Gong, udruga koja za sebe tvrdi da je usmjerena unaprjeđenju demokratskih procesa, objavila je analizu financijskih modela “alternativnih medija”, u kojoj očito nastoji otkriti medije koji predstavljaju opasnost u njihovom vlastitom poimanju društva i demokracije.
Gong u analizi nastoji utvrditi izvore financiranja nekih nepoznatih ili manje poznatih medijskih projekata. Svrha analize, koju su prema navodima Gonga sufinancirali Europska unija i Ured za udruge Vlade RH, očito je upozoriti na opasnosti koje društvu prijete od tih medija čiji je utjecaj na medijskoj sceni međutim zanemariv.
Analizom su obuhvaćeni “alternativni mediji” Systema info, Zvono istine, Epoha, Flash.hr, Paraf.hr, Logično, NOVI Svjetski Poredak, Provjeri.hr, Istinom protiv laži, Matrix World, Inicijativa prava i slobode, HOP – nezavisni news portal, i 2012 – Transformacija svijesti.
Iako siromašni, predstavljaju “ozbiljnu prijetnju”
Navedeno je kako je analizom obuhvaćeno 13 medija iz Hrvatske i “regije”, no nije precizirano na koju se regiju pritom misli.
Navedeni podatci o prihodima iz oglašavanja upućuju na skromne izvore financiranja, no autori analize zaključuju da glavne izvore financiranja ti mediji crpe iz volonterskog rada i donacija.
>HND predložio natječaje za medije po GONG-ovom modelu: Prihvatit će ga Tomašević, Puljak i Jašić
“Takvim poslovnim modelom alternativni mediji predstavljaju ozbiljnu prijetnju, kako za novinarstvo tako i za javnost, javni interes, a u konačnici – demokraciju i društvo”.
No, ovo objašnjenje ipak nije dovoljno jasno da bi se razumjela ta navodna prijetnja. Čime to nepoznati ili manje poznati mediji prijete novinarstvu, javnosti, javnom interesu, demokraciji i društvu?
U tom kontekstu, postavlja se pitanje i svrhe, odnosno motiva same analize. Znaju li nadležne institucije za tu prijetnju i kako su se postavile prema njoj?
Jesu li “alternativni mediji” prijetnja društvu ili Gongu?
Iz objašnjenja Gonga, kao i iz same analize, daju se iščitati neki odgovori, koji upućuju na to da Gong te medijske projekte smatra prijetnjom samom sebi.
To se dade zaključiti prvenstveno iz samog općeg opisa tih medija u analizi, kojim ih se svrstava u manipulativne. Možda oni to i jesu, ali nedostaju pokazatelji na temelju kojih bi se to moglo utvrditi.
Prije svega, u analizi alternativnih medija u nekom društvu potrebna je definicija, odgovor na pitanje što su to alternativni mediji. Autor analize Matej Mikašinović-Komšo to i čini, pozicionirajući alternativne medije nasuprot mainstream (glavna struja) medijima i navodeći dva stručna izvora koja upućuju na opće prihvaćenu definiciju alternative u političkom i medijskom smislu.
>Možemo se odzelenio: Zelena alternativa – ORaH napuštaju klub jer nema ‘zelenih politika’
Sukladno tome, alternativni mediji mogu se opisati kao medijski projekti koji nude drugačiji pogled na društvo i svijet od onoga koji je predstavljen u etabliranim medijima.
Naposljetku, sam pojam “alternative” vezan je za “drugo” i “drugačije” od ustaljenog i dominirajućeg. U tom smislu, Gong je zajedno s čitavom lepezom medijskih, političkih, kulturnih, svjetonazorskih i inih projekata nastao i razvija se kao dio alternativne društvene scene u Hrvatskoj.
Ta scena ne skriva svoje političke ambicije, postupno zauzima prostor u društvenim institucijama, a u obliku pokreta Možemo krenuo je i u osvajanje vlasti. Istodobno, postavlja se kao moralno-politički arbitar u svim društvenim pitanjima.
Alternativa kao vrijedan doprinos pluralizmu
No, nasuprot uvriježenom mišljenju kako alternativa pridonosi pluralizmu, u analizi autor pojmovno izjednačava alternativne i dezinformacijske medije i stvara dojam da alternativa znači dezinformaciju. To u više navrata i potkrjepljuje tvrdnjama kako alternativni mediji šire dezinformacije.
Sukladno tome, dalo bi se zaključiti da etablirani mediji, uvjetno nazvani tako jer se i pod tom kategorijom krije više različitih medijskih profila, ne šire dezinformacije.
>Kolakušić podigao kaznenu prijavu protiv Faktografa, Gonga i Facebooka
Premda ovakva analiza financiranja može biti korisna, ona ne otkriva ništa o karakteru i ulozi alternativnih medija u Hrvatskoj niti, osim što navodi spomenutih trinaest, daje uvid u to što su zapravo alternativni mediji.
Jesu li alternativni mediji samo ovi navedeni, ili su to i neki koji su bliski Gongu, a koji također nude informacije i viđenja različite od etabliranih i nastoje društvu nametnuti svoj svjetonazor? Gong je svojedobno stvorio Faktograf, koji se u međuvremenu etablirao kao vrhovni cenzor na društvenim mrežama, pa se očito sad više ne smatra alternativom.
Tko ima pravo na istinu?
U konačnici, koji su kriteriji prema kojima se dade utvrditi koji i kakvi mediji šire dezinformacije? Tko to utvrđuje, tko ima pravo na istinu?
Sudeći prema narativu Gonga i srodnih udruga i medija, “istina” koju oni promiču jedina je i svaka druga predstavlja “opasnost demokraciji i društvu”.
>(VIDEO) Raspudić: ‘Najveći lažovi i manipulatori u zemlji, GONG i HND, napravili su Faktograf’
U tom smislu, valja pretpostaviti da se Gong više ne smatra alternativom, odnosno da alternativom sada označava sve ono što se ne poklapa s njegovim svjetonazorom.
Uostalom, Gong sebe predstavlja kao “megafon demokracije”, koji “ometa korupciju, upozorava na političke ugroze i gradi ravnopravno građanstvo”. Za pretpostaviti je da to čini u skladu s opće prihvaćenim kriterijima. To bi opet značilo da većina hrvatskih građana podupire Gong i srodne projekte. Međutim, ta se pretpostavka još nigdje nije potvrdila ni na izborima niti prema drugim pokazateljima opće volje.
No, Gong u nadmetanju za za javni utjecaj ima važnu polugu: Financira ga država, dok “alternativni mediji” na takvu potporu ne mogu računati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa