“Sv. Ivan Pavao II. bio je glas do tada Crkve šutnje u zemljama srednje i istočne Europe. Papin doprinos bio je prvenstveno duhovne naravi”, poručio je apostolski nuncij u Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović, jedan od izlagača u utorak 22. listopada, na znanstvenom kolokviju “Hrvatska i Europa 30 godina nakon pada Berlinskog zida” koji je upriličen na Hrvatskome katoličkom sveučilištu u Zagrebu, u povodu Dana Odjela za sociologiju.
Premda Ivan Pavao II. nije nikada sebi pripisivao velike zasluge za propast komunizma, u tome je vidio Božju providnost i objektivne povijesne okolnosti, ipak bez njegovog izbora za papu, njegove mesijanske vizije, primamljive mistike, snage duha i inzistiranja na ljudskim pravima, teško bi se to dogodilo, poruka je nuncija Eterovića. Na početku je sudionike skupa pozdravio veliki kancelar HKS-a zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a dodijeljeni su i studentska priznanja.
Berlinski zid bio je dugačak 167,8 kilometara. Njegova gradnja započela je 13. kolovoza 1961. a pao je 9. studenoga 1989. Dijelio je grad, Njemačku i Europu 28 godina. Bio je visok 3,6 metara. Prije gradnje u Zapadnu Njemačku je prebjeglo oko tri i pol milijuna ljudi, 20 posto stanovništva Istočne Njemačke, a poslije preko zida 5075 osoba među njima 574 vojnika, iznio je ove činjenice mons. Eterović, poručujući nadalje:
Mons. Eterović: Ivan Pavao II. je rekao – ‘Crkva šutnje više ne šuti’
„Ivan Pavao II. bio je glas do tada Crkve šutnje u zemljama srednje i istočne Europe. Nakon manje od mjesec dana od izbora za papu, 5. studenoga 1979. godine, Ivan Pavao II. hodočastio je u Asiz i iz naroda je netko uzviknuo: ‘Živjela Crkva šutnje!’. Rimski prvosvećenik je odgovorio: ‘Ne, Crkva šutnje više ne šuti, jer govori ustima pape’”, podsjetio je prvi izlagač.
Od početka svog pontifikata dao je osobiti pečat takozvanoj ‘istočnoj politici Svete Stolice’. I podržao je redovite susrete i dijaloge predstavnika dviju strana – Crkve i komunista – koje je već otprije vodio nadbiskup Agostino Casaroli. Dapače, imenovao ga je kardinalom i državnim tajnikom i on je tu službu obnašao više od 11 godina pontifikata Karola Wojtyle.
O Papinim zaslugama u padu komunizma posvjedočili su također ruski i njemački čelnici Mihail Gorbačov i Helmut Kohl.
Izdvajamo i nuncijeve riječi da je Papin doprinos bio prvenstveno duhovne naravi. Radilo se o divovskoj borbi za čovjeka, obrani dostojanstva ljudske osobe, primjenjivanju kršćanske antropologije koja se temelji na dostojanstvu svake ljudske osobe koja je stvorena na sliku Božju.
„Prema tome, čovjek je usmjeren Bogu te samo u susretu s Njim može ostvariti u punini ispunjenje svih životnih težnji. Ivan Pavao II. tu je istinu imao na umu kad je neumorno promicao poštivanje ljudskih prava, posebno pravo na vjersku slobodu. Budući, pak, da osoba nije otok, nego živi u zajednici, Ivan Pavao II. je zastupao i pravo naroda i nacija”, rekao je nadbiskup Eterović.
Prema Ivanu Pavlu II., nastavio je mons. Eterović, bezbožni je komunizam trebao pasti, premda se nije znalo vrijeme i način.
Sustav koji je počivao na poluistinama i na lažima, a ne na čvrstim etičkim i moralnim načelima, kao što je bio komunizam, nema budućnosti, posebno bez potpore represivnog sustava vlasti, istaknuo je mons. Eterović.
Kardinal Bozanić: Crkveno zalaganje u ideologiziranoj sredini građani su prepoznali kao širenje ozračja slobode
Kardinal Bozanić, s druge stane uvodeći u kolokvij, rekao je između ostalog da je u snažnoj ideologiziranoj sredini, gdje je partijska privilegiranost i nametnuta diskriminacija ostalih građana gušila svijest o jednakopravnom ljudskom dostojanstvu svakoga građanima, bez obzira kakva god bila njegova osobna uvjerenja, takvo crkveno zalaganje velika većina građana prepoznala kao širenje ozračja slobode i otvaranje prostora za rješenja koja će i na političkom području omogućiti nove putove demokratizacije ljudskoga društva.
Uz nuncija Eterovića sudjelovala su još peterica izlagača: Miro Kovač, Gordan Črpić, Tomislav Anić, Željko Tanjić i Davor Ivo Stier. Od potonjeg donosimo konstataciju da su neki kasniji događaji dodatno potvrdili i ubrzali proces erozije modela koji je uspostavljen nakon pada Berlinskog zida.
Stier, naime, smatra da se umjesto koncepta slobodne i ujedinjene Europe, stari kontinent sve više fragmentira te se na scenu snažnije vraća logika interesnih sfera.
Osim vanjskih izazova u formi ruske ili turske interesne sfere, proces fragmentacije se unutar same Europske unije očituje u idejama o Europi u više brzina, kao i u unutarnjim svrstavanjima i grupiranjima u savezima poput ‘Višegradske skupine’ ili nove ‘Hanzeatske lige’. Dio je tog procesa fragmentacije naravno i Brexit, rekao je bivši ministar vanjskih poslova.
Namjera je Hrvatskog katoličkog sveučilišta ovim znanstvenim kolokvijem osvijetliti neke od političkih, kulturnih, teoloških i gospodarskih aspekata pada jednoga sustava koji je obilježio veliki dio povijesti prošloga stoljeća.
Tekst se nastavlja ispod oglasa