Krenulo me nešto s bajkama.
Danas razmišljam o Pepeljugi.
E, da je u ono doba bilo Istanbulske konvencije pa da kazni sve te silne zlostavljače.
U Pepeljuge definitivno zlu maćehu i njene transrodne kćeri (ups, one bi bile pomilovane jer su drugačije i kao takve ne mrze… da , nikako ne mrze).
I onog oca kojeg nikako nema.
Lijepo se lik oženio, i ostavio kćer na milost i nemilost onoj koju je doveo u svoju kući i na svoje.
Tako nekako počinje priča.
Gospon tata i gazda imanja ostavlja nakon ženine smrti svoju kćer novoj ženi i njenim kćerima.
Kako oca i gazde nema, zla maćeha se dobrano razmahala.
Pravu vlasnicu i nasljednicu natjerala u dronjke, zatvorila na tavan i natjerala da radi najgore poslove.
Haljine i nakit njene pokojne majke podijelile spodobe međusobno i počele gospodariti nečim što nije njihovo.
Tragična priča zlostavljane vlasnice imanja koja ne zna kako se suprotstaviti uzurpatoru.
Njena prava su joj potpuno nepoznata.
Tragedija je tim veća
što nigdje i nikako nema famoznog tate i gazde
koji se ubija od posla negdje
da tu cijelu priču može financirati .
I obilato šalje.
Niti piše niti dolazi.
Samo šalje.
A maćeha troši i zlostavlja.
Tako to bude kada pustiš ekipu na svoje i daš im ovlasti.
Bez kontrole.
Okrenu ti kuću naopako, zanovijetaju, kradu i zlostavljaju.
Sve gledam kako najbolje i najljepše u ovoj zemlji biva pokriveno pepelom.
Kako plače u siromaštvu i bijedi na tavanima i podrumima dok uljez gospodari u kući njihovih otaca.
Uljez kojega obilato plaća onaj koji bi svoga trebao zaštititi.
I tako uljez napravi i ono najgore.
Uljez ode na komemoraciju.
Nepozvan.
Ne dati pijetet nego popljuvati svaku osobu i uspomenu na one koji su mu omogućili da živi i radi u njihovoj kući.
Uljez najgorim riječima nazove svaku svetinju svoga domaćina i još od istoga biva nagrađen.
Uljez pljuje na grobove.
I na žive.
I misli ako prospe pepeo po vlasnici da je nitko neće prepoznati?!!
Dok odsutni otac radi i financira zlostavljače u vlastitoj kući
u očekivanju nekog princa koji će prepoznati i spasiti Pepeljugu, lagano čitam naslovnicu Novosti.
Da, onih koje obilato financira Republika Hrvatska .
Čitam kako joj pljuju i žive i mrtve koji su je stvarali i gradili.
Kako joj djecu nazivaju najpogrdnijim imenima.
I ne mogu ništa.
Baš ništa.
Jer ja sam blokirana na Fb radi objave Evanđelja po Mateju. I svijeće za heroja. To je nepoćudni sadržaj .
Ali oni nisu.
Oni zadovoljavaju sve standarde ove izopačene zajednice.
Čekam kraj priče, kada dolazi princ i odvodi Pepeljugu daleko iz rodne kuće u kojoj je uljezi zlostavljaju.
I živim za dan kada će i neodgovorni otac koji sve to financira biti isto prijavljen nekoj pravobraniteljici za zlostavljanu djecu.
Jer i on je sudionik, zar ne?
I to glavni.
Najvažniji, iako se nigdje nikako pojavio nije .