The age of innocence….
I tako…on dođe, ogrne se u poznatu boju.
I progovori poznatim jezikom.
U poznatoj obitelji za koju te vežu uspomene iz nekog drugog doba.
Iz doba ponosa i slave, vjere i ljubavi kada si mislio da stvaraš nešto veće od sebe.
Što će iza tebe ostati.
The age of innocence.
Uspomene na djetinjstvo jedne stranke.
Kada se činila slična tebi.
Kada si, po rođenju
u njoj tražio crte svoga lica, svoje naravi, svojih gena.
Kada nisi vidio genom
prenesen od onih drugih, koji je tiho čučao dormatoran.
Da, imala je ona svoje djetinjstvo, svoje odrastanje i maturaciju.
Baš poput djeteta.
Samo tada nisi znao…
Oni prikriveni geni čekaju doba kasne adolescencije.
Da bi konačno bili potpuno otkriveni i pokazali svoju narav u punom sjaju.
Opraštao si greške odrastanja.
Prelazio preko tako vidljivih stvari u kojima se vidio potpis onoga pred čime si zatvarao oči.
Onog drugog roditelja.
Sukreatora i poslije odgajatelja.
Jer je nosila ime.
Tvoje ime.
Ime u koje si stavio i svoj genom.
Potpisao ga krvlju.
I ponovo i ponovo si joj davao povjerenje.
Možda se promijeni.
Možda odraste i shvati.
No genom onih drugih bio je jači.
I njihovo mentorstvo glasnije od tvoje ljubavi i povjerenja.
I sada je gledamo, odraslu.
Definiranu.
Daleko od onoga što si sanjao da će postati.
Na tvoju krv gleda sa prezirom,
a tvoju ljubav i samoprijegor
smatra slabošću.
Sazrela je baštineći gene protiv kojih si se borio.
Opravdava njihove simbole
a na tvoje pljuje.
Sklapa savez sa tvojim protivnicima
koji te godinama omalovažavaju, financijski iscrpljuju, moralno gaze.
Upotrebljen i sažvakan gledaš ih.
I opet ne možeš vjerovati.
Da te izdaje.
Da uništava i gazi sve vrijednosti
koje su tebi bile svete.
Da s tobom pregovara i nagovara te
na stvari koje služe isključivo sebičnosti i pohlepi mentora.
Da obilazi tvoje saveznike i prijatelje.
Rodbinu i kumove i prikazuje te u najgorem svijetlu.
I opet sam sebi ne vjeruješ, držeći u ruci sličicu iz djetinjstva.
The age of innocence.
I zaboravljaš da je davno punoljetna.
Da u ime tvoje stranke progovara čovjek odgojen negdje dalje.
Na daljinskom upravljaču.
Daleko od tvojih patnji.
Daleko od tvog nemira i suza.
Daleko od krvi, metaka, lomova i rana.
Ne želiš prihvatiti da on sjedi, jede, pije i dogovara se s onima koji su pucali u tebe.
Da demonstrativno i nasilno ostvaruje njihovu volju.
Da im je predao ključ tvoje kuće.
Narode Hrvatski, otvori oči,
Pogledaj činjenice, zapiši ih na papir.
I ne nasjedaj na lijepe riječi i uvježbanu kulturu Narcisa
pred publikom.
Jer to je dio njegove predstave.
Potrudi se saznati i prihvatiti istinu,
ako ti već nije jasno
koliko si prevaren i izmanipuliran.
I najgora istina ljepša je
od fino upakirane laži.
I izaberi hoćeš li biti žrtva.
Opet i ponovo.
Da mu daješ razapete ruke da dovrši davno započeti posao.
Na fino.
Samo nemoj reći da te nitko nije upozorio…
Da nisi znao ni vidio ni čuo….
Uvijen u svoje snove iz doba kada je postojalo samo
The age of inocence…
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
