Dražen Đurović, bivši zastupnik HDSSB-a u Hrvatskom saboru, na svojem je Facebook profilu u petak komentirao oslobađujuću presudu Šešelju, ali i opću političku situaciju i stanje u državi. Njegov status prenosimo u cijelosti:
“Danas gledam snimke Šešeljevog obraćanja i snimke od prije. Ako mogu dobro procijeniti, trbuh mu je vrlo čudan. Napuhan. Mogao bi to biti ascites od meta jetre. Mislim da je presuda koju su očito odradili Francuzi i Srbi, usmjerena prije svega na afirmaciju srpskih interesa a Šešelj je tu skoro pa kolateralni dobitnik. Koji je zapravo nevažan, jer ako je moj dojam točan on će ionako otputovati prije pravomoćnosti presude. Ali i prije mogućnosti da Hrvatska preko partnera utječe da se mnoge od teza iz prvostupanjske presude koje de facto pravdaju velikosrpsku ekspanzionističku politiku s početka 90-ih uklone. Ne znam je li tko primjetio da danas nema komentara Pupovca ili drugih iz SDSSa. Kad je bila oslobađajuća presuda Gotovini bili su vrlo glasni. Danas o Šešelju ni traga ni glasa. I da zaključim; Šešelj ide Bogu na polaganje računa, Srbija je ostvarila veliku političku pobjedu koja će olakšati pobjedu Vučiću na izborima i ubrzati pregovore o pristupanju u EU a Hrvatska je doživila još jedno poniženje. Treba ga prihvatiti dostojanstveno i realno. Kao i kreditni rejting koji je smeće, činjenicu da nas je 300.000 manje nego u trenutku stvaranja države, da nam je predsjednica bivša članica trilaterale, premijer Kanađanin, obavještajne službe preuzima Francuz, medije drže Austrijanci a banke Talijani. Kapital je u rukama 200 bogatih obitelji a javni dug nešto ispod 90% BDPa. Pravosuđe rak rana društva, političke elite zaokupljene same sobom i vlastitim interesima samoparazitiranja dok je narod otupljen, obezglavljen, umoran, depresivan i nikome ne vjeruje. U tom svjetlu ponovio bih poslovicu kojom sam sebe često tješim, da je i udarac nogom u stražnjicu korak naprijed ako sam sebi to tako prikažeš. Vidim da su Vukovarci opet deprimirani. Nažalost, mi smo pobjednici u ratu, ali ne i u Vukovaru. I tu činjenicu morat ćemo prihvatiti. S njom živjeti i graditi hrvatsko društvo kako najbolje budemo znali i umijeli. Sami. Nitko neće umjesto nas niti ikoga to briga. Naša država, naš problem, naša budućnost.”
