguće. Govorimo o Nizozemskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj i Belgiji. I ove se godine rješavaju tog krumpira, čak i plaćaju da ga netko odveze. Od uvođenja eura naša se cijena vrtjela oko 30 do 35 centi, što je cijena koja prati troškove proizvodnje, ali sada je cijena zbog njih oko 16 centi. Iako njihova zna biti i niža, čak i s cijenama dopreme prodaju ga i po 13 centi.”, ističe Mesarić za Jutarnji list.
Mesarić ističe da je Hrvatska posljednji put bila dostatna u krumpiru prije više od deset godina, krumpir se i izvozio.
Proizvođači zatražili su pomoć od ministra Vlajčića
Proizvođači krumpira zatražili su pomoć od ministra Davida Vlajčića (Domovinski pokret).
“Ministar nam je rekao da su mu ruke vezane. Isplaćivat će se štete za sušu svim poljoprivrednim proizvođačima. Iz EU će stići šest milijuna eura, država će dati još 12 milijuna, što smatramo da je jako malo i da ne možemo očekivati pravičnu pomoć. Molili smo samo da se uzme u obzir kolika je cijena pojedinih kultura po hektaru. Jer proizvodnja krumpira znatno je skuplja od mnogih drugih, pa ako se bude dijelilo svima jednako po hektaru, neće biti ni smisla ni pomoći. Proizvođači su zbog svega praktički došli pred zid.”, ističu za Jutarnji list.
> Vlajčić: Svi trebamo očekivati od stranih radnika da se maksimalno integriraju u društvo
U Europi prekomjerna ponuda krumpira
S druge strane, prekomjerna ponuda krumpira na europskom tržištu dovela je mnoge europske uzgajivače krumpira u gospodarsku krizu.
U Njemačkoj je iznimno bogat urod, najveći u posljednjih 25 godina, doveo je do pravog viška krumpira koji je preplavio tržište. Fenomen je prozvan „Kartoffel-Flut“ – krumpirova poplava. Jedan poljoprivrednik je organizirao čak masovnu podjelu krumpira u Berlinu, uz pozive građanima da ga besplatno preuzmu na unaprijed određenim lokacijama diljem grada, prenosi N1.
Cijene stočnog krumpira dijelom su već pale ispod nule. U nekim slučajevima poljoprivrednici čak moraju plaćati zbrinjavanje svoje žetve, a velike količine krumpira koriste se kao stočna hrana ili se prerađuju u bioplinskim postrojenjima, navodi Večernji list.
Stručnjak za tržište krumpira Niels van der Boom izjavio je za „Agrarheute“ da trenutačno nema naznaka brze stabilizacije tržišnih prilika. Dodatno, opterećenje za proizvođače moglo bi se pogoršati zbog rasta troškova prijevoza kao posljedice rata s Iranom. Prema procjenama, višak krumpira u Europskoj uniji trenutačno iznosi oko 3,3 milijuna tona. Posebno su pogođene Nizozemska, Belgija, Njemačka i Francuska.
Uzrok leži ponajprije u tome što su mnogi poljoprivrednici u protekle dvije godine dodatno proširili površine pod uzgojem. Presudni su bili visoka potražnja i atraktivne ugovorne cijene prerađivačke industrije. Istodobno su povoljni uvjeti rasta rezultirali osobito bogatom žetvom.
U međuvremenu je potražnja znatno pala, dok proizvodnja ostaje na visokoj razini. Osim toga, pogoršale su se izvozne mogućnosti izvan EU-a. Geopolitičke napetosti, carinska politika SAD-a te rastuća konkurencija iz zemalja poput Kine, Indije i Egipta dodatno vrše pritisak na europske proizvođače.
Krumpir iz Egipta
Ovih dana na policama nekih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj pojavio se “mladi krumpir” iz Egipta.
Tržište je zatrpano uvoznim krumpirom, istaknuo je lani istarski proizvođač krumpira Dario Marčeta.
“I to ne iz EU nego Egipat, Cipar, Malta, Grčka… Nas to uništava. Oni krumpir imaju ranije jer je drugačija klima, njihov dolazi već u svibnju”, kaže Marčeta i pojašnjava da bi trebali dobiti barem 15-20 dana “zraka” da nešto uberu.
U razgovoru za istarski.hr upozorio je da su njegovi troškovi proizvodnje možda i veći od otkupne cijene.
Poseban je problem početak lipnja, kada kreće istarski krumpir. Međutim, baš onda, kad ga ovdašnji poljoprivrdnici imaju najviše, tržište je zatrpano uvoznim, pojašnjava Marčeta.
“Pored svega, mi smo proizvođači razjedinjeni, nemamo nikakvu organizaciju ni udruženje. Ja sam bio u dvije zadruge i obje su propale. Proizvođača je svake godine sve manje, a nasljednike imaju možda njih 30-40 posto. Svi bježe iz poljoprivrede, osim možda od maslina i vina. Povrće ide jako teško, ja to volim pa radim i dalje, ali nema smisla”, kaže Marčeta i kao moguću mjeru predlaže da se barem u lipnju, kada ovdje rađa mladi krumpir, tržište oslobodi uvoznoga.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa