U crkvu u Prečkom ulazili su ljudi u crnini. U petak, već oko 19 sati, crkva je bila puna i ljudi su se okupljali vani. Bilo ih je na stotine. Tek manji dio mogao je ući unutra, ostali su strpljivo ostali moliti u dvorištu.
Mladi, stari, djeca. Došli su ožalošćeni, potreseni golemom tragedijom koja se dogodila toga jutra baš u njihovom kvartu. Toga je jutra u osnovnoj školi ubijeno sedmogodišnje dijete, a više je učenika, uz jednu učiteljicu, ranjeno.
Došli sa svojim ranama, ali pred Isusa
I ljudi koji su došli na molitvu došli su sa svojim ranama. Ali došli su pred Isusa. Pred onoga koji jedini može izliječiti njihove rane. Odazvali su se pozivu župnika župe Presvetog Trojstva Tomislava Šaguda, koji je odmah po primitku vijesti o tragediji otvorio crkvu i omogućio ljudima da u molitvi i klanjanju pronađu utjehu te zagovaraju za žrtve i počinitelja.
Ne znamo kako su se osjećali ljudi koji su te večeri otišli s klanjanja. Ali pjevali su. U početku tiho, a onda odlučnije. Jer tamo nisu dobili sladunjavu poruku niti obećanje da će sve biti u redu.
‘Hvala Ti što od Tebe nećemo dobiti odgovore, nego utjehu i nadu’
“Hvala ti što će mnogi uzljubiti tebe već danas, što će mnogi povjerovati i osloboditi se okova smrtnosti.
Hvala ti što uvijek pronalaziš nove načine kako da što više ljudi dovedeš k sebi. Hvala ti na svim mučenicima koji su utrli put naše vjere.
Hvala Ti što od Tebe nećemo dobiti odgovore, nego utjehu i nadu.“
Čuli su te riječi koje je župnik govorio Isusu dok su svi zajedno bili u molitvi, piše bitno.hr.
‘Vlč. Šagud: ‘Gospodaru sve zemlje, vladaj u Prečkom’
“Gospodine Isuse sada želimo priznati da si ti vladar nad cijelom zemljom i nad čitavim svemirom i nad nebesima i nad podzemljem. Sve je u tvojoj ruci i ništa se ne događa da ti ne znaš, da ti ne vjeruješ ili da ti nisi dopustio. Gospodine Isuse, želimo svoje živote prepustiti tvojoj vlasti i onda kad ne razumijemo i onda kad nas boli, kad je neshvatljivo teško. Tvojoj vlasti želimo predati svoje živote.
Upravljaj, Gospodine, našim osjećajima, našim mislima, našim srcima, našim duhom, da uvijek budu usmjereni prema tebi. Ti si jedini kojem valja služiti. Ti si jedini kojem vrijedi predati svoj život. Ti si jedini koji nas toliko ljubiš da si nam spreman dati sve.
Ne dopusti nikada da živimo podijeljena srca, da služimo grijehu, da služimo zlu. Ne dopusti da klonemo (…) ne dopusti da se zadovoljimo mlakošću, ne dopusti da na tebe zaboravimo, ne dopusti da sve bude važnije osim toga da tebe ljubimo i tebe slavimo. Gospodaru sve zemlje, vladaru svim vladarima, vladaj u Prečkom, vladaj u Zagrebu i vladaj u našoj Domovini. Sve što je napuklo ispravi, sve što je krivudavo izravnaj (…) neka svako tijelo vidi spasenje tvoje”, molio je vlč. Šagud.
A ljudi koji su došli u crnini, u crnini su i otišli. Ali između su zajedno pjevali: „Gospode, ja tako trebam Tebe svakog trena…“
