Oliver Frljić, redatelj poznat po uvredljivim predstavama, govoreći za Hinu o svojoj predstavi ‘Medeja’, komentirao je i Istanbulsku konvenciju.
“Jedna od prvih meta konzervativne revolucije koja trese Hrvatsku, ali i niz drugih europskih zemalja, bila su ženska prava. U Hrvatskoj vidimo cijeli niz inicijativa – počevši od udruge Vigilare, preko Brune Esih, Ladislava Ilčića iz udruge Grozd, te nezaobilaznih U ime obitelji i Željke Markić – svi se oni protive ratifikaciji Istanbulske konvencije, čime de facto štite sustav koji u pojedinim slučajevima omogućava nesankcionirano nasilje nad ženama. Dakle, čak i samo taj usko-lokalni kontekst daje puno razloga za postavljanje Medeje”, rekao je Frljić.
UiO na javnoj raspravi: Istanbulska konvencija utemeljena je u rodnoj ideologiji
“Činjenica je da mi iz naše eurocentrične vizure puno promptnije reagiramo na vidljivo, fizičko nasilje nad ženama, ali uglavnom zaboravljamo na sustav koji to nasilje omogućava i normalizira, kao i ono nevidljivo, strukturalno nasilje gdje je rodna diskriminacija institucionalizirana i nevidljiva”, ocijenio je.
O nekoliko činjenica o Istanbulskoj konvenciji i “rodnoj teoriji” za koje UiO smatra da je važno uzeti u obzir u raspravi o ratifikaciji Konvencije možete pročitati OVDJE.
O predsjednici i praznicima
“Druga poruka bi bila da ne treba očekivati od jednog patrijarhalnog modela, ma kakvu demokratsku masku stavio na sebe, da se bori za ženska prava. Kolinda Grabar-Kitarović upravo je jedna takva maska. Njezin nacionalni identitet imao je i ima primat nad rodnim, pa stoga primjerice ne čudi da ni jednom, otkako je postala predsjednica, nije pokazala nikakav oblik empatije ili solidarnosti s onim ženama koje su tijekom akcije Oluja bile protjerane. Ali rekao bih jednu drugu stvar. Ako već u hrvatskom kalendaru državnih blagdana imamo Sveta tri kralja, Veliku Gospu ili Svi svete, onda se svakako trebamo boriti i da 8. mart, Međunarodni dan žena, dan kada je 1908. 15 tisuća žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa, postane državni praznik”, rekao je Frljić.
Evo što Obuljen financira vašim novcem: Bivša članica skupine Pussy Riot, Oliver Frljić i Hrvoje Hribar u žiriju Mirkovićevog Motovunskog filmskog festivala
O uvredljivim predstavama
“Nažalost, niti publika, niti stručna javnost to ne razumiju. Njihovo mišljenje je limitirano idejom da je kazalište samo ono što se vidi na sceni. Koliko god takvo kazalište bilo društveno kritično, ono ostaje na sigurnoj distanci od stvarnosti koju kritizira. Ono što radim je u više navrata uspjelo napraviti proboj u širi društveni prostor. Po meni je protest koji je pratio splitsku izvedbu ‘Našeg nasilja i vašeg nasilja’ konstitutivni dio te predstave. Ali to po svoj prilici nije bilo jasno onima koji su tog dana pokušavali spriječiti publiku da uđe u splitski HNK”, dodao je.
O fašizmu
“Moja opsesija – kazališna i izvankazališna – postao je suvremeni europski fašizam. A svaki je fašizam, kako nas je nedavno lijepo podsjetio (filozof i publicist) Boris Buden, ‘moguć samo u sklopu krize kapitalizma’. Sve veće klasne razlike i napetosti moguće je pacificirati jedino ideologijom koja će ‘Drugost’ prezentirati kao zajedničkog neprijatelja i metu”, rekao je Frljić.
“U osnovi fašizma je kukavičluk – kukavičluk da se udari na onoga tko socijalnu nepravdu proizvodi i čini općeprihvatljivom – puno je lakše paliti Novosti i optuživati Srbe za sve probleme u Hrvatskoj, nego napasti HDZ kojem je rat omogućio pljačku društvene imovine”, rekao je Frljić za kojega je “druga vrsta kukavičluka u tome kontekstu strah da se otvoreno deklariraju ideološke pozicije”. “Ni Hasanbegović, ni Glasnović, ni Bujanec, ni Markićka, ni Esih, ni svi drugi korifeji radikalne desnice u Hrvatskoj ne smiju priznati ono što u suštini jesu”, kaže.
“Redatelj, što moji kolege često zaboravljaju, ima ili bi trebao imati i stanovitu društvenu odgovornost. Kako će koji redatelj igrati tu ulogu društveno odgovornog bića – ovisi o puno stvari”, smatra Frljić, koji ipak ne očekuje od hrvatskih kazališnih redatelja – “koji tijekom devedesetih nisu primijetili ni jednu od svinjarija počinjenih u ime ili pod visokim pokroviteljstvom hrvatske države – a popis je doista impresivan: Lora, Pakračka Poljana, Gospić, Paulin Dvor, Varivode, ubojstvo obitelji Zec, Dretelj, Grubori…” – da se danas u svom radu “suprotstave metastazama fašizma u Hrvatskoj”.
O ‘konzervativnoj publici’
U tom smislu, ni publika se nema čime pohvaliti – umjesto da je tijekom godina sazrela, po njegovu je mišljenju sve konzervativnija: “Ne vidim neko naročito sazrijevanje. Naprotiv, čini mi se da je publika danas puno konzervativnija nego u vrijeme kad sam počinjao raditi. Hrvatska će publika uskoro Heinekenovu crvenu zvijezdu petokraku na pivu doživljavati kao provokativnu i tražiti njezinu zabranu jer predstavlja jedan ‘zločinački režim'”, ocijenio je redatelj, koji ipak ističe kako njegove predstave “najviše provociraju one koji u životu nisu kročili u kazalište”.
U travnju su u Splitu održani prosvjedi protiv Frljićevog govora mržnje i prikazivanja Isusa Krista kao silovatelja i vrijeđanja hrvatske zastave – a sve to financirano novcem poreznih obveznika grada Splita i Hrvatske.
Prosvjedi u Varšavi zbog Frljićeve predstave o kojoj se vodi istraga: “Ovo je svetogrđe!”
Prosvjedovalo se i u drugim zemljama, među kojima je Poljska. Poljski ministar kulture prepoznao je sramotu koju sa sobom nosi Oliver Frljić.
Piotr Gliński poručio je nedavno da ne želi financirati Malta festival u poljskom gradu Poznanju s obzirom kako u jednom dijelu njegovog programa, Platforma Balkana, kao izbornik sudjeluje upravo Oliver Frljić.
No, to je samo dio Frljićevog rada.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
