Saborski Odbor za medije zaključio je kako je ministar kulture Zlatko Hasanbegović odluku o razriješenju Stručnog povjerenstva za neprofitne medije donio sukladno svojim zakonskim ovlastima. Za takav zaključak izjasnila se većina članova Odbora.
Nakon medijskog linča, koji još uvijek traje na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, važno se prisjetiti nekih afera SDP-ova ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine koji je u više navrata zaslužio smjenu, ali je odradio mandat do kraja i predao Ministarstvo poljoprivrede svome nasljedniku prof. Davoru Romiću, a svoj dosadašnji mandat ocijenio ocjenom 3+.
Afere koje su “proslavile” SDP-ovog ministra poljoprivrede uglavnom su u više navrata medijski elaborirane, međutim, ništa se nije dogodilo iako su u nekoliko navrata oporbeni zastupnici u Hrvatskom saboru, kao i brojni nezavisni stručnjaci te njegovi bivši suradnici, tražili njegovu smjenu. Svakom novom aferom ministar je bivao sve bahatiji, doimao se nedodirljivim i to isključivo zato što ima savršeno zaleđe u stranci kao mlađi kadar SDP-a. Ni za trenutak, unatoč aferama, mu ostavka nije pala na pamet, niti je premijer Zoran Milanović mislio smijeniti svog ministra kome očito beskrajno vjeruje.
Afera “Apoteka”
Jedna od najvećih afera ministra Jakovine svakako je ona koju su neki mediji kolokvijalno nazvali “afera apoteka”, koja je zapravo pokazala da je ministar bio u sukobu interesa. Naime u prosincu 2012. godine mediji su otkrili da je ministar Tihomir Jakovina, iako je u to vrijeme već godinu dana bio ministar i obnašao tu odgovornu dužnost, kao vlasnik te direktor tvrtke TJ-PROM, što državi, što nekolicini drugih vjerovnika, ukupno dugovao više od 150 000 kuna, to mu je okvalificirano kao sukob interesa koji je zapravo trajao od 2001. godine i njegovog izbora za načelnika općine Bukovlje. Vlada je zapravo tu aferu dobrim dijelom prešutjela kao i upozorenja koja su stizala iz oporbe ali i od neovisnih političkih analitičara koji su ovakvo ponašanje ministra okarakterizirali politički štetnim. Nakon što se čitav skandal razotkrio ministar je jednostavno prodao svoju tvrtku za 400 000 kuna te u tome nije vidio ništa sporno, naprotiv.
Ne samo da nije priznao pogrešku nego se pokušao opravdati da se na prodaju odlučio zato što ne želi da mu se spočitava formalno vlasništvo nad tvrtkom koju je ipak prodao više nego formalno, za stvarne novce. Najzanimljivije pitanje koje se nakon te afere moglo postaviti, i koje su neki mediji postavljali, zapravo je kako je ministar uspio prodati svoje nekoliko godina neaktivno poduzeće tako brzo nakon što je ono postalo predmet zanimanja javnosti? Zašto se na takav potez nije odlučio ranije ako je već imao pravih ponuda čime bi izbjegao političku štetu po Vladu i sebe samog kao političara te bi i barem djelomično izbjegao sukob interesa, iako je ministar, kako smo već spomenuli, u višegodišnjem sukobu interesa.
“Šećerna afera”
Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina je proizvodnu EU kvotu, koju su tri hrvatske šećerane od 2007. do 2011. ravnopravno dijelile po 33%, 2012. godine, o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer tržišne godine 2013./2014., preraspodijelio na način da je virovitičkom Viru dodijelio 9643 tone manju godišnju kvotu. Naime, ministrova raspodjela dobivene proizvodne kvote EU od 192.877 tona je bila na 65% u korist Vira i Sladorane te 35% u korist osječke šećerane.
Odluka ministra Jakovine, da se osječkom kralju šećera Marku Pipuniću dodijeli izvozna kvota od 80.000 tona šećera u zemlje EU, koja je donesena u studenom 2012., bila je predmet istrage USKOK-a. Upravni sud u Osijeku je, odlučujući o tužbi Sladorane d.d. i Vira d.d. poništio rješenja Ministarstva poljoprivrede iz 2012. godine o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer. Njome je smanjenim proizvodnim kvotama, sporna bila šteta načinjena virovitičkoj šećerani i Sladorani.
Jakovina je istu stvar napravio tri mjeseca prije sporne odluke koju je Upravni sud ukinuo, u rujnu 2012., iako slučaj nije isti, no ponovno su u pitanju optužbe da je Jakovina pogodovao Marku Pipuniću na štetu Željka Zadre, vlasnika Viro-a i Sladorane, ovoga puta se radilo o smanjenju mogućnosti izvoza u EU.
Osim toga, povjerenstvo kojim je predsjedavala Jakovinina zamjenica, Snježana Španjol je donijelo odluku kojom se Pipunićevoj Tvornici šećera Osijek odobrava izvozna kvota od 80.977 tona šećera, a kako je RH u EU mogla izvesti najviše 180.000 tona šećera, osječka tvornica dobila je oko 45 posto ukupne izvozne kvote. Dvije Zadrine tvornice, dakle Viro d.d. i Sladorana d.d., ukupno su dobile preostalih 55 posto. Viro je dobio mogućnost izvoza 57.584 tone šećera ili 32 posto, a Sladorana d.d. 41.388 tona ili 23 posto.
Zbog svega Sladorana d.d. je podnijela kaznenu prijavu USKOK-u posebno ističući Jakovinu kao osobu koja ih je oštetila za najmanje 100 milijuna kuna, a šećeranu Viro za još 15 milijuna kuna.
Što sada?
Nisu li sve ove odluke trebale završiti smjenom ministra ili njegovom ostavkom? Slučajevi i afere govore same za sebe.
