Udruga Macelj 1945. predstavila je u Zagrebu u ponedjeljak 24. kolovoza knjigu ‘In eternal remembrance’, englesko izdanje izvornika ‘U vječni spomen’, autora Frana Živičnjaka, pokojnog svjedoka vremena koji je preživio maceljsku tragediju.
Knjigu ‘In eternal remembrance’ autora Frana Živičnjaka, ovog tada pitomca hrvatskih domobrana, dan nakon obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, predstavili su na konferenciji za novinare u Nadbiskupskom pastoralnom institutu članovi Udruge Macelj 1945., javlja IKA.
Prevoditeljica knjige, povratnica iz Velike Britanije, Marina Škrobica posvjestila je da je ovakve ili neke slične knjige nemoguće pronaći u sveučilišnim katalozima u svijetu, ni na engleskom ni bilo kojem jeziku.
O autoru je rekla da joj je bila čast prevađati takvo štivo i da je imala ogroman obzir te poštovanje.
Tema je čak i za moju generaciju teška za zamisliti – kako se izrazila – to krvoločno kolo komunističkih vampira u koje je mladi Fran Živičnjak upao ni kriv ni dužan i nekim je čudom uspio izvući živu glavu.
“I onda, zbog svoje savjesti, zapisati sve te detalje, sva ta događanja, da bi ga se onda na kraju našlo mrtvog u njegovu stanu pod neobjašnjenim okolnostima”, rekla je, priznajući da je to teško i njoj shvatiti, a kamoli ne mlađim generacijama.
O prevađanju je rekla da je svaku riječ trebalo prevesti vrlo vrlo precizno da se ništa ne doda, ništa ne izmjeni i ništa ne izgubi u toj izvornosti i autentičnosti svjedočanstva.
Hrvatske biskupe je i ovom prigodom glasnogovornik Udruge Ivan Jaklin pozvao da Macelj postane mjesto “gdje ćemo, uz žrtvu hrvatske mladosti, vrednovati i svoje pastire koje su išli sa svojim narodom”, jer tamo je stratište i 21 svećenika te bogoslova.
Usto je naglasio da su simbolički tu konferenciju za novinare započeli pet minuta nakon dvanaest zbog toga što istina u ovoj našoj hrvatskoj državi kasni.
“Ne kasnimo samo pet minuta. Nažalost, unatrag 30 godina mi smo jako zakasnili već u traženju istine. Kašnjenja nisu zbog nas iz Udruge Macelj 1945., nego zbog neodgovornosti politike i vlasti koji su se sve ove godine, u odnosu na počinjene zločine drugih totalitarnih režima, prema zločinima komunizma odnosili s nedovoljno odgovornosti”, rekao je istaknuvši: “Nisu ih razotkrivali, već su ih pokušavali prikriti, zanemariti ili jednostavno prešutjeti, a često i ignorirati.”
“Ono što za Poljsku i svijet predstavlja Katinska šuma to za Hrvatsku predstavlja Maceljska šuma”
Nažalost, to su činili i neki hrvatski mediji, iznio je Jaklin, dok je potpredsjednik Udruge Macelj 1945. Damir Borovčak rekao da se i njemu čini kako se ove grozne istine neki političari još uvijek boje i strepe i izbjegavaju se suočiti s njom. Jer – premda već 15 godina kontinuirano pozivaju političare, i to u svim mandatima – na komemoraciju tog komunističkog zločina bez presedana, nitko se nije odazvao.
Ove godine, usto, na poziv se oglušilo pedesetak načelnika i gradonačelnika koje su pozvali iz Hrvatskog zagorja, a iz “Ureda hrvatskog predsjednika, na pismo i poziv, nisu se udostojali ni odgovoriti”, upozorio je Borovčak.
Borovčak je poručio i kako njihova udruga nije za mržnju niti za osvetu, ali traže razobličavanje „laži, lažnog antifašizma, lažne demokracije koje nam i dan danas guraju razno razni gojenci partije komunizma i veličanje ratnog zločina Josipa Broza Tita”.
“Ono što za Poljsku i svijet predstavlja Katinska šuma to za Hrvatsku predstavlja Maceljska šuma”, istaknuo je Borovčak.
