Fra Ivica Jagodić, rodom iz Gorjana, župnik i gvardijan župe sveti Filip i Jakov na službi u Vukovaru od 2005. godine, u razgovoru za Narod.hr otkrio je detalje o Zvonu za Vukovar.
Narod.hr: Što je Zvon za Vukovar?
Fra Ivica: Zvon za Vukovar je ideja da 18. studenoga zvone zvona svih crkvi, bazilika, katedrala u Hrvatskoj točno u 18 sati i 11 minuta, da se ljudi prisjete i ujedno pomole za žrtve Vukovara. Tada su u predvečerje Vukovarci izlazili iz svojega grada – svojih podruma i obiteljskih kuća, vadeći nešto bijelo, najčešće je to bila prljava bijela maramica kao znak predaje, da idu u Velepromet gdje su tada okupljali Vukovarace. To su bili tada dramatični trenuci.
- studenoga je ujedno i simbol žrtvi Vukovara, kada se želimo prisjetiti svih koji su nestali, poginuli, ubijeni, razneseni granatama, sve se to objedinjuje u ovom datumu. Molitva naša ne bi bila prava ako ne bismo molili i za obraćenje počinitelja tih zločina.
- studeni je dan kada mnogi dolaze u Vukovar i to je fenomen da na jedno tako obilježavanje dolazi toliko ljudi. I mediji su okrenuti Vukovaru – nema medija koji nešto ne prenosi iz Vukovara. Ono što možemo primjetiti je da kako vrijeme prolazi, naši mladi i djeca koji su se rodili nakon rata odrastali su u jednom drugom ambijentu. Tako je došlo do generacija kojima je teško objasniti 18. studeni, što je to sve skupa bilo u Domovinskom ratu u Vukovaru, a to potvrđuje i anketa koja je provedena 2010. na Filozofskom fakultetu gdje 40 studenata nije znalo što se dogodilo u ranijoj hrvatskoj povijesti toga dana! I kada bismo sada provodili ankete među djecom i mladima onda bi vjerojatno doživjeli nešto slično. Zvonjenje zvona će biti znakovito, ljudi će se zanimati za to o čemu se radi ali ne samo zanimati nego i pomoliti. To je poanta svega ovoga, ove ideje do koje smo mi franjevci došli spontano, da bi nešto trebalo alarmirati u tome pogledu.
Narod.hr: Kako se mlade može što bolje educirati kako bi naučili što se dogodilo u Vukovaru, s obzirom na to da se radi o generacijama kojima je sve teže približiti ondašnje prilike?
Fra Ivica: Ima tu više prijedloga, možemo ih slušati od branitelja koji se na neki način – boreći se za svoja prava imaju i svoje prijedloge. Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, radi jednu izvrsnu stvar – u sklopu obrazovnog programa Memorijalnog centra osmi razredi iz cijele Hrvatske dolaze u Vukovar, ostaju po dan dva, gdje prođu mjesta stradanja, slušaju priču o Domovinskom ratu i to je već jedna odlična ideja. Dobro je da su na licu mjesta u Vukovaru. I obiđu Ovčaru, Memorijalno groblje i vide sve one ostatke iz Domovinskog rata premda je grad sada već jako lijepo obnovljen i svega se toga manje može vidjeti. A opet, moglo bi se više toga uvrstiti u udžbenike, ne samo u udžbenicima povijesti, već i kroz druge predmete bi se moglo dotaknuti Vukovara, možda u tom pogledu bi naši znanstvenici i stručnjaci trebali razmišljati.
Narod.hr: Sjećamo li se u dovoljnoj mjeri žrtava u Vukovaru, pridajemo li im dovoljno pozornosti?
Fra Ivica: Na dan sjećanja – 18. studenog u Vukovaru je to toliko dostojanstven dan, svečan dan kada u gradu vlada jedno posebno ozračje i toliko se vremena, pažnje i ljubavi toga dana posvećuje Vukovaru da ne možemo pojmiti da netko ne zna što je bilo taj dan, da ima djece i mladih koji ne znaju za 18. studeni. To je tako, možda malo iznenađujuće. U Vukovaru djeca znaju što označava 18. studeni.
Narod.hr: Recite nam nešto o drugoj inicijativi – Zid križeva.
Fra Ivica: Nastala je na prijedlog gospođe Ruže Marić, ravnateljice Gradskog muzeja Vukovar koja je u pripremi za otvaranje Franjevačkog muzeja Vukovar uvidjela tu ideju. Mi smo njoj pokazali što sve imamo u samostanu za izložiti i kada je vidjela oko 30, 40 križeva, koje su proteklh godina donijeli i poklonili mnogi hodočasnici, pomislila je kako bi trebalo pripremiti poseban prostor za te križeve. Prilikom izgradnje Franjevačkog muzeja Vukovar, izdvojili smo jedan prostor u kojem će se izložiti križevi koji su doneseni tijekom godina i po jedan križ iz svake župe u Hrvatskoj. Vukovar je u jednom trenutku – a to je najteži trenutak u hrvatskoj povijesti prolazio jedan svoj križni put i Vukovarci tu nisu bili sami. Dolazili su branitelji iz Našica, Varaždina, Zagreba, gotovo iz svih mjesta su dolazili, znači da je u obrani Vukovara sudjelovala praktički cijela Hrvatska. I ne samo da su dolazili, nego su i strepili nad Vukovarom i njegovom tragedijom. Tako da su se osjetile i molitve dok je Vukovar patio, dok je prolazio svoj križni put. I sad je ideja da nekako i simbolično iz svakog mjesta dođe po jedan križ kako bi u Vukovaru opet bio prostor u kojem su objedinjeni svi križevi iz naše domovine. Tko god želi, iz bilo kojeg mjesta u Hrvatskoj može donijeti svoj križ.
Narod.hr: Prema Vašem mišljenju, je li moguće postići mir kakav Vukovar zaslužuje?
Fra Ivica: Da bi došlo do kvalitetnog mira ljudi trebaju imati svijest o miru. Potrebno je priznati da je netko nešto loše učinio. Zamislite, grad koji je imao 44-45 tisuća stanovnika, nakon Domovinskog rata, on se prepolovio. Opće je poznato da je cijeli grad razrušen. Naš samostan i crkva – ostali su samo zidovi i stupovi crkve i ništa više. Ne možemo se sada ponašati kao da to netko nije učinio, a niti drugi da to nisu učinili. Predmnijevam da mir u Vukovaru ne treba forsirati. On se mora dogoditi među ljudima. Negdje se to već osjeti – da ljudi na neki način daju do znanja da su pogriješili i da im je žao. Često puta smo opterećeni da namećemo taj mir, htjeli bismo ga silom, a to ne ide. I bilo je pokušaja da se gotovo nešto nametne, da se nešto umjetno dogodi, a to je na neki način vrlo riskantno – nije dobro i nije pozitivo. Jer se time ide nekoga ‘pikati’ da nešto kaže i govori, a on ne misli tako.
Narod.hr: I za kraj, ponovite zašto je zapravo važno da 18.11. sva zvona zvone u Hrvatskoj?
Fra Ivica: Da se prisjetimo najtežih trenutaka ne samo povijesti grada Vukovara nego i povijesti naše domovine Hrvatske kada se Hrvatska zapravo i stvarala. To su bili najteži trenuci i zato pozivamo da se moli na tu nakanu – za najteži prijeđeni put gdje su prolivene tolike krvi žrtvi ali i za obraćenje i pomirenje, za jedno novo vrijeme.