“Nezamislivo je u Europskoj uniji da jedan premijer za bilo koju stranku, a kamoli za stranku koja ima 10 posto saborskih zastupnika kao što je Domovinski pokret, garantira da nikada neće doći na vlast”, izjavio je u Bujici na Z1 televiziji novinar i kolumnist Tihomir Dujmović, komentirajući briselsku prijetnju Andreja Plenkovića Domovinskom pokretu:
“A gdje mu je garantni list?! Plenković je predstavnik izvršne vlasti i on to garantira! To je nešto najgore što se čulo u višestranačkom sustavu samostalne Hrvatske države. Kada on nekome garantira da neće doći na vlast, to se može ostvariti samo na dva načina; ili će ga fizički spriječiti ili će falsificirati izbore!”
“To su najteže riječi koje je Hrvatska čula u zadnjih trideset godina,” nastavio je Dumović: “Nitko se nije usudio govoriti tako! Priču o ‘gnijezdima’ zadnji puta smo čuli 70-tih godina. Tada se govorilo o gnijezdima nacionalizma i da ih treba rastjerati… Najbliži Plenkovićevoj retorici bio je Ivo Josipović, koji je govorio o ‘ustaškim gujama’, ali je on dovoljno nepismen pa je to govorio u Knessetu, dok je Plenković ipak dovoljno pismen i to nije izgovorio na takvome mjestu.”
Po definiciji, Plenković je primijenio retoriku iz ’71. – upozorava dalje Dujmović:
“Već krajem 70-tih takve su se jasne, otvorene i nedvosmislene prijetnje bojažljivo koristile.”
Tihomir Dujmović je u Bujici jasno osudio nasilje, no, progovorio je i o razlozima zbog kojih su danas, po njegovu mišljenju, mladi ljudi u Hrvatskoj frustrirani:
“Hrvatska je danas bolesno, devastirano društvo i mene srce boli kad to govorim. Više ništa ne postoji, živimo kao zombiji! Socijalna slika Hrvatske je zastrašujuća. 250 tisuća ljudi čeka ili je već ovršeno, 250 tisuća ljudi živi na rubu siromaštva. Imamo stotine tisuća nezaposlenih, milijun ljudi živi s dvije i pol tisuće kuna, a 600 tisuća ljudi živi s manje od dvije i pol tisuće kuna… Imamo 50 tisuća invalida Domovinskog rata, 400 tisuća prevarenih na referendumu, ljudi su povrijeđeni i uvrijeđeni, kao da ste ih pljunuli i rekli im da se ne znaju potpisati! U Hrvatskoj ima čak 350 tisuća neriješenih sudskih predmeta. Nakon trinaest godina još se uvijek ne zna tko je kriv za nesreću na Kornatima. Suđenje Sanaderu traje 10 godina, Vidoševiću pet… K’o da su ti suci debili! Iz Hrvatske je zadnjih godina otišlo 400 tisuća uglavnom mladih ljudi, a ovdje su ostale njihove frustrirane obitelji. Neki dan sam sreo jednog prijatelja iz rata, ima troje djece i sve troje otišlo je na Novi Zeland. On je na rubu suicida, njegov je život postao potpuno besmislen jer ga je crtao na sasvim drukčiji način. I takvih je 400 tisuća… 18 tisuća Zagrepčana iz središta grada otišlo je nakon potresa i još se nisu vratili jer se ne mogu vratiti, obnova još nije krenula… I to je statistika za više od dva milijuna ljudi. U tim brojkama samo da jedan poludi, a to je statistički minimum, to je potpuno realno. Dodamo li svemu koronu i politiku Stožera, jasno je da živimo u bolesnom vremenu i kad se razgovara o tome da ljudi gube živce i rade potpuno iracionalne i sulude stvari, to je nešto što je naša realnost. Nažalost, nije čudo da netko pukne.”
Dujmović smatra da je premijer zaista pokušao politički zloupotrijebiti nastalu situaciju nakon tragičnog događaja na Trgu sv. Marka:
“Politička zloupotreba tragedije je kad vi ne znate što se dogodio, niti tko je to napravio, ne znate postoji li netko tko ga je na to potaknuo, postoji li neka pozadina, a već ste unaprijed nekoga prozvali i imenovali tzv. gnijezda nesnošljivosti, netrpeljivosti i mržnje. To je zastrašujuće! U zastrašujućem napadu premijer eksplicitno nabraja Domovinski pokret, Bujicu i Hrvatski tjednik kao mjesta koje bi trebalo istražiti! Godine 2020. u Europskoj uniji, u Hrvatskoj koja pretendira biti europska, to je nezamislivo.”
Dujmović se složio s tezom Stjepana Tuđmana, koji javno optužuje Plenkovića da je u HDZ-u proveo čistku, a sada to isto pokušava napraviti i u cijelom hrvatskom društvu:
“Andrej Plenković je potpuno promijenio lice HDZ-a. Današnji HDZ ne podsjeća ni po čemu na Tuđmanov HDZ. To je nastavak one priče kada je Sanader u Londonu rekao da će smanjiti nacionalizam u HDZ-u.”
Bujica je objavila i Plenkovićevu izjavu, u kojoj priznaje da je Domovinski pokret “markirao kao metu još prije izbora”, čime zapravo, priznaje da nikada nije imao namjeru koalirati s DP-om i da je cijelo vrijeme njegova opcija bio SDSS:
“To je još jedna jeziva i strašna rečenica. Ispada da je Ivan Penava negativac nedostojan koaliranja, a Vojislav Stanimirović je dostojan i to se zove HDZ! Tu čovjeku mozak stane! Da ste na buniki, ne bi se valjda takve stvari govorile.”
Tijekom novinarske karijere Tihomir Dujmović u 18 godina dobio je čak 14 otkaza. Prvi puta u Slobodnoj Dalmaciji, kada je 2000-te na vlast došao Ivica Račan, Dujmović je maknut kao tuđmanist, a zadnji puta je otkaz dobio na portalu Direktno.hr zato što je nešto pozitivno napisao o dr. Miroslavu Škori, što se nije svidjelo Plenkovićevim HDZ-ovcima.
O Puhovskom
Pred kraj emisije, osvrnuo se i na Žarka Puhovskog, nakon što je voditelj pročitao dijelove iz partijskog dossiera osebujnog profesora:
“Kada je u pitanju Puhovski, Milanović je osvijestio Hrvatsku. Zastrašujuće je da kao svjedok suđenja iz ’71., on danas nastupa kao mjera komentatorstva, analitičnosti i moralnog arbitra, unatoč takvoj jezivoj povijesti. Hrvatska ne može počivati na moralnim arbitrima koji su se tako iskompromitirali. Četiri godine zatvora za mladog Budišu, koji je tada imao 21 godinu i tri godine za Čička, mislim da se s time do smrti ne možete pomiriti. A Puhovski, ja nakon svega imao ložu na HTV-u! Onda se prebacio na RTL… Nema medija koji ne traži veliku uznositu misao Žarka Puhovskog, a da ga pritom nitko ne pita za’71. i lažna svjedočenja u Haagu protiv naših generala.”
“Taj čovjek konzekventno ne želi Hrvatsku državu,” nastavio je Dumović o Puhovskom: “Ne mora on voljeti Hrvatsku, ali onda ne može biti moralni arbitar u istoj toj državi!”
Zaključio je s lustracijom:
“Mi smo izgubili trideset godina zbog neprovedene lustracije jer takvi likovi poput Puhovskog, u Njemačkoj i većini Europe, po logici lustracije ne bi dobili mogućnost biti moralni arbitri u novonastalim društvima. To se nije dogodilo i mi trideset godina imamo usporeniji životni tijek, mi smo ispratili sve te puhovske i sve sekretare partije do mirovina, a oni su nama oteli tih trideset godina, nastavljajući tamo gdje su stali ’90.”
