Fr. Srećko Koralija: odgoj i indoktrinacija u isključivosti vodi u opasna ponašanja

“Glavna vodilja svakog dijaloga je stvaranje zajedništva u različitosti, odgoj zdravog i demokratski raspoloženog mentaliteta, iskorjenjivanje fanatizma i isključivosti. U tom smislu ovim događajem želimo tome doprinijeti, imajući na umu bolje i cjelovitije uočavanje stvarnosti na što trebamo odgajati sadašnje i buduće generacije”, rekao je za Narod.hr Fr. Srećko Koralija – regens studija Hrvatske dominikanske provincije najavljujući međunarodni kongres pod nazivom “Imaju li religije značenje za Europu?”

Od petka do nedjelje održava se međunarodni kongres pod nazivom “Imaju li religije značenje za Europu?” koji se održava u sklopu 800. obljetnice Reda Propovjednika u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog.

Međunarodnim kongresom Dominikanska provincija u Hrvatskoj proslavit će 800. obljetnicu svog ‘reda propovjednika’, možete li nam reći kad su dominikaci došli u Hrvatsku i što su donijeli hrvatskom narodu? Zašto je u kontekstu današnjeg vremena važna ova obljetnica?

Trajanje od 800 godina već samom činjenicom govori za sebe, i na to smo ponosni kao dominikanci. Na drugom općem zboru Reda u Bologni, 30. svibnja 1221. godine pod predsjedanjem sv. Dominika, odlučeno je širenje Reda i na Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo.

Dominikanci se već 1225. godine nastanjuju u Dubrovniku, a kroz sljedeća stoljeća i u mnoga druga mjesta na našim prostorima (Zagreb, Dubrovnik, Bol, Stari Grad, Trogir, Rijeka…). Tijekom bogate povijesti Reda koja je Crkvi dala četiri pape, osamdesetak kardinala te tristotinjak svetaca i blaženika među kojima su i sv. Albert Veliki, naučitelj crkve sv. Toma Akvinski, sv. Katarina Sijenska, Jeronim Savonarola, zaštitnik umjetnika Beato Angelico, te sv. Vinko Fererski, osnivač biblijske škole u Jeruzalemu Marie-Joseph Lagrange itd., možemo reći da je doprinos dominikanaca hrvatskom društvu, kulturi i znanosti bio od velikog značaja.

Iz povijesnog slijeda izdvojio bih da je 1396. godine u Zadru osnovano prvo hrvatsko sveučilište te da je knjižnica našeg dubrovačkog samostana najvrjednija srednjovjekovna knjižnica u Hrvatskoj s 94 srednjovjekovna kodeksa i 249 inkunabula.

Dominikanci su također Hrvatskoj dali i bl. Augustina Kažotića, zagrebačkog biskupa (1303.-1322.). Glede obljetnice, dominikanci kao Red propovjednika su uvijek kroz povijest osluškivali Boga i svijet te pokušavali čitati znakove vremena, gibanja misli i naroda. Ovim kongresom također pokušavamo ostvariti tu karizmu.

Moto jubileja je “Idi i propovjedaj!”, koje sve aktivnosti planirate u sklopu jubileja? Veliki broj osoba se izjašnjavaju kao kršćani iako ne prakticiraju svoju vjeru niti se slažu s učenjem Crkve, osobito po pitanju morala, što mislite kako bi im crkva ponovno mogla otkriti svoju ljepotu?

Da, jako kratak, značajan, jak ali i trijezan moto. Naš život se proteže između kontemplacije i akcije, odn. između truda shvaćanja Boga i donošenja Riječi čovjeku. U tom smislu kroz ovu godinu jubileja djelujemo na različite načine: snimanjem glazbe, tiskanjem knjiga, znanstvenim djelovanjem, propovijedanjem, katehezama, seminarima, simpozijima itd., zapravo, sve ono što već i radimo, samo sada na jedan intenzivniji način.

Glede odnosa teoretskog i praktičnog vjernika u jednoj osobi  – teško je mjeriti odn. prosuđivati crno na bijelo tko je tzv. pravi vjernik a tko ne, srca pojedinaca i njihove savjesti govore sami za sebe. Evanđelje se jedino može svjedočiti svježim zrakom te izbjegavanjem moraliziranja, da ne kažem pametovanja.

To je zapravo nešto što vrijedi univerzalno. Dovoljno je pogledati Isusov život da bismo to zaključili. Kao što se Isus stalno i teoretski i aktivno čvrsto hvatao u koštac sa stvarnošću, tako treba i Crkva, i to hvatanjem svježeg zraka kao što su činili svetci kroz povijest. No, hvatanje svježeg zraka ne znači i propuh. Mislim da možemo još puno toga učiniti kada se radi o konkretnim problemima društva, demografskim pitanjima, odnosu vjere i kulture, privatnog i javnog, edukacije i budućih generacija itd.

Istaknuo bih da se kršćanski moral ne smije svoditi samo na neka seksualna pitanja, ona su bitna, no postoje mnoge druge dimenzije na kojima bismo mogli sličnim žarom raditi. Na nama kao kršćanima je da životom svjedočimo vrijednosti, a na pojedincu je naravno hoće li ih prihvatiti ili ne…

Svaka institucija postaje dosadna kada izgubi dimenziju vizije i inovativnosti, odnosno kada se zatvori u mantranje određenih teoretskih principa, bez življenih dimenzija. Vjera je svježina, evanđelje je Radosna vijest, Isus je osloboditelj… na kršćanima je, a oni su Crkva, da to shvate, krenu i ostanu u novosti Života.

Kongres će okupiti predstavnike kršćanstva, islama i židovstva, ali i znanosti – koja će glavna tema o kojoj će biti riječ? Kako ste pronalazili govornike – odlučili ste se za širok izbor govornika?

Budući da posebno mjesto u promišljanju o društvu zaslužuje odnos vjere i kulture, religije i politike, edukacije (odgoja i obrazovanja) i djelovanja, privatnoga i javnoga, te pitanje dijaloga u složenosti zauzimanja za ljudska prava i za prava ugroženih manjina s jedne strane, odnosno za razumijevanje i rješavanje problema nasilja u ime religijskih nazora u mjeri u kojoj takva naziranja dobivaju politički značaj, pojavljuje se i pitanje “Imaju li religije značenje za Europu?”.

Pod tim aspektom želimo promotriti društvo u njegovim temeljnim značajkama kako bismo sustavnije i temeljitije ukazali na razumijevanja i tumačenja ljudske djelatnosti koja su počesto podložna raznim kalkulacijama i ekonomskom opterećenju društva što posljedično može rezultirati nimalo jednostavnim i počesto nasilnim nesporazumima. Zbog toga okupljamo predstavnike različitih religija i znanosti, kako bismo trijezno i što objektivnije promotrili što se događa na europskom tlu te koje promjene zahvaćaju čovjeka i društvo. Upravo iz tog razloga smo okupili filozofe, teologe, sociologe, znanstvenike političkih znanosti, povjesničare, orijentaliste.

Zašto je bitan ovaj kongres i koliko će on doprinijeti međureligijskom dijalogu?

Ovaj je kongres najprije bitan zbog toga što okuplja ljude različitih religija, uvjerenja i znanosti u velikom opsegu. Čini mi se da je to prvi takav kongres otkad je Hrvatske države. On time dobiva i svoj povijesni značaj te šalje određenu poruku široj javnosti. Glavna vodilja svakog dijaloga je stvaranje zajedništva u različitosti, odgoj zdravog i demokratski raspoloženog mentaliteta, iskorjenjivanje fanatizma i isključivosti. U tom smislu ovim događajem želimo tome doprinijeti, imajući na umu bolje i cjelovitije uočavanje stvarnosti na što trebamo odgajati sadašnje i buduće generacije, poglavito jer smo svjesni da odgoj i indoktrinacija u isključivost vodi u opasna i tanatološka ponašanja, čemu nažalost vrlo intenzivno svjedočimo.

Propovijedanje Božjeg milosrđa u središtu je dominikanskog propovijedanja – koliko je važan Jubilej milosrđa koji je započeo na svetkovinu Bezgrešnog začeća 2015.?

Čovjek se oduvijek pitao o vlastitoj istinitosti kao i o vjerodostojnosti onih koji pronose Istinu. Božje milosrđe čovjek ne smije zaboraviti, kao niti milosrdan odnos prema bližnjemu. Zapravo, vjerovao pojedinac u Boga ili ne, da bi opstao u društvu mora biti milosrdan, solidaran.

Sama obitelj kao zajednica tome vrlo intenzivno svjedoči. Nadalje, suvremeni čovjek, rekao bih, pati od nemoći odgovora na pitanje o smislu, pogotovo kada se počne osjećati promašeno, izgubljeno, izmanipulirano, potrošeno i bolesno. Za vjernika je Bog taj koji diže u svom milosrdnom odgajanju i uljepšavanju života pojedinca kroz darovanje ljubavi. Ako malo razmislimo, odmah nam padaju na pamet slike pomirenja posvađanih, konačnog razumijevanja nerazumljivog, ozdravljenja odnosa itd.

Bog je i čovjekov odgajatelj i čovjekov prijatelj, ali on to sve čini kroz čovjeka. Kroz čovjeka se očituje i Bog i čovjek, i život i smrt. U središtu svakog života je riječ, poglavito ona velikim slovom. Riječi oblikuju odnose, uljepšavaju stvarnost ali istu i nagrđuju. Ništa čovjeka ne može toliko baciti u ponor koliko to može riječ bližnjega. Pozvani smo stoga biti odgovorni za riječi. Milosrđe ne znači naivnost, već trijeznost u traženju Istine kroz prijatelja Boga i čovjeka. Milosrđe je zapravo pitanje života i smrti. Postojanje ovog jubileja želi čovjeka podsjetiti na ove ključne dimenzije u odnosu s Bogom i bližnjim.

Fra Srećko Koralija – regens je studija Hrvatske dominikanske provincije, koordinator regensa Europe, teolog, sirijacist, bibličar, orijentalist i povjerenik grupe za međureligijski dijalog na razini dominikanskog Reda za Europu. Studirao je i specijalizirao se u Zagrebu, Fribourgu, Oxfordu, Rimu te na Woolf Institute u Cambridgeu. Velika strast su mu jezici – govori ih čak 18.

Više informacija o dominikacima i kongresu možete pronaći i ovdje.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr
Photo: narod.hr