Prenosimo kolumnu Nina Đule gdje odgovara bivšem predsjedniku RH Ivi Josipoviću na prozivke da je “tendenciozni desničar”, da je upravo Josipović taj “koji stalno traži rupu kroz koju će izmiliti”. Nino Đula je zamjenik glavnog urednika Jutarnjeg lista, dugogodišnji kolumnist i politički komentator.
Čest sam gost u sastavcima Ive Josipovića, zakašnjelim publicističkim aspiracijama lidranovske strukture. I sad ga je pogodilo što sam u Jutarnjem ispravno najavio da će Viktor Gotovac biti novi šef ZG SDP-a, a vjerojatno uskoro i cijele stranke. Još ga je više dotuklo što sam zaključio da, za razliku od njega, Gotovac ima i neke šanse pa sam tek usput primijetio kako, srećom, nema Josipovićevu zlobu. Nepotvrđeni predsjednik zlobu je hitro potvrdio: počastio me, neću širiti gdje, serijom bapskih uvreda u stilu “Ivkošić 2.0”, “maliciozni propagandist”, “tendenciozni desničar” i slično. Uočite razliku između njegova i, recimo, Milanovićeva retoričkog talenta.
Josipović, kojega ne znam zašto mnogi zovu lignja, premda bi, ako ništa zbog tržišne valorizacije u politici, bilo logičnije muzgavac (170 prema 40 kuna), vrije frustracijom što se netko koga je on boljševički licencirao kao desničara uopće usudi išta uočavati po ljevici.
Ovaj poluostvareni političar strašno bi htio pisati analitičke političke tekstove i kolumne. No, nikako da dopre do značajnijih medija jer se snalazi jedino s pamfletićima.
Što bi Josipović dao za drugi mandat
Što bi, naime, Josipović dao za originalnu misao, za kakav proplamsaj humora, za rečenicu koju vrijedi citirati, za neočekivano zapažanje, za emociju, za Račanov ili Milanovićev rejting, za drugi mandat.
Taj zavidni nametljivac na ljevici, čukalj SDP-a, koji stalno traži rupu kroz koju će izmiliti, lomi se između ljubomore što se, eto, našlo potentnijeg od njega na ljevici (Gotovca) i potrebe da mu se prišlepa i glumi mu mentora i saveznika.
I na kraju, Josipović, kao i svi zlobnici, dugo pamti pa mi vadi i “grijehe” starije od desetljeća. Kao glavni urednik Globusa objavio sam mu, u osvit njegova predsjedničkog mandata, biografsku knjižicu s intrigantnom fotografijom na naslovnici. “Titov gardist na Pantovčaku”, tako smo bili naslovili taj prilog.
Jednu stvar Josipović prešućuje dok se žali što mu tada radije nismo na cover stavili sliku kako, pazite sad, pozira s diplomom Pravnog fakulteta. Prešućuje da nam je sliku sebe kao Titova gardista poslao – on sam, i to kao jednu od tridesetak iz svoga života na koje je bio najponosniji. Ništa sporno. No, samo bi urednik koji je u novinarstvu uspješan koliko i Josipović u politici propustio takvu priliku.
O njoj se, eto, i danas priča, o Josipovićevu mandatu gotovo ništa.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa