Europski sud za ljudska prava (ESLJP) presudio je u korist obitelji poginulog hrvatskog branitelja, a protiv Hrvatske jer je neopravdano odgađala isplatu invalidnine na koju je obitelj imala pravo. Kao izgovor za nevjerojatnu odgodu isplate od 3 godine hrvatske su institucije navodile da bi provedba ovrhe dovela do teško nadoknadive štete za državni proračun.
Podnositeljima je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje jer su hrvatski sudovi bezrazložno odgodili ovrhu pravomoćne presude, piše Ured zastupnika RH pred ESLJP-om.
Priopćenje Ureda zastupnika RH pred ESLJP-om donosimo u nastavku.
“Dana 2. rujna 2021. Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) je u predmetu Marinić protiv Hrvatske objavio presudu u kojoj je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje zbog neopravdane odgode isplate obiteljske invalidnine u iznosu od 187.611,52 kune na koju su podnositelji imali pravo kao članovi obitelji poginulog hrvatskog branitelja.
Domaći sudovi su nakon pravomoćne presude u korist podnositelja, odgodili isplatu do odluke Vrhovnog suda o reviziji stranaka, prihvaćajući argumente ovršenice, Republike Hrvatske, da bi provedba ovrhe dovela do teško nadoknadive štete za državni proračun jer se u slučaju uspješnog ishoda revizije, neće moći naplatiti od podnositelja. Nakon što je Vrhovni sud nakon tri godine odbacio reviziju RH, Općinski sud u Šibeniku je naložio provedbu ovrhe, a Financijska agencija je odmah isplatila podnositeljima dug zajedno sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 348.766,23 kune.
Sud se pozvao na svoja ranije utvrđena načela, navevši da kašnjenja u izvršenju presuda mogu biti opravdana u posebnim okolnostima, ali ne takva da narušavaju samu bit prava zaštićenog člankom 6. Konvencije.
Sud je smatrao da je u konkretnim okolnostima ovog predmeta, a s obzirom na razloge domaćih sudova za odgodu ovrhe, trogodišnje razdoblje bilo neopravdano. Ocijenio je da eventualni gubitak dosuđenog iznosa podnositeljima nije mogao biti od utjecaja na državni proračun, da domaći sudovi nisu ispitali financijsko stanje podnositelja i njihovu sposobnost vraćanja spornog iznosa u slučaju eventualno nepovoljne odluke Vrhovnog suda po njih, kao niti izglede za uspjeh revizije tužene države. Stoga, ovakva praksa odgoda ovrha nije prihvatljiva jer bi u tom slučaju država mogla odgoditi izvršavanje svojih obveza podnošenjem pravnih sredstava koja nemaju nikakve izglede za uspjeh.”
Slijedom navedenog, Sud je utvrdio povredu prava na pristup sudu protivno čl. 6. st. 1. Konvencije, te je podnositeljima dosudio po 3.000 eura za nematerijalnu štetu i 1.300 eura za troškove postupka.
Presuda je konačna i dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.