Misu sjećanja u povodu 74. obljetnice Maceljske tragedije i žrtava Križnog puta predvodio je u nedjelju u crkvi Muke Isusove u Maclju pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško, koji je u propovijedi rekao kako je „neobjašnjiva pojava da se danas u Hrvatskoj o svemu, barem nominalno, može raspravljati, samo je područje partizanskih i komunističkih zločina nedodirljivo“.
Stradanje brojnih žrtava komunističkog režima dogodilo se početkom lipnja 1945. u šumama na samoj današnjoj granici Hrvatske i Slovenije. Riječ je o najvećem stratištu nakon Drugoga svjetskog rata na području Republike Hrvatske gdje je još uvijek ostalo neistraženo oko 130 jama, dok su procjene da je na ovom mjestu 1945. stradalo između 12 i 13 tisuća žrtava. Do sada su istražene tek 23 jame, a pronađeni su zemni ostaci 1.163 osoba.
Mons. Šaško je u propovijedi rekao kako smo mislili da će u demokratskoj Hrvatskoj, „pri urušavanju političkog i svjetonazorskog komunističkog sustava, istinom biti liječena bolest nacije“.
„Sada je sasvim jasno da je tijekom posljednjih 30 godina, umjesto da bude uklonjen, a rane zaliječene, komunistički tumor metastazirao u svaki dio tkiva hrvatskoga bića“, kazao je pomoćni biskup te dodao da je tumor vidljiv od zakonodavstva do običnog govora.
„Te dvije razine su se izmiješala pa je i na društvenim mrežama i na katedrama moguće čuti jezik iz komunističkog razdoblja u kojem kao da smo prihvatili izjave o najstrašnijim ubojstvima kao o nedovršenom ili nedovoljno dobro napravljenom poslu pobjednika“, rekao je mons. Šaško u propovijedi te nastavio kako je „neobjašnjiva pojava da se danas u Hrvatskoj o svemu, barem nominalno, može raspravljati, samo je područje partizanskih i komunističkih zločina nedodirljivo“.
„Danas smo ovdje jer vidimo da većina poteškoća provire iz duha koji i danas dopušta da se iz znanih i neznanih mjesta ostaci naših pokojnika ne diraju, ne pokapaju i da su zanemareni“, poručio je mons. Šaško.
Predsjednik Udruge Macelj 1945. Zdravko Čepo, kazao je da su na Macelj došli ljudi koji imaju osjećaj za sve koji su dali živote za domovinu, a nisu se imali prilike braniti, nego su kao nevine žrtve zakopane u maceljskom groblju.
„Naš je cilj do kraja istražiti i dostojno pokopati te ljude. To je minimum što smo dužni. Ne zanima nas politika, ne zanima nas osveta, zanima nas samo istina i očuvanje te istine, da se ona ne zaboravi“, rekao je Čepo te dodao da se o toj istini ne uči u školi niti je ima u medijima.
„Blokada je na svim poljima. Ali istinu moramo znati. Zbog istine nećemo sijati mržnju, mržnju sijemo kad tajimo istinu“, poručio je Čepo koji je podsjetio kak su predložili da se maceljska šuma proglasi spomen-područjem te da su u tijeku razgovori u Ministarstvu hrvatskih branitelja o tom zakonskom prijedlogu.
Uoči mise vijence su položili i svijeće zapalili izaslanici predsjednika Hrvatskog sabora Žarko Tušek, predsjednika Vlade Zdravka Bušić te ministra branitelja Stjepan Sučić. Nakon spomen slavlja održana je pobožnost Križnog puta.
Nakon genocida počinjenoga 1945. godine maceljska je šuma proglašena Titovim lovištem u koju je bio zabranjen ulaz. Šutnja o stradavanju u maceljskim šumama prestaje s utemeljenjem samostalne demokratske hrvatske države 1990. godine, da bi već slijedeće godine tadašnji zagrebački nadbiskup i kardinal, Franjo Kuharić, na stratištu Lepa Bukva 9. lipnja 1991. prvi put služio svetu misu za sve žrtve Križnoga puta. Tada je kardinal Kuharić javno progovorio o zločinima nakon čega u lipnju 1992. Državna komisija Hrvatskog sabora započinje istraživanja.
Na Macelju se, osim tisuća žrtava početka Križnog puta, nalaze i ostaci 21 svećenika, franjevaca i bogoslova, ubijenih u noći s 4. na 5. lipnja 1945. godine.
Zahvaljujući zalaganju članova Udruge Macelj 1945., a posebno fra Drage Brgleza, tadašnjeg župnika u Đurmancu i pokojnog predsjednika Udruge Macelj 1945. Stjepana Brajdića, preživjelog sudionika Križnog puta, u spomen-grobnicu u Macelju položene su kosti 1.163 pogubljene osobe. Bilo je to 22. listopada 2005. godine, a svečani pokop tada je predvodio kardinal Josip Bozanić.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija